RECENZIJA

 

Ovo doba neki nazivlju erom Vodenjaka.

Iz drevnine kazano je – ovo je kali-yugička mijena kozmičkog ciklizma.

Ali ono što krucijalno iskazuje Božanski Plan to je kozmička/zemaljska procesualnos tevolucije Zemaljskog Života/involucije Božanskog Života i fenomenologija divinizacije ali i demonizacije čovjeka.

Materija, kao i svi njezini modusi, uključena je u apsolutnu spiritualizaciju kozmičkog/zemaljskog bivstvovanja.

Kao materijalno i kao duhovno biće čovjek jest su-demiurg kozmičkog Plana Boga sa Zemljom.

Ovo doba karakterizira primarno planetarizacija kao polilogizacija koja profilira i moduse spiritualizacije.

Drevna duhovna znanja i iskustva planetarno se osvješćuju i aktualiziraju „vezujući“ archaicum i novum u zajedništvo duhovne budućnosti čovjeka i čovječanstva.

Polilogizacija se manifestira i kao otvaranje pečata/šifri/dveri arcanuma svih duhovnih tradicija.

Visoke kozmičke vibracije supramentalizacije pomažu tom „novom životu“ drevnih „tajnih znanja“.

Ti nauci izranjaju iz tame povijesnog vremena i postaju sakralna baština življenja duhovnosti suvremenika.

In actu, to dakle nije samo nešto pro futuro, već ima najdublje značenje zemaljskog života sada i ovdje, u concretumu svake pojedine duše kao animae terris/cerebris u njenoj monadnoj korporalnoj egzistenciji.

Svaka duša „participira“ u ovom evolutivnom/involutivnom, ali i u onome što vuče u niže dimenzije kroz de-evoluciju u tamne regione Materije.

Djelovanje najviših kozmičkih energija  kao moćnih vibracija prožima sve dimenzije i „tijela“ zemaljskog ljudskog bića.

One iniciraju/transformiraju niže zemaljske i korporalne energije ali posredstvom suptilnijih razina bića.

Time im je djelovanje „posredovano“ i prilagođavano in statu bića koje nije dostatno suptilizirano.

Ali djelovanje nižih energija vuče „nadolje“ i uvlači dušu u tamne regione materijalnosti nižeg

života. Svijet deva i asura često je vrlo blizu jedan drugome u ovozemaljskom položaju pojedine duše.

I po tome kako duša „riješava“ svoj sudbinski put u više ili u niže, možemo nazvati ljudsko biće homo absconditus.

Sve ono makrokozmičko jest prezentno u mikrokozmičkom, u svakoj duši zemaljsko korporificiranoj.

Duša kao „atom“ božanskog treba mnogo da bi se divinizirala u onom materijalnom i svjetovnom – ali vrlo malo da bi se demonizirala.

Njezin sattvički status treba biti zaslužen karmičkim neksualnim položajem i pročišćenjem svijesti i materijalnih tijela.

Sasvim „prirodno“ ona je međutim u onom rajastičnom i tamastičnom umrežena u djelovanje nižih energija i nečistih vibracija Materije i Vitala.

Pluridimenzionalnost i polimodalnost „tijela“ u kojima duša „prebiva“ ukazuje na svo herojstvo i agoniju onog soma sema.

Svako se doba smatralo nečim posebnim.

Duhovni Učitelji i Božanski Glasnici dolazili su na zemlju.

Mnogi sveti ljudi i mudraci prolazili su tada zemaljskim putovima.

Danas se događa slično – ali i drugačije.

Kozmička Svijest mnogo jače i brže preobražava zemaljsku svijest.

Priprema se spiritualna metanoia – a njezin nosilac je novi zemaljski speciaes.

Kako ga je „imenovao“ Aurobindo to može biti supramentalno ljudsko biće.

Mnogo se starih duša inkarnira u našem vremenu i njihova je uloga vrlo značajna.

Svojim karmičkim „nabojem“ one će sve više pomagati perfekcioniranju i pripremi prijelaza/skoka postojećeg homo sapiensa u novu vrstu homo.

To će biti istinski homo interior/spiritualis.

Divinizacija zemaljskog života ima međutim i svoje dioskurno „naličje“ – to je „otpor“ Materije kozmičkom Duhu koje se u regionu ljudskosti manifestira kao demonizacija postojeće vrste.

Svaka je pojedinačna duša uvučena u tu gigantomahiju kozmičkog polemosa.

To je ono životno najbliskije i najkonkretnije.

Područja nižih energija i vibracija pokazuju se kroz multikorporalnost nečistog uma/nečistog srca/nečistog tijela što skoro seže i do „kauzalnog tijela“!

Na tragu reinterpretacije Ouspenskog i Rumija, autor u ovom jedinstvem djelu koncipira izvrstan „model“ Ezoterijskog Trokuta (ET) i analizira međudjelovanja nižih i viših regiona različitih tijela, energija i njihovih vibracija.

Artikulacija suodnosa duhovnosti i onog što dušu veže uz ahamkaričko i samsaričko, vrlo je temeljita.

Uvažavajući terminološke inačice i problematiku „rješenja“ profiliranu vlastitim duhovnim iskustvom, moram istaknuti da je djelo vrlo inspirativno za svakog istraživača onog ezoterijskog.

U skoro svim duhovnim tradicijama u modusu arcanuma težište zemaljskog položaja duše i pitanje perfekcioniranja , veže se uz pitanje EGO-svijesti i ahamkaričnosti našeg bića,tako i kod Ouspenskog, tako i u sufizmu.

Niži modusi ljudskog bivstvovanja (tamastično/rajastični) u znaku su predominacije ahamkaričkog. Oni viši, kao različite razine i modusi sattvičnosti – u blizini su atmičkog. ATMA čezne za ATMANOM.

Autor vrlo koncizno pokazuje na „paradigmi“ ET-a upravo to.

„Dno“ ET-a pripada tamasičnom, „središnji“ slojevi rajastičnom a „vrh“ ET-a sattvičkom.

Interpoliran je i čakrički „ouroboros“  sustav koji se transparira kroz multidimenzionalnost „tijela“ (kšetra/sahrira) modaliteta.

Govoriti o onom energetskom i vibracijskom u plurimodalnosti dimenzija kozmosa/mundanosti i ljudskosti može se varirati uvijek u odnosu na polazište duhovnog obzorja i odabrani „segment“ kozmičkog univerzuma.

Ali postoji apsolutna primarnost Jednote a Jednota jest zemaljski izraz djelovanja Kozmičke Moći Ljubavi.

Ona je u temelju svih energetskih obrazaca i očitovanja, u svemirskom prostoru, na Zemlji, u ljudskom bivstvovanju.

Materija je „komprimirano“ obličje kozmičke Energije, a kozmička Energija „izvire“ iz Jednote, iz Ljubavi.

Ljubav kao premičko „nagnuće“ pokazatelj je božanske naravi čovjeka kao duhovnog/kozmičkog bića.

Ljubav stoji i u „temelju“ ET-a i u samoj strukturi te „paradigme“. „Dolje“ je očitovanje kao materia prima i potom vis vitalis, „gore“ kao stapanje s Jednotom, zbiljenje diviniziranosti.

Sve se to događa ili može događati u svakom ljudskom biću kao što se događa i u onom kozmičkom evolutivnom/involutivnom!

To je najdublje značenje arcanuma ezoterijskog Makhantroposa.

Deus absconditus/homo absconditus  - kazano je.

ET konfiguracija dio je piramidalne konfiguracije rasta onog zemaljskog u kozmičko i emanacija/involucija Božanskog u zemaljsko/ljudsko.

Spiritualna evolucija/involucija implicira božanskost ljudskog bića kao bića Božanske Ljubavi.

Misti svih duhovnih tradicija in nuce kazivali su i iskušavali elemente Božanskog Života na Zemlji.

Živeći tu Viziju, oni su utemeljili zemaljske religije i unutar corpusa sacraluma tih religija njegovali moduse mistika i ukazivali na slutnje života novog speciaesa.

Postojeći homo zapleten u zemaljsku labirintalnost materijalnog i vitalnog ipak dalje raste u onom božanskom, u interioru svoje atmičke pripadnosti Božanskom Poretku Univerzuma.

Vjerjjem da i studija koju imamo pred sobom može potpomognuti razumijevanju „funkcioniranja“ nižih i viših odnosa i načina modusa ljudskosti. Način n jegova pristupa i slijd analiza zaslužuje posebnu pohvalu. Poseban kvalitet artikulaciji jest i autorov pomak k oživotvorenju spiritualnosti sufizma.

 

dr. sc. Jadran Zalokar

 

U Rijeci, mjeseca jedanaestog, 2010. godine 

    

 -----------------

--- On Fri, 12/10/10, Jadran Zalokar <jzalokar@svkri.hr> wrote:

From: Jadran Zalokar <jzalokar@svkri.hr>
Subject: ezoter
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Friday, December 10, 2010, 7:33 AM