JA

1) (filozofija) „Ja" se obično naziva predodžba čovjeka o vlastitoj osobi.

„Upoznaj samoga sebe pa ćeš spoznati i prirodu bogova" (natpis na ulazu u hram u Delfima, kasnije ga je preuzeo Sokrat, Alkibijad, 124b, 129a, 132c, 133b-l35c) (premda se smisao te izreke proteže sve do značenja 3).

(psihologija) C. G. Jung smatra da je „ja subjekt sveukupnosti psihe, uključujući tu i podsvijest" (Types psychologi-ques, 1921, prij. s njem, 1950, Zeneva, str. 479).

(ezoterizam) Istovjetnost mikrokozmosa, makrokozmosa i mikrokozmosa-makrokozmosa. ,,,Ja' je, kako rekosmo, transcendentno i postojano načelo, a njegovo očitovano biće, ljudsko biće naprimjer, tek je privremena i slučajna mijena." (R. Gućnon, S.C, str. 57).

Temu „Ja" u vidu istovjetnosti đtmana i brahmana nalazimo u upanišadama, a pod nazivom „Savršene prirode" u Suhra-wardija (cf. H. Corbin, E.I.l, sv. II, str. 260) itd.

„Ja smrti" je predodžba nastala s jedne strane kao plod kulturnog, a s druge kao plod osobnog predočavanja „Ja", tj. njegove idealne pojedinačne biti ili biti čovjeka (v. Savršeni Ant-hropos) ili kvinte^encije njegove ličnosti. S gledišta doživljaja, to izgleda ovako: „Evo dakle čovjeka koji umire i (...) spiri-tualnog bića nepoznate vrste, duha tople nježnosti što sav treperi ljubavlju. Njemu se ukazuje ,svjetlosno biće' (...) nagoni ga da svede račune svojeg prošlog života." (R. Moody, La vie apres la vie, prij. s engl. izd. J'ai lu, A 379, str. 27-28). Sdogmatskog gledišta, primjerice prema Mazdaizmu, poslije smrti čovjek se suočava s daenom, nebeskim licem osobe „u o-j bličju lijepe djevojke". (Avesta, yasht XXI - XXII; Hadoxt Nask, 9) (v. život poslije smrti, panoramska vizija).

V. Anthropos, đtman, brahman, čovjek, daimon, duh, duh pomagač, duša, dvojnik.

B. L. Gardet i O. Lacombe, L'expćrience du soi, izd. Desclće de Brouwcr, 1981, 392 str.

JAJE

1) Kozmičko jaje: predodžba iskonskog Kaosa ili postojećeg Kozmosa izvedena iz svojstava jajeta da (ne) sadrži klicu, o-kruglog je oblika, skriva svoj sadržaj, ima tri sloja (ljuska, bjelanjak, žutanjak) od kojih se svaki nalazi unutar prethodnog.

„... Crnokrila Noćca / U beskrajnom Ereba krilu najprije snese od vjetra jaje, / Iz njega se onda u toku mjeseci žudeni prokljuje Eros..." (orfička kozmogonija: Aristofan, Ptice, 695, cf. Aristofan, Komedije, prij. K. Rac, izd. Matica Hrvatska, Zagreb, 1947, str. 323). v. Haos, kozmos, Sve.

B. F. Ribadeau-Dumas, L'oeuf cosmique, izd. Dangles; str. 552-555.

2) Jaje mudrosti; kristalna nepropusno zatvorena kugla i sama zatvorena u atanoru koji služi kao spremnik (tikvica) za materiju mudrosti u toku prženja.

„Živa filozofa (nazivali su je ženkom) spajala se i miješala sa zlatom (mužjakom), posebno pročišćenim i u obliku listića ili IjuŠćica. Potom bi je stavljali u Jaje mudrosti (u malu jajoli-ku tikvicu koja mora biti nepropusno zapečaćena da ne bi što materije isparilo). Jaje se tada stavljalo u zdjelicu punu pepela koja se pak stavljala u peć fatanorj" (Salmon, Biblioteka filozofa kemičara).

(U alkemiji, „Jajetom" se naziva svaki alkemijski spoj. 182 „Dva Jajeta što se prozirniju nisu drugo do jedna i ista stvar." """" Zosim, prij. apud R.H.T, sv. I, str. 281)

JASNO VIĐENJE, VIDOVITOST

(„Vidovitost" je egzoterični izraz za ezoterični pojam jasnog viđenja.)*

Sin: kriptestezija (Richet, 1922), dvostruki vid, ekstralucid-nost, metagnomija (Boirac, 1924. g), drugi vid.

Jasno viđenje definira se kao spoznaja fizičkih ili psihičkih činjenica bez služenja fiziološkim osjetilima (vidom, sluhom, mirisom, okusom, opipom) i psihološkim funkcijama (razum, pumćenje, mašta). Kako pozitivno odrediti značenje tog pojma?

Cesto se suprotstavljaju dva oblika jasnog viđenja: intuitivno i perceptivno. (R. Sudre, Traitć de parapsychologie, 1956, i/d. Payot). Intuitivno jasno viđenje pojavljuje se u tri vida: prekognicija (poznavanje budućeg), retrokognicija (poznavanje prošlog), telestezija (percepcija na daljinu). Perceptivno se pak jasno viđenje pojavljuje na više načina: parestezija (transpozicija osjetila, npr. viđenje prstima), psihometrija (o-pisivanje osobe ili događaja na osnovi predmeta koji je s njima bio u kontaktu), ksenoglosija (govorenje ili pisanje na jezicima koji se nisu učili), čudesno računanje, kriptoskopija (viđenje kroz neprozirna tijela), mantije, autoskopija (viđenje unutrašnjih organa vlastitog tijela), rabdomantija, radiestezi-ja.

Moguće je razlikovati četiri opredmećenja jasnog viđenja: san, halucinaciju, intuiciju i impresiju.

R. vizija (ne ograničava se na opažajni svijet, dopire do okultnog), viđenje (osim do zbiljskih ili mogućih bića i događaja, dopire i do simboličnih ili idealnih „činjenica"), gatanje.

JEDINOST

Svojstvo onoga što je jedinstveno, tj. onoga čemu ništa drugo nije jednako i koje ne sadrži u sebi dijelove (koje je jednot-no)*.

Jedinost se pripisuje Počelu:

Bogu u monoteizmu;

Supstanciji u panteizmu;

Brahmanu u vedantskom Hinduizmu, Praznini u Madhva-mika Budizmu itd.

meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog"

(Kur'an,

46 :6).

Opreka: dvojun. sličan.

R. jednotnost (suprotnost mnogostrukosti).

JEDINSTVO KOMPLEMENATA

Sin: spajanje (vjenčanje) komplemenata.

Metafizički pojam ili obredna radnja temeljena na nazoru d.i dva ili više komplementarnih članova sačinjavaju ili mogu sačiniti cjelinu, da se elementi mogu sklopiti u cjelinu.

Najjednostavnije sjedinjavanje komplemenata jest uspo-stavljanje para: muško - žensko, djelatno - trpno, puno - pra-i zno, uspravno - vodoravno...

Npr: yang i yin ostvaruju tao; Muškarac i Žena čine prvobitnog Androgina; hijerogamija; symbolon (v. simbol 1).

„Sada ćemo govoriti o križu kao simbolu jedinstva komplemenata. (...) Uspravnu crtu smatramo prikazom djelatnog načela, a vodoravnu crtu prikazom trpnog načela. (...) Kom-plementarizam je u biti suodnos dvaju članova." (R. Gućnon, S.C, 103-105).

R. poklapanje suprotnosti (to je sinteza, a ne sveukupnost; spaja suprotne i recipročne, a ne komplementarne elemente).

B. R. Gućnon, S.C, VI (str. 103-112); W. Blake, Mariage du Ciel et de l'Enfer (1793), prij. s engl. A. Gide, izd. Corti, 1942.

JEDNO

„Što dakle znači riječ jedno?" (Plotin, Eneade, VI, 9,6).

I. (filozofija) jedno, jedan.

1) Brojka, broj, jedinica.

„Svojstvo broja jedan jest da je on načelo i izvor broja; po jedan, broji se svaka stvar, par i nepar." (Braća Čistoće, Ik-hwan al-Safa, X. st: cf. A. Awa, Kritički duh Braće čistoće, Bejrut, 1948)

2) Stvarna, organska jednotnost u mnoštvenosti (različito
od sjedinjenja mnoštva različitosti).

II. Metafizika: Jedno.

Najviša zbilja (cf. Platon, Parmenid, 137c-159b) shvaćena kao:

jedno Jedno: bez Atributa, nespoznatljivo i neizrecivo, iz-vanvremeno, više od svih oblika, lišeno svake biti. Takvo je Plotinovo Jedno (prva hipostaza poslije koje dolaze Um i Duša). Opreka: Bitak.

- Jedno - biće : postoji u neodređenom vremenu i prostoru,

omogućuje sve suprotnosti, pojavljuje se kao beskonačno

1M4

mnoštvo što sudjeluje u Bitku. Takvo je Jedno Pitagore. Opreka: Dijada.

- mnoštveno Jedno: istodobno jedno i mnoštveno, sastavlje
no od dijelova, definirano kao potpuna zbilja (Sve). Takvo je
jedno u stoika. Opreka: Materija.

B. J. Wahl. Etude sur te .Parmenide' de Platon, 1926. (pon. izd. 1951).

II. (teozofija) Jedno.

Bog, monoteistički Bog u jevrejskom, kršćanskom i muslimanskom mišljenju, jedini Bog.

„On je rekao [Dhu 1-Nun al-Misri]: ,Postoje tri vrste spo- j znaje Boga. Najprije, spoznaja da je Bog Jedan, nju imaju svi koji vjeruju. Druga je spoznaja izvedena dokazom i rasuđivanjem, ona pripada filozofima, retoričarima i teolozima. Treća je spoznaja spoznaja božanske Jedinosti koja pripada svecima Boga. onima koji Boga motre u svojim srcima i to tako da im On otkriva ono što ne otkriva nikome drugome na svijetu'." (navod apud Eva de Vitray-Meyerovitch, Antologija sufizma, str. 73)

B. L. Schaya, La doctrine soufique de l'Unitć, izd. A. Maisonneuve, 1962, KM str; G. Vajda, ,,Le traite pseudo-maimonidien. Neuf ehapitres sur l-unite Bi Dicu" (Kabala, XIII. st), Archives d'histoire doclrinale et littiraire du Moven Age, 1953, str. 83-98.