S velikim se zadovoljstvom odazivam pozivu da na­pišem predgovor za knjigu don Gabriela Amortha koji je već godinama velika pomoć u službi egzorcista rimske biskupije. Nekoliko epizoda o kojima će se ovdje izvije­stiti doživjeli smo zajedno i skupa nosili brige, muke i nadu u pomoć tolikim napaćenim i izmučenim ljudima koji su nam se obratili.

Uistinu se radujem objavljivanju ove knjige, jer se te­ma egzorcizma činila posljednjih desetljeća gotovo zabo­ravljenom, iako se mnogo pisalo o svim područjima teo­logije i katoličkog morala. Možda se to može pripisati to­me što upravo dio Obrednika koji se tiče egzorcizma još nije bio prilagođen postkoncilskim prilikama.

A ipak je nalog "istjerivati đavla" - s kojim se susre­ćemo u Evanđeljima, u djelovanju apostola i crkvenoj po­vijesti - veoma važan.

Kad je Petar nadnaravnim nadahnućem bio doveden u Kornelijevu kuću, da bi nekolicini ljudi navješćivao krš­ćansku vjeru i da bi dokazao kako je Bog doista bio s Isu­som, tada je na posve osobit način naglašavao Gospo­dinovu moć da opsjednute oslobodi đavla (Dj 10, 1-38). Sveto pismo često izvješćuje o izvanrednoj moći koju je Isus pokazao na tom području. Bog je poslavši svoga Sina u ovaj svijet jasno pokazao da želi zaustaviti štetan utjecaj sotone na ljude.

Sveti rukopisi upućuju uvijek iznova na to da sotona izražava svoju moć nad svijetom i u obliku fizičke op­sjednutosti. Među osobite sposobnosti koje je Isus želio prenijeti apostolima i njihovim nasljednicima pripada i sposobnost istjerivanja đavla (Mt 10,8; Mk 3,15, Lk 9,1).

Ako Bog dopušta da đavao napada ljude, tada je pred­vidio i snažnu pomoć svake vrste. Tako je Crkvu opre­mio veoma učinkovitim sakramentalnim snagama. Prije svega je međutim odredio Presvetu Djevicu za zaštitu od đavolskih namještaljki i od početka usadio neprijateljstvo između njih dvoje.

Većina suvremenih autora, uključivši katoličke teolo­ge, nastoji prikazati utjecaj sotone i drugih propalih anđe­la bezazlenim, ako čak ne poriču njihovo postojanje. Ali kada se radi o fizičkom utjecaju, nije sumnjičavost samo obveza, već i znak mudrosti. Danas se utjecaji đavla na ljude odbacuju kao bezumne misli prošlih, mračnih raz­doblja.

Takav stav izvanredno pogoduje djelovanju đavla, prije svega ako ga zastupaju oni koji bi na temelju svoje službe imali obvezu i ovlaštenje da se bore protiv te štet­ne aktivnosti. Po iskazima Svetog pisma, teologije, pa i na temelju svakodnevnog iskustva, moraju se i danas oni koji su opsjednuti đavlom promatrati kao mnoštvo nesret­nika za koje znanost ne može mnogo učiniti, iako to ot­voreno ne priznaje. Odgovorno dijagnosticirati demono-patiju - tako bi se mogao označiti svaki dijaboločni utje­caj - nije u većini slučajeva nemoguće za nekoga tko po­znaje simptome po kojima obično postaju prepoznatljive demonske aktivnosti.

Pri bolesnom stanju izazvanom demonskim utjecajem pokazuje se začudno svaki uobičajeni lijek neučinko­vitim, dok pri teškim bolestima, pa i onim smrtonosnim, dolazi čisto vjerskom pomoći do čudesnog poboljšanja i ozdravljenja. Žrtve zla duha osjećaju da ih prate same ne­sreće. Njihov se život čini kao neprekidan niz nesreća.

Danas se mnogi znanstvenici bave fenomenima kakvi se događaju i pri demonopatičnim slučajevima. Budući da su oni objektivno gledano izvan svega normalnog, označavaju se znanstvenim izrazom paranormalni. Mi nikako ne želimo omalovažavati uspjehe znanosti, ali je­dnostavno nije realistično sve tumačiti na temelju prirod­nih znanosti i željeti svo zlo pripisati prirodnim uzro­cima.

Tek je malo istraživača koji ozbiljno vjeruju u mo­gućnost utjecaja neobičnih, inteligentnih, ali bestjelesnih sila i prihvaćaju ih kao uzrok nekih fenomena. Malen je i broj liječnika koji pri beznadnim slučajevima bolesti i klinički neobjašnjivim nalazima pregleda pomišljaju na utjecaj takvih sila. Ne baš mali broj njih poseže u takvim slučajevima za Siegmundom Freudom i time još pogor­šavaju stanje nesretnih žrtava, dok bi i u tim slučajevima mogao pomoći ovlašten egzorcist.

Knjiga Gabriela Amortha koja je pred vama izvješ­ćuje kratko, jasno i izravno o djelatnosti egzorcista. Ona ne nudi ni velika teoretska objašnjenja, kao na primjer o postojanju demona ili o mogućnosti fizičke opsjednutosti, ni doktrinarne zaključke. U njoj se mnogo više prikazuju činjenice i praktičan rad egzorcista. Znam koliko je auto­ru važno djelovanje svećenika Crkve kojima je Krist pre­nio moć da u njegovo ime istjeruju đavla. Stoga sam uv­jeren da ova knjiga može učiniti mnogo dobra za čitatelje i da će biti poticaj za daljnja proučavanja na tom po­dručju.

 

P. Candido Amantini