Iz knjige Sai o psihijatriji

 

RAZLIČITE TERAPEUTSKE METODE Str.173
  sr 189

Ovdje dolazimo do temeljne činjenice : ljudi ništa ne vole više od onog čime vladaju! Veliki problem psihologije, lječiteljskih zvanja, te većine stručnih područja općenito u Kali jugi jest da svatko poznaje, prihvaća i zastupa samo svoje vlastito.

Netko npr. poznaje samo bioenergetiku analizu. On nju primjenjuje od jutra do mraka na svim svojim pacijentima. Čini li im to dobro ili im šteti - o tome uopće ne razmišlja. On je to naučio, uvjeren je da to može, dakle dobro je za druge.

Drugi vlada i primjenjuje to što je naučio.
Opet se postavlja pitanje bi li u nekoj situaciji možda bilo upitnije primijeniti neku drugu tehniku. Na takvu se pomisao ne dolazi. Ja to mogu. To sam naučio. To primjenjujem. I dalje ne razmišljam! Gotovo!

Kako kratkovidno!

Upravo se tako odnose liječnici između sebe ili - još gore!- takav je odnos između alopata i homeopata. Tu se i ne pomišlja na priznavanje a time i upotpunjavanje. Tome nema ni traga.

Ovo je posebno jasno vidljivo na području cijepljenja. Jedni su odlučni zagovornici cijepljenja, a drugi isto tako odlučni protivnici. Koji je rezultat toga? I jedni i drugi sakupljaju isključivo one argumente koji idu u prilog njihovom stanovištu.
Naravno da su cijepljenja velik blagoslov za čovječanstvo. Pomislimo samo na cijepljenje  protiv difterije, tetanusa i hepatitisa - da su druga manje blagotvorna, kao npr. Protiv ospica kod male djece, isto je tako nepobitno. Također je poznato da cijepljenja uzrokuju i nuspojave koje bi npr. Homeopatija jako dobro - još prije cijepljenja - mogla ukloniti, kad bi se udostojala upotpuniti jednu alopatsku metodu liječenja.

 

 

Iz drugih izvora

Iz knjige: OKULTNI PRINCIPIZDRAVLJA I LIJEČENJA

 

Cijepljenje  i protuotrovi Bakteriolozi su otkrili da mikrobi koji prodru u naš organizam izazivaju mnoge bolesti a i to da kad ova vojska provalnika počne izazivati nemir, da tijelo proizvede klice suprotne naravi, ili jednu supstancu otrovnu za provalnike. Onda je pitanje koja je od tih dviju strana jača, da li provalnička ili obrambena.

Ako su potonji brojniji nego prvi ili ako je otrov stvoren u dovoljnoj količini, onda će bolesnik opet ozdraviti. Ali ako će branitelji biti pobijeđeni ili ako tijelo ne može u dovoljnoj količini stvoriti serum da provalnike otruje, onda će pacijent podleći bolesti. Nadalje otkriveno je da ako je neka osoba jedanput neku određenu bolest dobro preboljela da je ona postala imuna na nove napade iste bolesti, jer se u njenom tijelu nalazi serum koji znači smrt za klice te bolesti.

Iz tih činjenica izvedeni su sljedeći zaključci:

1. Ako se zdravoj osobi uštrcaju klice jedne određene bolesti u maloj količini, onda ona preboli tu bolest u blagom obliku. Ona će potom biti sposobna da razvije spasonosni serum, i uslijed toga ubuduće će biti imuna na tu bolest. To je filozofija cijepljenja kao sredstva da se predusretnu bolesti.   

 

2. Ako netko dobije takvu bolest a nije sposoban sam stvoriti dovoljnu količinu seruma da ubije mikrobe, onda se može njegov život spasiti uštrcavanjem seruma koji je uzet od osobe koja je postala imuna. Ali kako nije lako dobiti takve protuotrove ili kulture bacila od samih ljudi prešlo se na to da se uzimaju od životinja i već je mnogo pisano za i protiv primjene takve metode.

Ima ne sumnjivo mnogo slučajeva gdje su bolesti cijepljenjem spriječene, a i slučajeva gdje su cijepljenja bila sudbonosna i smrt prouzrokovala. S okultnog stanovišta cijepljenje i upotreba protuotrova su za žaljenje. Te su metode nepravda za bespomoćne životinje od kojih se cjepivo dobiva. Cijepljenjem se truje ljudsko tijelo a otežava se i Egu da pravilno upotrebljava svoj instrument.

 

Kod razmišljanja o kemiji naše hrane mi smo ustanovili da nas je priroda opskrbila s svim potrebnim lijekovima i ako se ispravno hranimo, onda smo i bez cijepljenja imuni na bolesti.Kod normalnog zdravlja tijelo prima daleko veću količinu sunčane energije nego li je može iskoristiti. Suvišak isijava površina kože s velikom snagom i tako čuva od prodiranja mikroba koji nemaju snage da se bore protiv ove prema van strujeći sile. Još i više, prema istom osnovnom pravilu prema kojem ventilator svu prašinu iz sobe tjera napolje, i životni fluid tijela tako čisti tijelo od svih tvari, uključujući i opasne klice. Ne smije nas iznenaditi ni to da je ta snaga inteligentna i sposobna izabrati baš one tvari koje treba ukloniti, a korisne i dobrohotne zadržati. Znanost priznaje tu činjenicu osmozi, koja izabire. Ona zna da sito propušta sve tvari koje su manje od rupa na situ. Bubrezi npr., zadrže onu tekućinu koja je korisna za tijelo i dopuštaju prolaz samo istrošenim tvarima. Na isti se način ponaša životni fluid, on oslobađa tijelo od otrova i nečistoća koji se stvaraju unutar tijela i odbacuje slične tvari koje izvana hoće ući.

Znanstvenici koji su otkrili ova isijavanja pomoću kemijskih tvari uslijed kojih su oni postali svijetla, nazvali su ih: N -zrake ili odijski fluid. Za vrijeme probave ova je vrst isijavanja najslabija, jer se onda velika količina sunčane snage troši na probavljanje hrane. Ona čini da se primljena hrana asimililacijom pravilno ugradi u tijelo. Što je hrana teže probavljiva to je potrebna veća količina tog životnog fluida koja se potroši unutar tijela i toliko je slabija količina koja teče naprama van, koja ima braniti tijelo od nečistoća i šljake.

Mi smo prema tome, logično, u opasnosti da budemo napadnuti od vojske štetnih mikroba, ako se previše natovarimo hranom. Obratno, ako malo jedemo i izabiremo lako probavljivu hranu smanjenje zaštitnog životnog fluida biti će razmjerno manje, i naš imunitet protiv bolesti veći, pa neće biti potrebno tijelo trovati serumima.

 

 

Iz knjige
Ljudske  vrijednosti 
putovanje od "mene" k "nama"

“SVE JE KORISNO, ČAK I OTROV KOJEG MOŽEMO PRETVORITI U
CJEPIVO KOJE ĆE NAS SPASITI OD SMRTONOSNOG UGRIZA"
REKAO NAM JE MUDRI LIJEČNIK.

Svijet je neizmjeran laboratorij u kojem se sve transformira

Ponekad mislimo da su stvari kojih se bojimo ili koje su nam neugodne, potpuno nepotrebne. Je li ispravan stav?

U slučaju zmije otrovnice, na primjer, možda bi mogli postaviti slijedeće pitanje: "Kada ne bi bilo otrova, ne bi nam bio potreban ni protuotrov?" Ovakav način zaključivanja ne vodi računa o nečem bitnom, a to je poštovanje svega što postoji.

Ne radi se o tome da zamišljamo kakav bi bio svijet da možemo izostaviti sve što nam smeta i što nam se čini "nekorisnim", već da prihvatimo stvari onakve kakve jesu i da znamo iz njih izvući najbolje.

Ljudske vrijednosti omogućuju razvijanje takvog stava, i razumijevanje da sve ima razlog postojanja.

 

Odabrali Goga i Laci

Studeni 2009, Svibanj 2013