Broj: 3387.             

Godina: XII            

13. sijecnja (januara)  2016.

 

 

"VOLJETI COVJEKA ZNACI VIDJETI GA ONAKVIM KAKVIM GA JE ZAMISLIO BOG".               

F.M. Dostojevski

 

 

 

Dragi prijatelji,

Jos jedno motriste o sveprisutnosti Boga i u vremenu i u prostoru. U pjesmi iz "Bijele kule" je zanimljiva metafora kojom se ljudsko tijelo racuna kao "kosulja" koju covjek uzima "na revers" da bi u nju "odjenuo" dusu, i na kraju jednog ciklusa tu kosulju "razduzio" zemlji:

 

 

30. IZ DUBINE MORA IZRONIH BISERJE

 

        Iz dubine mora izronih biserje,

        koje nosis o vratu.

        Kao svilenica buba preo sam niti

        za tvoju haljinu.

        Kao zvono zvao sam s tornja

        na ukop tvoje kosulje.

        Kao Otac svecano sam te cekao,

        na pragu tvojega doma.

       

        Nema vremena

        u kojemu sve to nisam radio

        u isto vrijeme.

 

"Bijela kula", knjiga 99. Zapisala Vesna Krmpotic

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

10. siječnja 2016.                                  

Mnogi ne ulažu vrijeme da bi razumjeli svetost i vrijednost vlastite kulture. ‘Kultura’ znači ono što posvećuje svijet, što jača veličinu i slavu zemlje, ono što pomaže uzdignuti pojedinca i društvo na višu razinu postojanja. Pridržavanje morala u svakodnevnom životu, posvećivanje svih djela i misli povezanih sa životom te prianjanje uz ideale – sve to zajedno čini kulturu. Kultura pridonosi oplemenjivanju života. Usavršavanje ili transformacija nužni su za poboljšanje korisnosti svakog predmeta. Na primjer, riža mora biti samljevena i ljuska joj uklonjena prije nego što je riža spremna za kuhanje. Ovaj proces poznat je kao samskriti ili preobrazba. To znači osloboditi se neželjenih elemenata i osigurati one poželjne. Za ljude, kultura (samskriti) znači osloboditi se loših osobina i njegovati vrline. Kulturan čovjek je onaj koji ima dobre misli i ispravno ponašanje.

 (Božanski govor, 14. siječnja 1990.)

Baš kao što je napredak završetak kulture, tako je završetak znanja – ljubav, a završetak mudrosti – sloboda. (Baba)

2.  siječnja 2016.      

Svi sretni ljudi koji posjeduju bogatstvo, zlato i ugodu, imaju li i mir? Jesu li svi visokoobrazovani ljudi, ili oni koji su izrazito lijepi, ili oni s nadljudskom snagom, u miru sa sobom i sa svijetom? Nisu! Razlog zašto mnogima nedostaje spokoj jest u tome što su zaboravili božanski temelj Kreacije. Svi životi proživljeni bez vjere i predanosti svevišnjem Gospodu dostojni su prezira, to su sve propuštene šanse. To je uistinu vrlo čudno! Vaš pravi temelj, izvor vaše radosti, vaše elementarno osnovno načelo (paramartha) postalo je nepotrebno i netraženo, a s druge strane, svijet sa svojim bezvrijednim lažnim sjajem postao vam je prijeko potreban i poželjan. Čak i najugodnija kuća opremljena svom raskoši i gomilama blaga za kojim ljudi žude je nedostojna podariti vam mir. Mir se može osvojiti jedino predajom Bogu koji je sama srž bića, izvor svega života i življenja.

 (Dharma Vahini, 12. poglavlje)

Predanost Bogu dat će vam blaženstvo, blagostanje i mir.  (Baba)