staro ljeto,31.12.1880.g.

"Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate.

Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju... 9. studenoga ošinu nas strahoviti potres te uništi u našem lijepom Zagrebu mnogo lijepih nada. Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore ne može biti nego sto je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrijeme je toplo, vlažno kao u proljeće, snijegu ni traga.

Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome bijednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da zdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi."

Bilo je to posljednje Silvestrovo Augustova života. Imao je samo 43 godine života, kada je umro, 13.12.1881. godine (prije točno 130 godina)