IVO PAVLIĆ: KRILA
KRILA
Krila mi trebaju anđele čuvaru moj
da poletim nebu kroz bijele oblake
plavom nebu gdje me čeka Bog
Bog svemogući vlada svijetom kontinentima
vatrom vodama maslinom lozom smokvom sakramentima
Da mu pričam, zao nečovjek tisućama vlada, u raskoši živi
pali šume truje vodu muči ljude životinje ptice ribe sve.
Da ga pitam čija je snaga pingvina ili mučenog junaka
zašto tuđa patnja naslada
DA ga molim, da pomogne da se ne zbune poštene duše
uvjeravam da je bogatstvo duhovnost, duševnost, duhovitost
duhovitost - u mraku i kazamatu duhovit biti i vjerovati
bogatstvo su tko ima jutra
Slušam Pravo se uzima - ne traži. Uzeo sam zrno sjeme
Uzeo sam proljeće prvi dan u mjesecu ponedjeljak u tjednu
rano jutro svitanje cvrkut, a darujem mu pjesmu...
Bože, dao si mi znak na groti, balkon vrt pogled na more
ledinu da raširim krila svoja da se leti. duhom tijelom
iznad šuma i šuma vjetra i mora
plavom nebu, bijelim oblacima
s Tobom anđele čuvaru moj
IVO PAVLIĆ, po struci je magistar ekonomije i inž. šumarstva, u penziji je sa 77. godina, inače naš IVO obnašao je značajne funkcije i bio na visokim položajima dok je bio u službi. Pjesnik je i član DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA IZ RIJEKE, živuča je legenda, a dobio je "priznanje međunarodnog instituta za književnost" 2004. godine.
Naš dragi IVO kojem posvečujem ovaj post na MAGICUS-u, osobno mu želim dug život i dobro zdravlje, bezbroj nastupa za društvo, i više objavljenih zbirki poezije. IVO je nasmijan, veseo, susretljiv i uvijek spreman na razgovor, tako i pomoći drugome kad se nađe u nevolji.
Njegovo razmišljanje i viđenje postojeće društveno - političke situacije u lijepoj našoj, izrazio je ovom pjesmom, otvoreno, iskreno, kako samo On to zna, na sebi svojstven način.
U Rijeci, 27.10.2008. godine Borivoj Bukva