Kad se netko ponaša hirovito, čudno ili agresivno nerijetko se kaže da se osoba ponaša kao da je vrag ušao u nju, što asocira na kršćansku podjelu na dobro i zlo, gdje Sotona predstavlja zlo, pa u toj borbi između dobra i zla, đavao napada nevine duše, a svećenici - božji izaslanici na Zemlji, pokušavaju ga otjerati. Postupak kojim se to izvodi poznat je kao egzorcizam, a provodi se još i danas.

Što je egzorcizam?

Ako ste gledali neki od brojnih filmova koji se bave tematikom egzorcizma, znate otprilike o čemu se radi. Egzorcizam je religijski postupak istjerivanja Sotone iz opsjednute osobe, predmeta ili prostora, za koje se vjeruje da su opsjednuti te da ih "zlo" koristi kao svoje oruđe, a koristi se u kršćanstvu. Osoba koja izvodi ritual istjerivanja Sotone je katolički svećenik.

Egzorcizmom se može nazvati i krštenje djeteta koje se blagoslivlja da se očisti od istočnog grijeha, kao i blagoslov određenog predmeta ili prostora u kojem se tjera zlo, no najčešće spominjani egzorcizam je onaj koji se provodi nad osobom za koju se smatra da ju je opsjeo Vrag, odnosno neki njegov demon.
Znakovi koji upućuju na činjenicu da je osoba opsjednuta su: govorenje na jeziku koji osoba nije prethodno učila, poznavanje stvari odnosno podataka koje ne može saznati 'zemaljskim putem', fizička snaga daleko jača od normalne, te averzija prema Bogu, Djevici Mariji i simbolima vezanim uz vjeru, poput križa.

Postupci prije egzorcizma

Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednutosti ili se radi o psihičkom poremećaju, bolesti, te može li se ponašanje te osobe objasniti na koji drugi način osim opsjednutošću. Nakon što se eliminiraju svi mogući znanstveni uzroci prilazi se egzorcizmu koji nije znanstveno utemeljen, stoga odluku o izvođenju egzorcizma nad nekom osobom donosi oboljela osoba, ili njezina obitelj.

Prema katoličkom učenju egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je za to kvalificiran, odnosno egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života. Većina svećenika nikad nije izvela egzorcizam, već to najčešće čine za to posebno imenovani svećenici. Ponekad egzorcizam vrše svećenici koji nisu egzorcisti, ali imaju dopuštenje od mjesnog biskupa. Svećenici se u principu ne pripremaju mnogo na izvođenje egzorcizma, već o tome uglavnom uče iz prakse i iz dokumenta o samom ritualu egzorcizma. Službeni egzorcisti Katoličke crkve osnovali su čak 1992. godine Međunarodno udruženje egzorcista te se sastaju redovito dvaput godišnje u Rimu.

Ritual egzorcizma

Ako Crkva odluči da je zaista riječ o opsjednutoj osobi, provodi se egzorcizam. Egzorcist za tu prigodu oblači svećeničku halju i na to ljubičastu štolu. Sam ritual sastoji se od niza molitvi, izjava i apela kojima egzorcist moli Boga da oslobodi opsjednutu dušu, te naređuje vragu da napusti tijelo te osobe. Vjeruje se da egzorcist prije samog čina otklanjanja demona mora s njim stupiti u kontakt, odnosno da mora znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, te mora saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Ako se otkrije da osobu opsjeda više demona, oni se moraju istjerivati iz osobe jedan po jedan.

Budući da sam ritual može biti prilično zastrašujuć i pun neugodnosti potrebna je čvrsta vjera egzorcista, jer ako je on nema, prema vjerovanju, može se dogoditi da demoni napadnu i 'istjerivača'. Tijekom rituala egzorcist prska svetom vodom sve u prostoriji, te polaže ruke na opsjednutog i čini znak križa na sebi i na opsjednutom, te ga dotiče nekom relikvijom. Prema svjedočanstvima ljudi koji su prisustvovali egzorcizmu, demoni u takvim trenucima recitiraju Sveto pismo na stranim jezicima, a opsjednute osobe viču te ih nekoliko osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni. Dok govore, u tim ritualima demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom.

Egzorcist se demonu obraća u imperativu, te zapovjednim tonom naređuje zloduhu da ode i to najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Vjeruje se da se taj zapovjedni ton i riječi oslanjaju na iscjeliteljsku božju snagu. To se objašnjava na način da egzorcist zapravo ne zapovijeda Sotoni da odstupi, već da je poanta u dolasku Duha Svetog, odnosno samog Krista, koji je taj koji izgoni demona preko zaređenih i ovlaštenih službenika.

Egzorcizam u drugim religijama

Iako se egzorcizam najčešće povezuje s kršćanstvom taj je ritual prisutan i u drugim religijama. U židovskom folkloru i učenjima kabale postoji priča o zloduhu Dybbuku. Radi se o duši preminule osobe koja se vraća da riješi nedovršene poslove i nastanjuje nečije tijelo kako bi to lakše obavila. Dybbuk se može egzorcizmom istjerati iz tijela opsjednutog, iz kojeg navodno izlazi kroz nožne prste.

Muslimani također vjeruju u postojanje Jinna, Sotoninog zlog sluge koji opsjeda ljudsko tijelo te prouzrokuje bolesti, bol, muku i zle misli. Jinn se iz tijela istjeruje recitiranjem pojedinih dijelova Kurana. U hinduizmu također postoji zli duh o kojem pričaju Vede, a on ne samo da može naškoditi ljudima već i stoji na putu volje bogova. Hinduistički ritual egzorcizma uključuje spaljivanje svinjskog izmeta, recitiranja molitvi i nuđenja slatkiša bogovima.

Spornost egzorcizma

Za većinu ljudi, vjernika, u cijelom vjerovanju u zaposjedanje duše i izvlačenja Sotone iz tijela putem rituala egzorcizma glavni problem predstavlja profit. Naime, danas postoji velik broj samoprozvanih egzorcista koji svoje usluge istjerivanja demona naplaćuju, a u ponekim zemljama čak se i reklamiraju na televiziji. Iako ti egzorcisti nemaju veze s Vatikanom i pravim egzorcistima, navodno uspijevaju u svojoj misiji, što ljude tjera da budu skeptični kako prema samom egzorcizmu, tako i egzorcistima, jer im profit za rituale vezane uz vjeru nije razumljiv.

Drugi problem koji se javlja kod egzorcizma je psihologija, naime gdje egzorcisti vide opsjednutu dušu, psiholozi vide mentalnu bolest. Naime nekoliko psihijatrijskih poremećaja poput shizofrenije i Touretteovog sindroma mogu prouzrokovati simptome slične onima koje prema egzorcistima pokazuje osoba koju je opsjeo demon. Ljudi koji boluju od epilepsije naglo se grče, oni koji boluju od Tourettovog sindroma rade nagle pokrete i imaju verbalne ispade, dok shizofrenija uključuje glasovne i vizualne halucinacije, paranoju, priviđenja, i ponekad nasilno ponašanje.

Psihološki poremećaji poput niskog samopouzdanja ili pak narcisoidnosti mogu navesti osobu da se ponaša opsjednuto ne bi li privukla pažnju okoline. Neki psiholozi smatraju da Crkva griješi etiketirajući osobu koja boluje od neke takve bolesti kao opsjednutu jer je to sprečava da potraži liječničku pomoć. Dok na takve navode egzorcisti odgovaraju da su mentalne bolesti jedno, a Sotonino opsjedanje drugo, te da oni ta dva stanja ne miješaju, već da prije pristupanja egzorcizmu provjere radi li se eventualno o bolesnoj osobi.

Prema crkvenim načelima rezultati egzorcizma ne smiju se objavljivati, bili oni uspješno izvedeni ili ne, te se sam ritual ne smije izvoditi javno, odnosno pred novinarima i ljudima koji bi od njega mogli napraviti spektakl. Stoga postoji malo dokumentacije o uspješnosti službenih vatikanskih egzorcista, no postoji brojna dokumentacija o egzorcizmima koji se provode izvan katoličke crkve, nerijetko i sa štetnim ishodom. Jedan od poznatijih takvih slučajeva dogodio se 2005. godine u rumunjskom ortodoksnom samostanu u Tanacu. Svećenik i nekoliko sestara vjerovali su da je 23-godišnja redovnica Maricia Irina Cornici opsjednuta te su izveli egzorcizam ne bi li je spasili. Zavezali su je na križ s ručnikom u ustima i ostavili bez hrane i vode ne bi li tako istjerali demona. Jadnica za koju se vjeruje da je zapravo bolovala od shizofrenije umrla je za tri dana.

Bilo da vjerujete u mogućnost da demoni mogu opsjesti osobu, ili smatrate da se radi o mentalnim bolestima ili nečem trećem, ono što je sigurno, a čemu svjedoče oni koji su imali prilike prisustvovati ritualu egzorcizma, jest da se radi o iznimno zastrašujućem činu koji natjera čovjeka da se 'okrene Bogu'. A ako se zaista radi o opsjednutosti demonima, zasigurno ne šteti da na svijetu imamo kojeg manje.

Izvor:https://funkymem.com/