INSIGNIJ

Insignij je „vanjski razlikovni biljeg dostojanstva, funkcije ili čina". Insignij označuje ulogu, to je amblem funkcije.

Insigniji Učitelja Žena su hossou (mahalica za komarce), shippe (bambusov štap), nyoi (zapovjednički štap). Masonski insigniji su ukrasi (pregača, traka, nakit), ornamenti (mozaička opločenja, nazubljena rojta: V. lanac, zvijezda krakova u obliku plamena: V. pentagram).

„Uredih kao boga da me štuje puk, (... ) / Klik digoh puk ogrnuh kožom jelenjom; / Štap u ruke mu vrgoh ovit bršlja-nom." (Euripid, Bakhe, op. cit, str. 147) Insigniji Dionizijstva još su kože lanadi (nibride) i fauna, vijenci od bršljana, svirala i tamburin.

R. atribut, amblem, biljeg, oznaka, pečat, simbol, znak.

B. Nataf, Symboles, signes et marques, izd. Berg intcrnational, 1973, 317 •tr.

INVOKACIJA

v. zazivanje.

ISLAMSKI EZOTERIZAM (muslimanski ezoterizam)

V.t:

arapski l•■lani = predati se (Bogu), prepustiti se (Aliahu).

Islamskim ezoterizmom nazivamo sve ezoterične pojave u vezi s Muhammedom, islamom (kao religijom, političkim nazorom, kulturom) i muslimanima (arapskim, berberskim, iranskim, afričkim, indonezijskim i indijskim).

Islamski egzoterizam.

Sunitski islam. Kako kaže jedan od hadisa, temelj vjere su praksa, sadržaj i interiorizacija. Praksa islama počiva na „pet stupova": na ispovijedanju vjere („Nema boga osim Allaha, Muhammed je prorok Allahov"), molitvama, milodarima, postu, hodočašću u Mekku. Sadržaj vjere su Jedini Bog, Prorok Muhammed, Knjiga (Kur'an), anđeli, uskrsnuće mrtvih, sudnji dan. Konačno, interiorizacija omogućuje uspostavljanje ezoteričnog vida Islama, inicijacijskog puta, hermeneutike...

Islamski ezoterizam obuhvaća:

a) Kur'an;

b) djela i izreke Prorokove, tj. hadise;

c) četiri prva Kalifa;

d) Sufizam;

e) Šijitstvo;

f) književnost, znanost i umjetnost, ustanove i događaje sa svojstvom „misterije" {Kur'an, 2 :3, 33), npr. filozofija al-Razija (860-923. g);

g) Islamski hermetizam (Ibn Wahshija, Smaragdna ploča, Geber),

h) Istočnu teozofiju (Suhravvardi, umro 1191. g. u Alepu);

i) neke vanjske, Islamu čak neprijateljske struje premda su iz njega potekle, npr. Hasidizam (pojavio se oko 683. g);

j) Marabutizam.

Islamski ezoterizam bavi se prvenstveno

a) Jedinim Bogom,

b) prorocima,

c) hermeneutikom Kurana,

d) inicijacijom i Božanskim misterijama (ghayb). / B. Encycloptdie de l'Islam (1908. ss): L. Gardet. L'Islam. Religion et com-munautć, izd. Desclće de Brouwer, 1970, 4% str. (katolički nastrojeno); F. Schuon, Comprendre l'Islam (1961), izd. Seuil (genonovski); (o umjetnosti) A. Papadopoulo, L'Islam ci l'art musulman. izd. Mazenod, 1976, 611 str; (osporavanje) cf. N. Daniel. Islam and the West, Edinburgh, 1960.

IZBAVLJENJE

Religija govori o spasenju, misticizam o sjedinjenju, inicijatika o ostvarenju, a ezoterizam o izbavljenju - tako oni određuju svoje zadnje svrhe.

Izbavljenje u negativnom smislu znači napuštanje određenih veza, a u pozitivnom, uzlazak u određeno stanje.

Za Taniriste to su moći, gnoza ili blaženstvo.

Za budiste, to je nir i vđna (ugasnuće) ili pak bodhi (probuđenje: prisutnost duha, propitivanje stvari, energija, radost, smirenost, duševnost, nepomućenost).

Za Gnostike, to je spasonosna spoznaja, spoznaja nebitka materije i božanske prirode duha što ga valja uzdići do Boga iz kojeg je emaniran.

Za Taoiste, to je dugovječnost (nedjelovanje, wou wei, inicijacijska vještina a ne inicija-cijski cilj). Ukratko, izbavljenje je smrt nečeg negativnog i rođenje nečeg pozitivnog.

IZOPSEFIJA

Kl: grč. loos = jednak, isti; ^905 = kamenčić za brojanje (glasova); broj.

Izopsefija: hermeneutički postupak (čitanja) i hermetički postupak (pisanja) čiji je tvorac Sargon II iz Haldeje (700. g. pr. n. e). Primjenjivali su ga Pitagora, Gnostici (posebno Mar-kos), Hermetisti, Šijiti, Kabalisti i dr. To je način utvrđivanja ezoteričnog smisla neke riječi ili skupine riječi izračunavanjem brojčane vrijednosti slova abecede od kojih se ona sastoji. Vrijednost se izračunava ili na osnovi veličine slova (na latinskom I = 1, V = 5, X = 10, L = 50, C = 100, D = 500, M = 1000) ili rednog broja slova (a = l,b = 2, c = 3...), odnosno trojnog broja slova (a = 1, b = 3, c = l+2 + 3 = 6...,z = 276) (v. teozofsko zbrajanje).

Izopsef: rezultat takve računske radnje. Npr: Abraxas = 365 (v. Abraksas). v. gematrija, hermeneutika, kombiniranje slova, znanost o slovima.

B. H. Leisegang, La Gnose (1924), prij, izd. P. B. Payot, br. 176, str. 33. »q, 230. l»; P. Perdrizet. Revue des Etudes grecques, XVII, 1904, str. 351-360.

IZRIJEK

1) Izrijek = govor. Priopćavanje ili izražavanje misli, osjećaja ili htijenja pomoću sustava artikuliranih glasova proizvedenih organima govora.

Govor je, dakle, individualna (izgovor, naglasak, intonaciju, izražajnost), vanjska (dah; opažanje glasovnog lanca i tumačenje značenja) te stvaralačka pojava (artikulacija i fona-

rij a; zvučne vibracije, akustičnost govora). Govor u ovome smislu u ezoterizmu se smatra magijskom ili liturgijskom poja-l vom.

B. L. Renou ct J. Filliozat, U Inde classique, sv. II, E.F.E.0,1953, str. 79-84 (Hinduizam); L.V. Thomas et R. Luneau, Les religions d'Afrique noire. Textes et traditions sacrtes, izd. Fayard-Deno£l, 1969, str. 17—33; Le Poeme babvlonien de la Criation (XIV. st. pr. n. e), prij. R. Labat, Les religions du Prochc-Orient, izd. Favard-Denoel, 1970, str. 36-70.

2) Izrijek = izreka. Riječ ili slijed riječi, ne tako strogo utvrđen kao u formuli, nastao i upotrijebljen u određenoj prigodi. 

U ezoterizmu, izreka sama po sebi posjeduje djelotvornost, odnosno, definirana je kao nova formula s magijskom ili religijskom moći što nadilazi njezinu fizičku (vibracija, fonacija) i psihičku (uvjerljivost, utjecaj na raspoloženje, umješnost i si)
djelotvornost.

U tom svjetlu možemo razmotriti sedam izreka što ih je Isus izgovorio na križu: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk, 23,34), „Zaista, kažem ti, danas ćeš samnom biti u raju!" (id, 43), „Evo ti majke!" (/v, 19, 27), „Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?" (Mt, 27,46), „Žedan sam." (Iv, 19, 28), „Svršeno je!" (id, 30), „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." (Lk, 23, 46).

V. formula, mantra, zvuk.

B. M. Cohen, Pour une sociologie du langage, izd. Albin Michel, 1956, 396 str; M. Biardeau, Thiorie de la connaissance et philosophie de la parole dans le Brahmanisme classique, 1964, La Haye, izd. Mouton, 486 str.

3) Izrijek = riječi.

„Nisu riječi stvorile svijet, nego Riječ (Verbum)*. Riječi su sredstvo kojim se Riječ služi u poslu stvaranja. Riječ je prvi element što ga je Bog stavio u pokret, a riječi su sredstvo pomoću kojeg se Riječ očitovala." (O. M. Aivanhov, O.C, sv. IX, 1974, str. 15).

Biblija također pravi razliku, možda ne terminološku, no j svakako pojmovnu, između riječi i Riječi (Psalmi, 33), a također i Filon Hebrejac (cf. J. Danićlou, Philon d'Alexandrie, izd. Favard, 1958, 221 str).