INICIJATIKA

(I< i n• i dobivena tvorbom jednakom kao „mistika" ili „simbolika".)

Znanost o inicijaciji, spoznaja biti, tipova, ciljeva, sredsta-vu, uvjeta, sudionika, povijesti inicijacije itd. K. ezoterografija, ezoterologija, ezoterozofija, misteriologi-

INICIJATSKI

„Inicijatski" je pridjev što opisuje plemensku inicijaciju ili općenito „inicijaciju" u smislu „pripuštanja", „uključivanja".

A. Mćtraux navodi: „Često je prisutno [u bratstvima i tajnim društvima u primitivnih naroda] simbolično značenje inicijat-skih obreda što predstavljaju smrt i uskrsnuće. Primjerice u Mclaneziji, kandidat koji napušta obitelj da bi bio podvrgnut inicijaciji, oplakuje se kao da je umro." (Francuska enciklopedija).

INKANTACIJA

v. bajanje.

INKARNACIJA, UTJELOVLJENJE

I. Spiritska inkarnacija.

O inkarnaciji govorimo samo u slučaju kad se neka osoba (potpuna ličnost, a ne samo neka njezina obilježja ili učinak) pojavi u drugoj, posve različitoj osobi, najčešće u subjektu u transu.

No kako objasniti ovu pojavu?

a) Špiriti drže da se duh mrtvog čovjeka (obestjelovljen, dezinkarniran) može useliti u živog čovjeka (u medija) kako bi mogao govoriti i djelovati. Takvo objašnjenje opovrgnuo je P. Stanley Hali izazvavši u gospođi Piper inkarnaciju izmišljene osobe (Studies in spiri-tism, 1909, str. 254). v. duh, spiritizam.

b) Psiholozi tvrde da je posrijedi rascjep ličnosti (Hodgson, 1892. g). I ovo je tumačenje pogrešno: medij, čak i u nesvjesnom stanju, može davati podatke koji su mu inače nepoznati, c) Metapsihičari smatraju da je riječ o telepatiji (P. Podmore, Phantasms of the living, 1886. g) što je također pogrešno budući da mediji dopiru i do prošlih i zaboravljenih događaja, d) Filozofi (W. James, P-S.P.R, 1909. g) smatraju da medij crpi iz „kozmičkog rezervoara". Ovo se objašnjenje ne da provjeriti.

/ R. posjednutost (podložne su joj i životinje, ne samo ljudi, potječe od nadnaravnog bića, ne samo od „duha", makar i neljudskog, češće je negativna nego pozitivna, svojstveno joj je prvenstveno obustavljanje prvotne ličnosti, a ne komunikacija).

II. Osobna inkarnacija.

U svjetlu doktrine o preegzistenciji ili reinkarnaciji, inkarnacija je ulaženje duše ili duha u tijelo. Prema zastupnicima preegzistencije, ta je inkarnacija jedini život, a prema pristalicama reinkarnacije, to je samo jedan u nizu života.

Empedoklo kaže: „Jedno sam vrijeme već bio i dječak i djevojka, biljka, i ptica i nijema riba iz širokog mora što skače." (Diels, I, Empedoklo, XXXI, B, 117). v. raniji život, reinkarnacija. III. Prijelazna inkarnacija.

Pojedini okultišti i ezoteristi drže mogućim da pojedinac, tj. njegova duša ili duh zauvijek prijeđu u tijelo drugog čovjeka u trenutku kad ovaj umre, pretrpi amneziju ili izgubi vlastitu ličnost.

R. translacija života, tulku.

B.T. L. Rampa, Citatiainsi (1976), prij. s engl, J'ai lu, A 357; R. Foin, Les mystires qui nous entourent, izd. Om ni u ni littćraire.

IV. Kršćansko utjelovljenje.

U kršćanstvu se inkarnacijom, utjelovljenjem, naziva rođenje Isusa kao Boga i Božjeg Sina. ,,I Riječ tijelom postala..." (Iv, 1, 14)

INKARNACIONIZAM

Doktrina ili vjerovanje da Bog ili božanstvo može preuzeti životinjsko ili ljudsko obličje ili se nastaniti u tijelu životinje ili Čovjeka.

Kršćani Isusa smatraju „Božjim Sinom" u doslovnom značenju te riječi i u smislu Evanđelja po Mateju (14, 33). Među Muslimanima, neki mislioci (učenici sufija al-Hallaja; ekstremni Kaysaniyya-Šijiti; ekstremni ismaelitski Šijiti) drže da je pojedini prorok ili Imam utjelovljenje Svetog duha, Svjetske duše ili Boga.

Napomena: O ovom pitanju vodile su se mnoge raspre, posebice povodom Isusa i Buddhe. Posebno je sporno pitanje dvojne prirode i jedinstvene ličnosti: Isus ima samo jednu, božansku prirodu (doketizam); jednu, ljudsku prirodu (ebionizam); dvi-jfl prirode, božansku i ljudsku (u tom slučaju, kako tvrdi Ne-Htorije, te su dvije prirode nezavisne, odnosno, zbrajaju se u jedinstvenu prirodu što pak tvrdi pravoslavac Kirilo iz Alek-»landrije, ili se stapaju u jednu prirodu kako smatra Eutih); ili Isus navodno nema nijednu od te dvije prirode.

INKUBACIJA

Kl: lat. incubare = ležati na (u).

Po analogiji ležanja na jajima, „inkubacijom" se naziva ležanje u hramu ili spavaonici unutar hrama ili na svetomu mjestu kako bi se dobile vizije, snoviđenja ili savjeti od boga, protka ili da bi se ostvarila njihova dobročinstva, primjerice o-zdruvljenje, proročanstvo... Npr. Epidaur je bio glasovito mjesto inkubacije u Grčkoj u IV. st. pr. n. e.

„Za dana, Gudea stiže u hram Eninnu i u vrijeme počinka opet ude u hram. Tako je dolazio noć na noć." (Lagaš, Sumer, 24(K). g. pr. n. e)

B. M. Hamilton, Incubation, or the cure of disease in pagan temples and ihnstian churchcs, 1905, London.