1. I Imanuel pobježe u okrug Sidonski i Tirski
2. I čuvajte se, fariseji mu priđoše i zahtjevaše da im pokaže znak njegove spiritualne moći
3. Ali on odgovori, govoreći, uveče vi kažete, sutra će biti sunčano, ali je sunce crveno
4. A ujutro kažete, danas će biti kišovito, jer je nebo crveno i oblačno. Tako da sudite po oblicima na nebu, pa zašto onda ne sudite po znacima u vremenu?
5. Ovo je nevjerna generacija koja traži znak, i znak neće biti dat izuzev znaka Džonahovog, koji nestade živ u trbuhu ribinom, i ostade živ u njenom stomaku, pa se opet pojavi na svjetlosti.
6. Ostavi ih i ode
7. Kada ploviše po moru i dođoše na drugu obalu, zaboraviše da uzmu nešto hljeba.
8. Ali Imanuel im reče, čuvajte se fariseja
9. Govoriše jedan drugom i rekoše, ovo mora da se odnosi što ne ponesosmo dovoljno hljeba ili drugog za jesti.
10. Kada Imanuel ovo ču, on bi ljut i reče, o vi sa malo znanja, zašto vas brine što nemate hljeba.
11. Zar ne razumijete i ne možete shvatiti značenja mojih riječi?
12. Da li ste vi sa tako malo znanja i bez razumjevanja, da ne možete prepoznati značenja.
13. Zar još ne razumijete, i zapravo namjeravate da ne razumijete za sva vremena?
14. Zar se ne sjećate pet kriški hljeba i tri ribe podjeljene hiljadama, i korpe pune hrane koje ostadoše?
15. Kako ne možete razumijeti da vam ne govorim o hljebu koji jedete, svakidašnjem? Nego, upravo ovo: čuvajte se fariseja.
16. Tada ga konačno shvatiše, da nije govorio o hrani, nego lažnim učenjima farisejskim.
17. Imanuel dođe u regiju Cezara Filipija i upita svoje apostole, šta ljudi kažu, ko sam ja?
18. Oni kažu, neki kažu da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija, a neki drugi da si Jeremija, ili neki od njihovih starih proroka.
19. I on im reče, ali šta vi kažete ko sam ja?
20. Simon Petar odgovori, govoreći, ti si predviđeni Mesija i sin božiji koji je duhovni vladar tri ljudska roda.
21. Imanuel se naljuti i reče, govoreći, o ti nesretniče, moja ti učenja ovo nisu otkrila, jer te učih istini.
22. I takođe ti govorim, ti zbilja jesi iskren apostol, ali tvoje razumjevanje se može porediti sa dječijim.
23. Ti si Petar, i ja nemogu graditi moje učenje na tvojoj stijeni. Ti ćeš otvoriti prolaz nerazumjevanju, te će ljudi pogrešno interpretirati moja učenja i slijediti ih i živjeti po falsifikovanom učenju.
24. Nemogu vam dati ključeve duhovnog carstva, jer bi otvorili lažne brave i pogrešne ulaze.
25. Ja nisam sin duhovnog vladara tri ljudska roda i zato nisam ni sin božiji, nadalje, spiritualna snaga je stvoritelj i nikada ljudsko biće, zato se oslobodite ovih grešaka u učenju i naučite istinu.
26. Moja majka je Marija, koja me zače sa anđelom čuvarom, potomkom naših predaka, koji doputova ovdje iz univerzuma, a moj zemaljski otac je Josef, čija je uloga mog čuvara.
27. Onda upozori apostole da nikada ne govore ili prihvataju takve stvari, i da im nije dozvoljeno da šire Petrova zbunjena učenja.
28. I od tog vremena, Imanuel poče govoriti apostolima da će morati ići u Jerusalem gdje će patiti mnogo, od sveštenika, jer im on nemože pomoći nego samo prenijeti učenje.
29. I Petar ga skloni ustranu i reče mu ljutito, da li bog ili stvoritelj to mogu spriječiti.
30. Ovo ti se nesmije desiti, jer će te uhvatiti, mučiti i ubiti.
31. Ali se on okrenu Petru, postade ljut i reče, bježi od mene Sotono, jer ti si neposlušnik, jer ne misliš duhovnim nego ljudskim žargonom.
32. Simon Petar me ponovo naljuti, i pokaza vaše ignorantno razmišljanje.
33. Iskreno, govorim vam, zbog vašeg manjka razumjevanja, svijet će proliti mnogo krvi, jer ćete falsifikovati moja učenja i onda ih grešno širiti u narod.
34. Bićete krivi za smrt mnogih, i za nastanak lažnog imena moga i za zlu uvredu nazivanja me sinom božijim, i nazivanjem boga Stvoriteljem.
35. Ali vi ste još uvijek pod milošću moga strpljenja, tako da još uvijek možete popraviti svoju neracionalnost.
36. Tada Imanuel reče apostolima, oni koji žele da prate moja učenja trebaju se uzdići u potrazi za istinom i razumjevanjem.
37. Jer oni koji žive svoje živote u istini i znanju, postaće pobjednici, ali oni koji žive svoje živote u neistini i ignoranciji će biti gubitnici.
38. Kakva je korist od čitavog svijeta, ako nemaš svijest.
39. Ili kako jedan može pomoći drugome ukoliko nezna da misli.
40. Iskreno, govorim vam, postoje neki među nama koji još uvijek nisu osjetili ukus moći duhovnog znanja u ovom životu i naučiće ga i steći u drugom životu.
41. Ljudski duh je ignorantan i razvija se kroz znanje, razmišljanje i istraživanje.
42. Duh čovječiji nije ljudski, nego dio Stvoritelja dat ljudima. Mora biti prepun znanja i perfektan.
43. Kako bi nastavio i sjedinio se sa Stvoriteljem, jer se i Stvoritelj stalno jača.
44. Stvoritelj je beskonačan a tako i ljudski duh.
45. Učenje ovog znanja nije jednostavno, ali je to način življenja sukladan sa prirodom.
46. Ljudski život je sudbinski predodređen za perfekciju duha, i život treba da bude ispunjen tim.
47. Čak i kada ljudi čine greške, oni čine u skladu sa zakonom Stvoriteljovim, jer oni uče iz njih i skupljaju znanje, čime razvijaju svoj duh, i samim tim način ponašanja.
48. Bez grešaka je nemoguće, zato, skupite logiku, znanje, ljubav i mudrost neophodne za razvijanje duha.
49. Iskreno, govorim vam, učenje vrhovnog sveštenika, fariseja i zapisničara je grešno i lažno kada vam govore da je greška, kazna božija ili Stvoritelja, kada je, u stvari, greška u službi unutrašnjeg i spoznaje, i time napretka duha.
50. Zato ne postoji kažnjiva greška, ukoliko služi znanju i napretku duha, a takođe, nema nasljedne greške ili kazne na ovom ili drugom svijetu.
51. Kazna za takvu grešku bi se suprostavila zakonima prirode i time zakonima Stvoritelja.
52. Kada neko učini grešku koja služi unutrašnjosti, znanju i napretku duha, za to ne dobija kaznu ni u ovom ni u narednim životima.
53. Zato ljudski život sa misijom usavršavanja njihovog duha i skupljanja znanja kroz greške može voditi kroz sudbinske putanje.
54. Ljudi, kako bilo, niti stalno uče, niti jačaju svoj duh, koji je vođen zakonima Stvoriteljovim i upoznat sa situacijama za koje je suđeno da budu, zato ljudi pogrešno usmjeravaju njihovu svijest i njihovo razmišljanje i osjećanje i opterećuju se krivicom i time dopuštaju njihovom unutrašnjem, napade vanjskih sila.
55. Zbog ovoga moć svijesti i drugi aspekti života individue jesu bolji ili gori.
56. Jer ljudi u ovo vrijeme počinju da misle i zapažaju, da im nije potrebno učenje. Zato su poslati proroci od božanskih sinova kako bi naučili ljudsku rasu o istinskim zakonima Stvoritelja i spoznaji života.
57. Ali su ljudi još uvijek ignorantni i posvećeni lažnim zakonima vrhovnih sveštenika i ne prepoznaju novo učenje kao istinu.
58. Manjkom razumjevanja, ljudi ne razumiju istinu koja dolazi, kunu, ubijaju i raspinju proroke.
59. Ali obzirom da učenje o istini mora biti donijeto narodu, proroci nose težak teret patnje zarad ljudi.
60. Kao što su gonili mnoge proroke, sada se spremaju na moj život.
61. Proročanstvo sudbine govori da će me uhvatiti, i da ću ja, potpuno nevin čovjek, biti proglašen krivim.
62. Kako bilo, neće biti, i doći će da nebudem ubijen, nego u stanju blizu smrti, i biću smatran mrtvim za tri dana i tri noći, i biću smješten u kamenu grobnicu i znak Džonahov će biti ispunjen.
63. Moji prijatelji iz daleke Indije, koji su upućeni u umjetnost izlječenja će se pobrinuti za mene i pomoći da odletim iz grobnice na treći dan, kako bih onda mogao završiti moju misiju među narodom Indijskim.
64. I biće i doće, da ću opstati i jačati unutrašnjost, povećavati moje znanje, generisati novu snagu u duhu i svijesti.
|