1. I dođe i bi, da Imanuel i njegovi apostoli odu u Vitlejem, gdje je učio i davao instrukcije narodu

2. Kako bilo, Juda Iskariotski postade nelojalan učenju Imanuelovom, i poče živjeti za svoje zadovoljstvo

3. Tajno, on skupljaše od Imanuelove publike, nagomilavajaući zlato, srebro i bakar u svojim kesama za novac

4. I desi se da Juda Ihariotski, sin Simeunovom, fariseja, informisa Imanuela o zlodjelima Jude Iskariotskog, jer se nadao da će mu platiti za ovo

5. Ali Imanuel mu zahvali i neuzvrati nikakvim poklonom, zato Juda Iharijotski smisli osvetu, jer bijaše gladan za zlatom, srebrom i dobrima

6. Ali Judu Iskariotskog odvede Imanuel u pustinju, gdje ga tri dana i tri noži on podučavaše konceptu pravednog i lošeg, nakon čega se apostol osvježi i nastavi slijediti učenja Imanuelova

7. Kada se vrati u grad on predade sve svoje siromašnim i postade iskreni apostol Imanuelov

8. Kako bilo u isto vrijeme nestadošđe zapisi Jude Iskariotskog o učenju Imanuelovom, i on reče Imanuelovu da su mu ukrani

9. Ali on reče, iskreno, iskreno, govorim ti, Judo Iskariotski, moraćeš da platiš kroz veća zla nego što je gubitak zapisa o mom učenju i mom životu

10. Oko dvije hiljade godina bićeš optuživan, nepravedno, da si me izdao, jer Simeun, farisej to želi tako

11. Ali njegov sin, Juda Ihariotski je pravi krivac, jer je poput svog oca Simenuna, fariseja, koji želi moj život

12. I on je taj koji je ukrao zapise od tebe i odnio ih farisejima, kako bi me oni potom mogli osuditi i odvesti u smrt

13. Primio je 70 komadića srebra za tvoje zapise, i primiće još 30 kada učini mogućim da me preda izvršiocima

14. Iskreno, govorim ti, on će sigurno uspjeti u ovom, i za dva puta po hiljadu godina ti ćeš nevino plaćati kaznu za to

15. Ali zapiši moja učenja i moju životnu priču ponovo, jer vrijeme će doći za dva puta po hiljadu godina, kada će tvoji zapisi biti otkriveni

16. Do tada će moja učenja biti falsifikovana i pretvorena u zli kult, koji će uzrokovati da mnoga ljudska krv poteče

17. Jer ljudi još nisu pripremljeni za moja učenja i da prepoznaju istinu

18. Ne za još dva puta po hiljadu godinu, neće doći odgovarajući čovjek, koji će prepoznati moja učenja kao istinu i širiti ih i pristupati im s velikom hrabrošću

19. Njega će smatrati za kultistu i optuživati za lažno učenje o meni, te smatrati lažovom

20. Ali ćeš ti, Judo Iskariotski, do tada biti optuživan kao moj izdajnik, kao rezultat spletki sveštenika i ignorantnog naroda

21. Ali ne obraćaj pažnju na to, jer učenja o istini zahtjevaju žrtve

22. Ljudi nisu, još uvijek veliki unutar duha, svjesnosti i znanja. Zato, oni moraju prvo podnjeti krivicu i grešku, prije no što nauče i akumuliraju znanje i mudrost, kako bi prepoznali istinu

23. Jer sve će se desiti, kako bilo, da bi znanje o istini bilo doneseno među ljude, zapiši moja učenja i moju životnu priču ponovo. Na ovaj način moja učenja će biti dostupna narednim generacijama kako bi ubrali plod istine

24. Ostani uz mene sada i od sada, slijedi me vjerno i obavljaj svoje dužnosti kao zapisničar mojih učenja, imenom učenja o zakonima prirode, koji su originalni zakoni stvoritelja

25. Nikada neće biti volje veće od volje stvoritelja, koja se otkriva kroz ove zakone

26. Ali zakoni stvoritelja su vrijedni i juče i danas, pa zato i sutra, i dan nakon sutra, i za svu vječnost

27. Zato su zakoni odrednica za stvari koje se u budućnosti moraju desiti

1. Istog dana Imanuel ode do mora, gdje je sjeo.

2. Mnogi dobri ljudi su se skupili i okružili ga, tako da je ušao u čamac i sjeo, a svi dobri ljudi stojaše na obali.

3. Govorio im je o različitim stvarima, govoreći, čuvajte se, sijatelj odlazi da sije.

4. Dok on sije, neke sjemenke ostaju na površini, a onda dođu ptice i pojedu ih.

5. A neke padnu na kamen, gdje nema dovoljno zemlje.

6. I kako se sunce diže, one se suše, i odumiru.

7. Neke padnu u trnje, i trnje raste pored njih.

8. Neke padnu na plodno tlo i uzgoje plod, stostruki, šestostruki.

9. Oni koji imaju uši, neka čuju. Apostoli mu priđoše i rekoše, zašto govoriš u frazama, kada ne razumiju tvoje učenje.

10. On odgovori, govoreći, dato vam je da razumijete tajne duha, ali njima nije dato.

12. Oni zasigurno čuju moje riječi, ali i dalje žive u razmišljanju i u skladu sa lažnim učenjima njihovih pisara i fariseja.

13. Njihova svijest je ispunjena neznanjem i prazninom, zato prvo moraju naučiti da žive i razmišljaju.

14. Šta će ih bolje oživiti, ako ne govor u frazama.

15. Iskreno, govorim vam, život i znanje o istini su jedino vrijedni i dobri kada su postignuti kroz sopstveno razmišljanje i rješavanje misterija koje su skrivene u frazama.

16. Ali još ljudi nemaju mnogo znanja i ispunjenosti, i nisu još svjesni zakona Stvoriteljovih i moći duha.

17. Prvo, ljudi moraju naučiti da prepoznaju istinu i zato žive u skladu sa zakonima Stvoritelja, kako bi postali ispunjeni znanjem i jaki duhom.

18. Za onima koji jesu, biće dato još, ali za one koji nisu, biće oduzeto i ono što imaju.

19. Zato, im govorim u frazama, jer pored očiju ne vide, pored ušiju ne čuju, niti razumiju.

20. I u njima je proročanstvo Isaino ispunjeno koje govori, vašim ušima ćete čuti, a nećete razumjeti, i otvorenim očima gledati ali nećete vidjeti.

21. Uši ovih ljudi čuju slabo kao i oči, tako da niti vide svojim očima niti čuju svojim ušima, a niti razumiju svojom inteligencijom. Niti su posvećeni istini i spoznaji zakona Stvoriteljovih, te im treba pomoć i znanje.

22. Narod Izraelski nevjeran je zakonima Stvoriteljevim i proklet, nikada neće naći svoj mir.

23. Njihova krv će teći, jer su stalno u suprotnosti sa zakonima Stvoriteljovim.

24. Predstavljaju se kao izabrani, iznad svih i kao posebna rasa.

25. Kakva zla greška i kakva zla predrasuda, jer Izrael nikada nije bio narod ili rasa, a tako ni izabrani narod.

26. Nevjeran zakonima Stvoriteljevim Izrael je masa ljudi sa turobnom prošlošću, okarakterisanom ubistvima i nasiljem.

27. Samo neki oči ove mase nevjernih imaju časnu prošlost i čisto porodično stablo.

28. Ovi, kako bilo, nisu dio zmija koje su se odale lažnoj judejskoj vjeri,

29. Lažnim ubjeđenjima i lažnim učenjima koje su preuzeli od Mojsija, koji, ih je ukrao od Egipćana.

30. Ovih nekoliko očeva su spoznali istinu i istinsko znanje, i prepoznaše samo zakone Stvoriteljeve.

31. Postadoše rijetki u ovoj zemlji, kako bilo, te se mogu izračunati na prste jedne ruke.

32. Njih je samo nekoliko, i ničije oči ih nemogu prepoznati, i ničije uši ih nemogu čuti.

33. Ali blagoslovene su tvoje oči, jer one vide, i tvoje uši, jer one čuju.

34. Iskreno, govorim vam, mnogi proroci i pravednici bi voljeli da vide što vi vidite, ali ne vide, i čuju što vi čujete, ali ne čuju.

35. Zato slušajte sada skriveno značenje ove fraze o sijanju:

36. Ukoliko neko čuje riječ o istini, o duhu i zakonima, a ne razumije je, onda zli dolaze i žanju ono što je posijano unutar njihovog uma. Jer zrnevlje nije našlo plodno tlo.

37. Ali za one gdje je posijano na kamenu, to je onaj koji čuje riječ i brzo je prihvata s radošću.

38. Ali je ova osoba neodrživa, jer ono što je čula ne može održati i razvijati. Radije, se promjeni kada bijeda i progonstvo nastupe zbog istine.

39. Ali oni gdje je posijano među trnjem, to su oni koji čuju riječi, ali im materijalno bogatstvo biva preče od spoznaje, zato su neplodonosni.

40. Ali kod onih gdje je posijano na dobroj zemlji, to su oni koji prihvataju riječi i traže i pronalaze istinu, i bivaju sposobni da žive u skladu sa zakonima istine, i plod se razvija i donosi bogatu žetvu. Kod jedne osobe stostruku, kod jedne šestostruku, a kod treće trostruku.

41. Ovo su značenja fraze, čija tajna mora ići u narod, kako bi naučili razmišljati i razvijati unutrašnjost.

42. Kako bilo, put mudrosti i pronalaženja istine je dug, kao i usaglašavanje zakonima stvoritelja,

43. Ali im reče još jednu frazu, duhovno carstvo je poput čovjeka koji je posadio dobro sjeme u svoje polje.

44. I dok on spava, njegov neprijatelj dolazi i sije korov uz dobro sjeme, a zatim odlazi.

45. I plod raste, ali i korov.

46. I sluga dolazi sijatelju i govori, gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme u svoje polje? Odakle ovaj korov?

47. On mu govori, neprijatelji su to uradili. Onda sluga kaže, da li želiš da idemo i počupamo korov.

48. On odgovara, ne ukoliko ne želite da upropastite dobar plod dok budete čupali korov.

49. Neka skupa rastu do žetve, i blizu žetve ja ću reći: prvo skupite korov, kako bi ga spalili i pepeo prosuli polju, što će odgovarati zemlji, a dobar plod stavite u moje ambare.

50. I zato, reče Imanuel, oboje raste jedno uz drugo, i korov i dobar plod.

51. Korov sprečava plod da raste dobro, ali kasnije taj isti korov hrani zemlju.

52. Gdje se korov ne koristi za hranjenje zemlje, dobar plod neće rasti, jer zemlja nije održavana.

53. I reče narodu, još jednu frazu, govoreći, duhovno carstvo je poput sjemenke kojom čovjek zasijava svoje polje.

54. Najmanja je među sjemenkama, ali kada odraste, veća je od svog grmlja i postaje drvo, toliko da njemu razne ptice savijaju gnijezda.

55. I reče narodu još jednu frazu, duhovno carstvo je poput kvasca, koji žena stavlja u drvene posude s brašnom dok ne naraste u potpunosti.

56. Imanuel reče narodu sve ovo u frazama, i nije im govorio bez korištenja fraza,

57. I što bi rečeno od proroka, bi ispunjeno, gdje kaže, otvoriće usta u frazama i reći ono što je skriveno od početka svijeta. Ovo je tako, kako bi narod mogao naučiti, naći istinu, i prepoznati i pratiti zakone.

58. Oni koji imaju uši, neka čuju: duhovno carstvo je poput skrivenog blaga u polju, koje osoba nađe, i u svojoj radosti zbog otkrića odlazi i prodaje sve što ima kako bi kupio polje.

59. Još jednom, duhovno carstvo je poput trgovca koji traži samo najljepše bisere. Kada nađe skupocjenu perlu, odlazi prodaje sve što ima kako bi je kupio.

60. Još jednom, duhovno carstvo je poput mreže koja je bačena u more i uhvatila mnogo ribe.

61. Kada je puna, ribar je izvlači, sjeda i sortira ribu, ali odbacuje onu koja nije hranljiva.

62. Takvo je duhovno carstvo, koje vlada među narodom i čiji kralj je ljudsko biće.

63. Slušajte fraze pažljivo, i naučite otkriti njihove tajne, tako ćete naučiti da razmišljate, prepoznate, i pratite zakone Stvoriteljove.

64. Jeste li ovo razumjeli? I oni rekoše: da.

65. Tada on reče, zato, svaki koji je postao učenik duhovnog znanja i duhovnog carstva, je poput oca domaćinstva, koji se vraća bogatstvu novog i starog.

66. I desi se da nakon što Imanuel završi ove fraze, on ode odatle.

67. Dolazeći u svoj rodni grad Nazaret, on uđe u sinagogu, narod se pojavi i rekoše, kako je došao sa takvom mudrošću i djelima?

68. Zar nije on sin Josifov, stolarov, čija žena zatrudni s anđelom čuvarom?

69. Nije li mu majka Marija?

70. Nisu li mu braća Juda, Džozef, Simeun i Jakob?

71. I njegove sestre, nisu li sve one s nama?

72. Gdje pronađe svu mudrost i moć za svoja djela?

73. I počeše ga vrijeđati i prijetiti da će ga predati sudovima.

74. Ali Imanuel reče, nigdje prorok nebi manje cijenjen nego u sopstvenoj zemlji i sopstvenoj kući. Ovo će dokazati istinu za sva vremena, dok god čovječanstvo ima i trunku znanja i dok je porobljeno deluzionim učenjima pisara i uništivača zapisa.

75. I doće u dva puta po hiljadu godina, kada će ljudi postati svjesni i razumni, i kada će moje stvarno nefalsifikovano učenje biti ponovo otkriveno.

76. Novi prorok te udaljene budućnosti neće posjedovati mnogu snagu i moć nad zlim i bolesnim.

77. Ali njegovo znanje će prevazići moje, i njegova otkrića o mom stvarnom učenju prodrmati temelje cijele zemlje, jer u njegovo vrijeme na svijetu će moje učenje biti falsifikovano i uništeno, i biti prepušteno lažnom religioznom kultu koji donosi smrt.

78. I doće vrijeme kada će ratovi iz svemira početi da prijete, i mnogi novi bogovi će željeti da vladaju zemljom.

79. Iskreno, iskreno, govorim vam, novi prorok će biti gonjen ne samo od pogrešnoumnih, kao što se dešava meni, nego od cijelog svijeta i svih pokvarenih religioznih kultova, koji će iznjedriti mnoge lažne proroke.

80. Ipak, prije kraja dva puta hiljadu godina, novi prorok će otkriti moje nefalsifikovano učenje maloj grupi, upravo kako sam ja učio mudrosti, znanje i zakone duha stvoriteljovog, maloj grupi vjernih prijatelja i apostola.

81. Kako bilo, njegov put će biti veoma težak i pun prepreka, jer će početi svoju misiju u miroljubivoj zemlji na sjeveru, u kojoj će dominirati, kako bilo, striktna i lažna religija i njen kult, baziran na uništenim zapisima moga učenja.

82. Tako predviđam, i tako će biti.

83. I nepokaza tu velike znake svoje moći, niti svoje ogromne mudrosti, zbog njihovog prezira i izdajstva istine.

1. I dok je Imanuel bio u Nazaretu, vijesti o njemu dođoše do Heroda.

2. I on reče svom narodu, sigurno je ovo Jovan Krstitelj, koji je uskrsnuo iz mrtvih i zato posjeduje tako veliku moć.

3. Jer Herod zatvori Jovana, i smjesti ga u zatvor zbog Herodije, žene svog brata Filipa.

4. Kako bilo i dođe da bude, Jovan prekori Heroda govoreći, nije dobro što si uzeo Herodiju, jer si počinio preljubu s bratovom ženom i zato moraš biti kažnjen u skladu sa zakonom.

5. Zbog ovog je on želio da ubije krstitelja, ali je bio uplašen od naroda, jer je narod ovog čovjeka smatrao prorokom.

6. Kako bilo, dok je Herod slavio svoj rođendan, Herodijina kćerka je plesala pred njim, i Herod je bio zadovoljan.

7. I on joj obeća, da će joj dati što god joj bude tražila.

8. I upućena od svoje majke ona mu reče, daj mi glavu Jovana Krstitelja na srebrnom pladnju.

9. Ali kćerka Herodijina zaplaka govoreći ovo, ne zbog ljubavi prema Jovanu Krstitelju, nego jer bi posvećena njegovom učenju.

10. I kralju bi drago što je Herodija ubijedila kćer da zahtjeva glavu Jovana Krstitelja, jer na ovaj način on nebi kriv u očima naroda, jer je ispunjavao obećanja.

11. Ali Herodijina kćerka nije znala da su se Herod i njena majka dogovorili, čak prije plesa, da zahtjevaju glavu Jovana Krstitelja kroz nju.

12. Zato Herod posla nekog i zatvori Jovana u zatvor.

13. Njegova glava je donesena na srebrnom pladnju i predata djevojci.

14. Ona poljubi odrubljenu glavu, tiho zaplaka i reče,

15. Neznah da ljubav ima tako gorak ukus.

16. I onda odnese glavu Krstitelja svojoj majci

17. Njegovi učenici tada dođoše, uzeše tijelo i sahraniše ga. Tada odoše Imanuelu i rekoše mu o događaju.

18. Kada Imanuel ovo ču, bi uplašen i otplovi čamcem u napuštenu oblast. Kako bilo, kada narod to ču, pratiše ga iz svojih gradova.

19. Imanuel vidje veliku gomilu, i sažali se na njih, pristade na obalu i izliječi bolesne.

20. Uveče mu dođoše apostoli i rekoše, ova oblast je napuštena i noć se spušta. Reci narodu da idemo kako bi kupili hranu i piće u selima.

21. Ali Imanuel odgovori, nije potrebno da idu. Dajte im hranu i piće.

22. Oni odgovoriše, mi nemamo ništa osim pet kriški hljeba i tri ribe.

23. A on im reče, donesite mi.

24. I govoreći narodu, on uze pet kriški hljeba i tri ribe, izgovori tajne riječi, polomi kriške hljeba, isječe ribu i sve dade apostolima, a apostoli predaše narodu.

25. Svi jedoše i najedoše se, i sačuvaše šta je preostalo, dvanaest korpi punih komada.

26. A bilo je oko pet hiljada koji su jeli.

27. Ubrzo nakon, Imanuel uputi apostole da uđu u čamac i pređu u grad prije njega, dok on raspusti narod.

28. Nakon što raspusti narod, on se pope na malu planinu, sam u cilju da odmori i obnovi svoju iscrpljenu snagu. I bio je tu sam te večeri.

29. Čamac sa apostolima je u to vrijeme bio na sredini mora udaran valovima, jer je jak vjetar bio protiv njih i velika se oluja spremala.

30. Kako bilo, u četvrti sat tokom noći, Imanuel im priđe, hodajući po morskoj vodi.

31. Kada su ga apostoli vidjeli kako hoda po vodi, bili su ushićeni i rekoše, on je duh, i zavrištaše od straha.

32. Ali ubrzo Imanuel priđe bliže, obrati im se i reče, budite opušteni, to sam ja, ne budite uplašeni.

33. Gospodaru, da li si ti, upita Petar.

34. Iskreno, to sam ja, reče Imanuel.

35. Ali mu Petar odgovori i reče, gospodaru, ukoliko si ti, dopusti mi da ti priđem na vodi.

36. I Imanuel reče, priđi mi i ne budi uplašen.

37. Razumi i znaj da te voda nosi, i nosiće te.

38. Ne sumnjaj u svoje znanje i sposobnosti, i voda će biti čvrsto tlo.

39. I Petar istupi iz broda, i hodajući po vodi priđe Imanuelu.

40. Ali kada snažna munja bljesnu iz neba, on poče tonuti, vrišteći Imanuele pomozi mi.

41. Imanuel mu brzo priđe, ispruži ruku i uhvati ga, govoreći, o ti sa malo znanja, zašto si uplašen i zašto sumnjaš.

42. Moć vašeg znanja daje vam sposobnosti, kakvim ste upravo svjedočili.

43. Vjerovali ste mojim riječima prije munje, ali onda ste bili uplašeni i počeli da sumnjate, i tako moć spoznaje vas napusti i vaša sposobnost nestade.

44. Nikada ne sumnjajte u moć vašega duha, koji je dio Stvoritelja lično i zato ne poznaje granice moći.

45. Čuvajte se, tu je mala ptica na velikim visinama, kada jak vjetar počne da duva, iznenadno posumnja u svoju sposobnost leta, pada i umire.

46. Zato, nikada ne sumnjajte u snagu vašega duha i nikada ne sumnjajte u vaše znanje i sposobnost kada vam logika dokazuje zakon Stvoriteljev kroz istinu.

47. Uđoše u brod, i Imanuel naredi oluji da stane. I vjetrovi nestadoše.

48. Oni u čamcu rekoše, ti si doista gospodar duha i neko ko zna zakone Stvoritelja.

49. Niko poput tebe nebi rođen među nama, niti ijedan prorok imade takvu moć.

50. Ali Imanuel odgovori, govorim da postoje veći gospodari duhovne moći od mene, i oni su daleki rođaci Petala – (najviši nivo duhovnog razvoja koji je čisti duh i koji se može sjediniti sa stvoriteljem.)

51. I veliki su oni takođe, koji dolaze iz dubina svemira, a najveći među njima je bog, i on je duhovni vladar tri ljudska roda.

52. Kako bilo, nad njim stoji Stvoritelj, čije zakone on vjerno poštuje i prati, zato on nije svemoćan, kako samo Stvoritelj može biti.

53. Zato i on ima ograničenja, koji sebi dozvoljava da bude zvan bogom i koji je iznad careva i kraljeva, kako Riječ kaže.

54. Ali ljudi su ignorantni i nezreli, zato vjeruju da bog može biti Stvoritelj i praktikuju grešnu doktrinu, kao što je falsifikovano od uništitelja zapisa.

55. Zato ljudi vjeruju u boga, i nisu svjesni realnosti Stvoritelja, ali bog je čovjek kao i mi.

56. Ali razlika je u njegovj svijesti, znanju, mudrosti, logici i ljubavi,. Gdje je hiljadu puta veći od vas i veći od svog naroda zemaljskog.

57. Ali on nije Stvoritelj, koji je neograničena forma.

58. Zato je i bog jedan od Stvoriteljevih bića, koji, po nelogičnom ljudskom mišljenju, nema početak i nema kraj.

59. I pređoše more i dođoše na obalu Genesareta.

60. I kada narod te oblasti postade svjestan njega, oni obavjestiše svakoga i dovedoše mu sve koji su bolesni.

61. I tada ga upitaše da li mogu dodirnuti njegovu odjeću, kako bi bili izliječeni.

62. I zato dođe i bi, da oni koji dotakoše njegovu odjeću ozdraviše.

(nastavak slijedi...)