IKKYU SOYUN (1394-1481)
Ikkyu Soyun je jedna od najznačajnijih i najneobičnijih osoba ličnosti u povijesti zena. Samog sebe nazivao je "Ludi Oblak". Govorilo se da je bio sin mladog cara Go-Komatsua i dvoraske dame koja je bila prognana sa dvora spletkama ljubomorne carice. U dobi od 5 godina poslan je kao učenik u zen hram u Kyotu. Sa 16 godina odlazi iz hrama zgrožen pohlepom i pokvarenošću starijih redovnika i postaje učenik Ken'oa, ekscentričnog starog redovnika koji je živio u usamljenoj ruševnoj kolibi u brdima iznad Kyota.
"Pogledaj cvjetanje trešnje
Njihova boja i miris otpadaju s njima,
Nestaju zauvijek,
Ipak bez namjere
Proljeće dolazi opet."
Za zen tradiciju Ikkyu je ujedno i svetac i heretik. Redovito je posjećivao javne kuće i gostionice, a s druge strane upozorovao zen na opasnost od vlastite birokracije. U narodu on je i danas poznat kao popularni junak koji se zalaže za narod.
Ikkyu se, između ostalog, bavio kaliografijom i slikarstvom, a njegov je utjecaj na "sado", Put čaja, bio snažan i dugotrajan. Ikkyu je vjerovao da priprema i ispijanje čaja trebaju djelovati kao zen na djelu. Budući da je bio prvi koji je iz lokalnih peći naručio posuđe prikladno za čajni obred, Ikkyu je također potaknuo i razvoj japanske lončarije.
"Najljepša i najinteresantnija od svih žena,
Pjesme su joj svjež, čist napjev ljubavi.
Glas i slatki osmjeh što mi cijepaju srce:
U proljetnoj sam šumi ljupkih divljih jabuka."
Većina Ikkyuovih pjesama napisana je u stilu (kanshi), ali je sastavljao i japanske strofe (waka). Potpuno se razotkrio u svojim žestokim, nesputanim stihovima, bilježeći svoj zanos i očaj, svoje ljubavi i mržnje, svoju ljudskost i budinstvo.
Ikkyu je živio u jednom od najburnijih razdoblja japanske povijesti, usred neprekidnih ciklusa gladi, pošasti, seljačkih pobuna i ratova. Sukobljavajući se neprestano sa svojim kolegama redovnicima, Ikkyu ih je optuživao da izopačuju budizam zbog bogatstva i slave. U takvom raspoloženju šezdesettrogodišnji pesimist 1457. godine osjetio je potrebu da napiše "Kosture". To je njegovo najpoznatije djelo koje se i danas čita i proučava. U 77 godini Ikkyu se zaljubio u Mori, slijepu pjevačicu koja je bila skoro 50 godina mlađa od njega. Umro je 11 godina kasnije kao predstojnik samostana Daitoku-jija.
"Na moru života i smrti,
Veslačev čamac opterećen je
Sa "Tako je" i "Nije tako",
Ali ako se probuši dno,
"Tako je" i "Nije tako" nestaju."
Vječiti ljudi, pisala je Đurđa Kocijan u TAI CHI, mjesečni list tai chi kluba "Rijeka" za mj. travanj/svibanj 2002. broj 7
http://www.youtube.com/watch?v=5FRmv20w2UQ&mode=related&search
U Rijeci, 09.02.2009. godine, za vas je priredio Borivoj Bukva