HIPERBOREJAC

Et: grč. ujićo = iznad; {Jooeag = borej, sjeverni vjetar. „unepPooeoi se tako zovu jer stanuju izvan dohvata sjevernog vjetra." (Diodor sa Sicilije, II, 47)

1) U GRKA, Hiperborejci su bili navodni stanovnici Hiperboreje, mitske ili zbiljske zemlje iznad oblasti sjevernog vjetra.

Hiperborejce prvi put spominje Aristeja s Prokoneza (oko 600. g. pr. n. e), zatim pseudo-Hekatej (oko 330. g. pr. n. e) te Antonije Diogez (I. st. pr. n. e).

„Aristeja,... sa Prokonesa priča nam u svojim pesmama... [da] još dalje od ovih sve do morske obale stanuju Hiperborejci. Osim Hiperborejaca, svi su ovi u neprestanom ratu sa suse-dima, (...). Neću da vas mučim pričama o Hiperborejcu Aba-risu za koga se priča da je sa strelom u ruci, ne jedući ništa, o-bišao ćelu zemlju." (Herodot, IV, 13, 36). Aristeja također priča da je sam pratio Apolona u zemlju Hiperborejaca (Plu-tarh).

Kako vidimo, izvješća o tome jesu li Hiperborejci zaista postojali ili su izmišljeni, protuslovna su. Po nekima, Hiperborejci su stanovnici Islanda, Groenlanda, Spitzberga. Ciceron (De natura deorum, III, 23), Plinije (Naturate historia, IV, 12, 188), Apolonije s Rodosa (Argonautica, IV, 611) pričaju da je Hiperboreja savršeno mjesto, blagog podneblja, ljudi su tamo 157 dugovječni, berbe dvostruke, magija laka... A.J. van Winde- ~~ ken smatra da su Hiperborejci u početku bili orfička skupina (Reinische Museum, C, 1957). Ezoteristi drže da je Hiperboreja imaginalno mjesto, apolinijsko spiritualno i inicijacijsko središte. Naime, Hiperborejci se nazivaju Apolonovim narodom, navodno žive i do tisuću godina, a do njihove zemlje mogu doprijeti samo junaci, a sam Apolon tamo boravi svakih devetnaest godina (Mjesečev ciklus: v. zlatni broj). Abaris koji je tamo bio sa svojom strijelom simbol je Znaka Strijelca li itd. (Slični se motivi ponavljaju u taoističkim tekstovima o „čudesnim otocima", cf. Tchouang-tseu).

B. Ch. Picard. Revue darchćologie, 1927, str. 358. sq; A. B. Cook, Zeus, Cambridge. 1914-1940, sv. II, str. 459-501.

2) U OKULTIZMU, hiperborejskim se naziva sve što je u vezi s drugom Rasom Majkom, a prema zastupnicima te doktrine (naročito H.P. Blavatskv), Hiperborejcima je svojstveno eterično tijelo, hermafroditizam, spavanje bez snova kao stalno stanje svijesti itd.

(R. Guenon se, izgleda, koleba između okultističkog tumačenja i ezoterične hermeneutike, govoreći sad o sjevernoj oblasti i ranom dobu, sad o „prvobitnoj tradiciji", „solarnoj zemlji", „spiritualnom središtu", „zlatnom dobu".... S.F.S.S, str. 103, 116, 167, 177 178, 179, 193, 202, 203, 243).

v. Anthropos, Čovjek, primhistorija, Rasa, Zlatno doba.

B. H. P. Blavatsky, La Doctrine secrete, sv. III, str. 9. sq, sv. IV, str. 411. sq.

HIPOSTAZA

Et: grč. imć = ispod; oraotg = osnova, stajalište.

Prijelazna supstancija između Počela i Materije, emanirana, stvorena ili vječna supstancija. Primjerice to su:

Plotinove Supstancije (Eneade, V, 1): Jedno, Um, Duša,Amesha Spenta (Besmrtni Duhovi) Zaratustre: Dobra misao, Ispravan red. Kraljevstvo, Prilagodljivost, Dobrobit, Besmrtnost,sefirot hebrejske Kabale,

gnostički Eoni,

nebesa, sfere u Hermetizmu,

- Avicenninih deset Inteligencija {La mštaphisique du Sliifa,
158 XI, st, pri], izd. Vrin).

" ^" „Stvarnost (hvpostdseis) nekih bića nastaje dok ona miruju;

za dušu je međutim, rečeno da u pokretu rada i opažanje u (svojoj) stvarnosti i prirodu i (da doseže) sve do biljaka." (Plo-tin, Eneade, III, 4, 1; cf. Književne novine, Beograd, 1984, prij. S. Blagojević)

B. A. Lalande, Vocabulaire techniaue et critiaue de la philosophie (1902-1912), P.U.F, X. izd, 1968.

HIROMANTIJA

Neologizam nastao iz grčkog %eiQ = ruka; uvneia. = proricanje, gatanje.

Hiromantija je mantija zasnovana na ispitivanju ruke: njezine mase (duljina, čvrstina, toplina), uzvisina, crta, likova, morfologije prstiju i nokata, kože (dermatoglifa prstiju i dlanova, boje, vlažnosti, debljine, maljavosti).

Povijest:

a) hiromantija se prvi put spominje na Istoku u Vasišthi, 21 (cf. S.B.E, sv. 14, 1879);

b) na Zapadu, prvi je spominje Aristotel {O životinjama, O dijelovima životinja, cf. prij. izd. Belles Lettres);

c) u Evropi se naročito razvila u vrijeme renesanse;

d) vrhunac doseže s DesbaroUesom {Misterije ruke, 1870).

Primjena:

a) gatalačko umijeće;

b) inicijacijski ispit u svrhu odabira (u Pitagorejstvu, Kabali);

c) jezik prirode.

„Pazi da ruka ne bude ni odviše topla ni odviše hladna... Neka onaj čija se ruka ispituje bude star najmanje deset godina... Prosudba se uvijek mora osnivati na četiri glavne crte, a to su crta srca, jetre, mozga i crta čitavog tijela... Svakako valja znati iz koje je zemlje onaj čiju ruku promatramo i odakle su mu roditelji. Također valja biti obaviješten o njegovim u-vjetima i položaju, ima li kakvo zanimanje ili ne... To su, dakle, četiri pravila što ih valja imati na umu da bi se hiromantija razumno i pouzdano primjenjivala." (Romfil, Prirodna hiromantija, 1653)

R. hirognomonija (ispitivanje općeg oblika ruke: cf. C. d'Arpentignv, La chirognomonie, 1839), hirologija (objektivna znanost), hiromantija (okultna, gatalačko umijeće), hiro-skopija (izučavanje: Sargenkoenig, XIX st), hirozofija (okultna znanost: cf. L. H. Lutz, Cheirosophia concentrata, 1672, na njem).

HOMEOPATIJA

Et: grč. ćpoiog = isti, istovrstan; Jiddog = (bolest, patnja)*, afekt.

Medicina čije je ezoterično utemeljenje i vidove utvrdio njezin začetnik Paracelsus, čije je osnovno načelo zakon sličnosti (slično djeluje na slično), koja ima samosvojan način djelovanja (usmjeren na suptilna tijela zasnivajući liječenje na pojmu infinitezimalne doze), samosvojne metode dijagnosticiranja itd.

Opreka: alopatija.

B. G. Vithoulkas et Colette Guinebert. L'homiopathie, prij, izd. Payot, 1981; B. Gorceix, OEuvres mćdicales de Paracelse. Introduction et traduction, 1968.

HOROSKOP

Et: grč. &Qa = vrijeme, sat; oxojiću> = gledati, motriti.

1) (izvorni smisao) „Promatranje stanja neba u trenutku ro
đenja" (H. Gouchon, Dictionnaire astrologique, izd. Dervy-
Livres, 1975, str. 48).

T) (povijesni smisao) Mjerač vremena, posebno „onaj koji kazuje vrijeme".

„Poslije kantora dolazi horoskop noseći u ruci uru i palminu grančicu, simbole astronomije. On mora naizust znati astrolo-ške Hermesove knjige." (Klcment Aleksandrijski, Stromata).

2) (izvedeni smisao) Točka ekliptike što se nalazi na hori
zontu u trenutku rođenja. Sin: „Ascendent".

2') (posebni smisao) Dekan.

„Trideset i šest njih što se zovu Horoskopi, što će reći zvijezde što uvijek stoje na istomu mjestu" (tri u jednom zodijač-kom Znaku) (Corpus Hermeticum, Asclepius, 19 = C.H, sv. II, str. 319).

(uobičajeni smisao) Spekulum, karta neba, astrološka tema (npr. u trenutku rođenja), gdje su označeni položaji planeta, kuće i kutni aspekti Zodijaka.

(popularni smisao) Proročanstva za pojedine Znakove kakva se objavljuju u masmedijima, s gledišta astrologa posve bezvrijedna jer u obzir uzimaju samo položaj Sunca, a i to vrlo neprecizno.

B. P. Delsol, Horoscopes arabes, Horoscopes ehinois, izd. Mercure de France; O. Neugabauer i H. B. van Hoesen, Greek horoscopes, Philadelphie, 1959, X - 213 str; A. Barbault, bibl. Zodiaque, izd. Seuil, u 12 sv, 1958; Astro-logie et Horoscope, prij. s engl, izd. Atlas, 1976, 89 str, ikonografija.