HIJERODRAMA

Dramsko prikazivanje simboličnih radnji u Misterijama, naročito božjeg Mučeništva. Teme, radnja, likovi, dekor i način uprizorenja su hijeratski, a cilj im je poticanje vanjskog i unutrašnjeg sjećanja. Duhovna vizualizacija pretvara se u opažaj-nu, a mitska riječ postaje činom.

U Eleuzinskim misterijama, dromena, „liturgijske drame ili prikazanja" vjerojatno su bile kazališna prikazanja mita o Demetri. Neki obredi mogu se smatrati proživljenom hijero-dramom, npr. mitraistički obredi, liturgija neofita koji isprva hoda nag i povezanih očiju, zatim klekne pred mač i nakraju liježe kao mrtav na tlo (cf. R. A. Turcan, Mithra et le Mitriaci-srne, P.U.F, Q.S.J? br. 1929, 1981, str. 84). Primjer moderne hijerodrame je ritual Majstora u Masonstvu s izvorištem u legendi o Hiramu iz 1730. g. (R. Le Forestier, L'occultisme et la Franc-mafonnerie ćcossaise, 1928, str. 155-157) ili Quatre Drames-Mysteres R. Steinera (izd. Triades).

HIJERODUL

Et: grč. „sveti rob., (6ovXog = rob).

Hijeroduli su muškarci ili žene koje se bave svetom prostitucijom.

Međutim, u Grčkoj valja razlikovati dvije vrste kurtizana: hijerodule (hijerogamija) i hetere (prostitucija).

Hijerodulima se pripisuje sveto porijeklo, cilj ili simbolizam, bilo u religijskom, bilo u magijskom smislu. Koitus se poistovjećuje sa sjedinjenjem Neba i Zemlje, plodnost takve veze smatra se božanskim atributom. Magija čina sastoji se u privlačenju životne snage, a religija u ponavljanju kozmogo-nijskog čina itd.

Hijeroduli su poznati u Egiptu, Mezopotamiji, Kanaanu, Izraelu: „Bilo je čak posvećenih bludnica u zemlji." (1 Kr, 14,24)

V. hijerogamija, magija (spolna).

HIJEROFANIJA

Et: grč. leoog = svet; qpaivio = pokazati (se).

Riječ je stvorio M. Eliade 1949. g. da bi njome označio „svako očitovanje svetog" - obred, mit, vjerovanje, ideju, sliku, simbol, mjesto, djelatnost ih predmet što odražava iskustvo svetog i podrazumijeva „pojmove bitka, označitelja i istine".

Autor pobraja nekoliko „skupina" hijerofanija: kozmičke (Nebo, Vode, Kamenje), biološke (Mjesečeve mijene, Sunce, vegetacijski ciklusi, poljoprivreda, spolnost), topičke (posvećena mjesta, hramovi, „obred, mit, bog ili kult") i, nakraju, „teorijske konstrukcije (ideogrami, mitogrami, kozmički ili moralni zakoni i si)".

„Ontofanija" je opći pojam za „kratofaniju" (očitovanje snage), „hijerofaniju" (očitovanje svetog), „teofaniju" (očitovanje božanskog).

B. M. Eliade, T.H.R. (1949). izd. Payot. 1968. str. 12 sq.

HIJEROFANT

Hijerofant pokazuje ili čini da se pokažu sveti predmeti.

Hijerofantija je jedan od stupnjeva Eleuzinskih misterija kako navodi Teon iz Smirne, i to četvrti, poslije pročišćenja, inicijacije i epoptije, a prije blaženstva (Exposition des con- 153 naissances mathčmatiques utiles pour la connaissance de Platon, II. st, prij. izd. Hachette, 1892).

„Tokom noći, kroz bliješteću vatru što slavi velike i neizrecive Misterije, hijerofant zaviče: ,Sveta Brimo porodila je sveto dijete, Brimosa'" (Hipolit Rimski, Pobijanje sviju krivovjerja, V, 38).

.hiera, inicijacijski stupanj, mist, mistagogija. Misterija II.

HIJEROGAMIJA

Et: grč. lepog = svet; y&io<; = brak, vjenčanje.

Hijerogamija je mit ili obred svetog vjenčanja, braka.

Ljudska hijerogamija je ceremonijalni brak između muškarca i božanstva (npr. irski vladar i teritorijalna boginja), između žene i božanstva (npr. djevica i bog Marduk u Babilonu), između muškarca i žene (npr. stranac i hijerodula), između čovjeka i životinje (npr. kralj i kobila u Irskoj u XII. st). Postoje i razne vrste božanske hijerogamije (Zeus, kako navodi Homer) te kozmičke hijerogamije (Nebo i Zemlja). Takva sparivanja ili ljubavne veze imaju sveti cilj i porijeklo: sjedinjenje suprotnosti, podizanje ljubavi na višu razinu općosti, a-nalogija makrokozmosa i mikrokozmosa.

„... od ljudi ne noćiva u njemu [u hramu u najvišoj kuli babilonskog tornja] niko, sem jedne jedine žene koju je, kako pričaju Haldejci, sveštenici ovog boga, sam bog sebi izabrao među ženama u zemlji. Još kažu da tu noćiva i sam bog." (He-rodot, Povijesti, I, 181-182, cf. Herodotova istorija, prij. M. Arsenić, Matica srpska, Novi Sad, 1966, str. 73)

v. hijerodul, orgija, paredar, šakti, tantra.

B. M. Eliade, H.C.l.R, sv. I, str. 87, 250, 376, sv. II, str. 146, 437, 438.

HIJEROGLIF

„Protumačiti hijeroglif" (Ritual Modernog Reda Hrama, 1804. g. Fabrć Palaprat).

Et: grč. lepćg = svet; yv= pisati.

1) (u antici) Hijeroglifi su pismeni znakovi starih Egipćana koji su inače poznavali tri pisma: a) hijeroglifsko (oko 800 znakova korištenih u klesanim zapisima od 3200. g. pr. n. e. do 394. g. n. e); b) hijeratsko (od 3100. do 700. g. pr. n. e); c) de-motsko (od VII. st. pr. n. e). Sva tri pisma, naročito hijeroglifsko, posjeduju tri vrijednosti: „slikovnu vrijednost (znak „lav" znači lav) [piktogram]; ideografsku [vrijednost] (znak ,čovjek koji pleše' znači radost i si) ili fonetsku [vrijednost] (jedan znak predstavlja dva ili tri suglasnika)." (Petit Robert, Rječnik francuskog jezika) Klement Aleksandrijski, a tako i ezoteristi (A. Kircher, Court de Gebelin i dr) smatraju da su

egipatska pismena „djelomice simbolična i daju spiritualnu poduku" u zamagljenim pojmovima (Stromata, pogl. V, 4, 19-20).

B. P. Marestaing. Les icritures igyptiennes de l'Antiquiti classique, 1913 (povijesna studija); Enel, La langue sacrie, 1968 (ezoteristička studija).

2) (obnovljeni smisao) Hijeroglif = tajno pismo (Bolzani,
Hieroglyphica, 1556. g), a navlastito: nedešifrirani istočnjački
ideogram ili grafička kompozicija.

Mutus Liber, alkemijska rasprava objavljena 1677. g. sama za sebe kaže da je „Nijema Knjiga koja ipak predstavlja cijelu Mudrost u hijeroglifskim likovima i posvećena [je] Milosrdnom Bogu triput najboljem i najvećem [ne aludira se na kršćansko Trojstvo, nego na Hermesa Trismegistosa] i upućena je samo sinovima umijeća [kraljevskog: alkemiji], a njezin je pisac [mističnim] imenom Altus." (izd. J. J. Pauvert, 1967).

B. G. P. Valeriano Bolzani, Hieroglyphica (1556), prij. P. Frellon, Lyon, 1615, 807 str.

3) (moderni smisao) Okultni znak ili simbol.
„Sve je hijeroglif. Mi znamo da su simboli opskurni samo

donekle, što će reći, ovisno o čistoći, dobrohotnosti ili pripad-noj vidovitosti duša" piše primjerice Baudelaire (Romantička umjetnost) pod utjecajem Swedenborga.

B. L. Benoist, Signes, symboles et myihes, P.U.F, Q.S.J? br. 1605 (genono-vac).

HIJEROGRAMAT

Et: grč. Ieq6s = svet; Ye6uua = slovo.

Hijerogramat je pisar u (staroegipatskom) hramu te time i posjednik znanja. Hijerogramat je svećenik ili mudrac zadužen za hermeneutiku (staroegipatskih) svetih tekstova.

„Hijeratska metoda koju primjenjuju hijerogramati" (Klement Aleksandrijski, Stromata, V. pogl, 4, 20).

V. hijeroglif, kuća života. 155

HIJEROHISTORIJA

H. Corbin: „Riječ je o onom što sam poslije označio izrazom hijerohistorija, sakralna povijest, što ne znači da je ona okrenuta vanjskim činjenicama ,svete povijesti', nego nečemu mnogo izvornijem, navlastito ezoteričnom, skrivenom ispod pojavnosti doslovnog prikaza, primjerice, izvješća u Svetim knjigama." (Henry Corbin, L'Herne, br. 39, 1981, str. 28).
^ V. ciklus, Doba, primhistorija.

 

HIJERONIM

Et: grč. dvouct = ime.

Lat. sinonim: nomen mysticum, mistično ime.

Hijeronim je ime osobe, zajednice, mjesta ili događaja različito od profanog imena po tome što nije konvencionalno nego esencijalno, nije društveno nego sakralno.

Hijeronim osoba sama sebi odabire (J. B. Van Helmont sebe je prozvaophilosophus per ignem, filozof po vatri, a njegov sin, F. M. Van Helmont uzima ime philosophus per unum in quo omnia, filozof po jednom u kojem je sve), ili ga dobiva (Šimun odlukom Isusa dobiva ime Kefa (/v,l, 42)*, Petar (Mt, 16, 18). Hijeronim se često dodjeljuje pri prijemu u inicijacij-ske organizacije. Primjerice, prijemom u Golden Dawn, Alei-ster Crovley je dobio ime Frater Perdurabo, „Brat Ustrajat ću" (1898. g).

v. apokrif, ime.

HIJEROSKOPIJA

v. haruspicij.