HEKSAGRAM

Et: grč. §£ = šest; yq6|4Ux = slovo.

1) (Kina) U Yi kingu, redovi i stupci od po šest crta, neprekinutih ili isprekidanih ( ili ) što tvore 64 hijeroglifa kako ih je prema legendi nacrtao Fou-hi (2852. g. pr. n. e). Na kineskom: kua.

Šesterokraka zvijezda, odnosno, zvijezda sastavljena od dva isprepletena jednakostranična trokuta sa zajedničkim središtem, od kojih je vrh jednog okrenut nadolje i simbolizira

Heksagram (Salomonov pečat)

　

li = EE = EE E

£ EE

Nebo Zemlja Mir Nazado- Istina Poremećaj

vanje
(1) (2) (11) (12) (61) (62)

Heksagrami su znaci pisma, ideogrami, sredstva za gatanje,
oslonac za meditaciju, simboli.
144 v. trigram, yang, yin.

B. Yiking, engl. prij. J. Legge (/ Chings, 1882; University books, 1964, CI-448 str. N.Y) ili franc prij. P. Philaste (1885-1893; izd Maisonneuve, 1975, 1099 str); Kim-Tawn, Le Yi-Chou ou Vari d'interpriter les 64 hexagrammes, izd. La Maisnie.

2) (simbolika, umjetnost)

Sin. „Davidov štit", „Davidova zvijezda", „Salomonov pečat".

,.duh", a drugi, s vrhom nagore, simbolizira „materiju". Cijeli heksagram je simbol makrokozmosa.

Naravno, tom simbolu poznatom od brončanog doba mogu se pripisati i drugačija značenja (jedinstvo Vode i Vatre u al-kemiji, Mesija u Judaizmu...), a poznate su i mnoge drugačije upotrebe (tiskarski biljeg, znak raspoznavanja...).

R. pantakul, pentagram.

B. P. Perdrizet, Revue des Etudes Grecques, XVI, 1903, str. 42-61; G. Scholem, Kabbalah, Keter Publishing House, Jeruzalem, 1974. str. 362-368.

HERMAFRODIT

v. androgin.

HERMEIZAM

Vjerski ili okultistički kult Hermesa (egipatskog Tota, rimskog Merkura). Razlikovat ćemo:

a) egipatski Hermeizam faraonskog doba (teologija Hermopolisa; Bubastisov hram prema navodima Herodota, I, 138; zapis Khmunua iz Knjige mrtvih, XLIV);

b) arapski Hermeizam predislamskog porijekla svojstven Sabejcima iz Harrana sve do IX. st;

c) grčki Hermeizam, štovanje Hermesa isprva kao vladara divljih životinja (Homerove himne, Hermesu, 567-571), boga-falosa, a zatim kao boga glasnika i trgovaca, vodiča putnika i duša pokojnika, izumitelja pisma (Platon, Kratil, 408) i tumača volje bogova. R. Hermetizam. Sabejstvo.

HERMENEUTIČKI SMISAO

Razina ili kut tumačenja teksta, djela ili izrijeka, misli i čina.

S jedne strane, kršćanstvo, počevši s Origenom (185-254. g) smatra da postoje četiri SMISLA. Primjerice, Dante u // convi-vio (1307), II, 1, kaže: „Valja nam znati da se Sveto Pismo može razumjeti i da se može obrazložiti prvenstveno prema čeliri svoja smisla. Prvi je doslovan... Drugi se naziva alegorijskim ... Treći smisao nosi moralnu pouku... A četvrti smisao nazivamo anagogijskim". Opći smisao je potpuni smisao. (I Kabalisti, počevši s Bahya ben Asherom, 1291. g, također vjeruju da u svemu postoje četiri Smisla.)

S druge strane. Kršćanstvo smatra da postoje dva načina IZLAGANJA: tipsko i fizičko. Tipsko izlaganje se izražava predodžbama ili modelima (v. Tip), a fizičko daje neposredni vid, npr. vid književnog djela.

Prema jednom hadisu, „Kur'an ima (...) egzoterični i ezoterični smisao. Taj ezoterični smisao skriva jedan ezoterični smisao (...); i tako redom, ukupno sedam ezoteričnih smislo-va." (H. Corbin, apud H. phil, sv. I, str. 1051).

v. alegorija, anagogija, hermeneutika, naturizam, simbolizam, tipologija.

HERMENEUTIKA

Et: okultna, iz Hermes (cf. Platon. Kratil, 407c).

Hermeneutika je ezoterična spoznaja i praksa tumačenja ne samo tekstova, nego i umjetničkih djela, odnosno svakoga znaka.

Hermeneutička spoznaja temelji se na znanju (npr. lingvističkom) i mudrosti (npr. inicij arijskoj); hermeneutička praksa pak počiva na pravilima (npr. priznavanja nadahnutosti pojedinog teksta), postupcima (^npr. kombiniranju slova). Glavna pitanja hermeneutike su mnoštvo mogućih tumačenja i protuslovna značenja.

Najveće hermeneutičke struje su:

a) hebrejska Kabala, naročito Sefer ha-Zohar;

b) Šijitstvo;

c) Brahmane u Hinduizmu;

d) Aleksandrinstvo s Jamblihom, Porfirijem, Klementom /j Aleksandrijskim i Filonom Aleksandrijskim;

e) kršćanska mistika.

r. Hermeneutika se nikako ne smije poistovjetiti s egzege-zom.

Egzegeza objašnjava, gotovo se uvijek drži doslovnog odnosno, uvijek zadržava opreku slovo-duh kad nastoji doprijeti do „duha" teksta. Hermeneutika pak duh traži u slovu, a ne izvan njega. Pojedini ezoterični tekstovi bili su predmetom egzoteričnih komentara i obrnuto, neki egzoterični tekstovi podvrgnuti su ezoteričnom propitivanju (između ostalih npr. Odiseja). Islam također razlučuje egzegezu (tafstr) od hermeneutike (ta'w(l): kako kaže hadis I. Imama, „On [Muhammed] me poučio egzegezi i hermeneutici."

v. alegorija, anagogija, analogija, hermeneutički smisao, simbol, simbolizam, suglasje, tipologija.

B. F. Mussner, Histoire des dogmes, sv. VI, izd. Cerf, 1972. (moderni filozofi); H. de Lubac, Exigese midUvale, u 4 sv, izd. Aubier, 1959-1964; G. Scholem, La Kabbale et sa symbolique (1965), prij. s engl, P. B. Payot, br. 255, 224 str; H. Corbin, E.l.I.

HERMETIČNO DJELO

Sin: Hermetična Mijena.*

Alkemijska operacija.

a) Malim djelom ili „Malim magisterijem" dobiva se Bijeli kamen, prah što omogućuje transmutaciju neplemenitih kovina u srebro (argiropeja).

b) Velikim djelom ili „Velikim magisterijem" dobiva se Crveni kamen, prah što omogućuje transmutaciju neplemenitih kovina u zlato (hrizopeja).

V. alkemija, Hermetizam 1, 3, Kamen mudrosti, operacija, transmutacija.

B. I. Philalethe (= G. Starkev, 1622-1665), Regles pour se conduire dans l'oeuvre lnrmctu/uc. prij. izd. Arche, Milano; Cl. d'Ygć, Nouvelle Assemblće des Philosophes Chymiques, 1954, izd. Dervy (studija i tekstovi).

HERMETIZAM

Iz „Hermes", grčki bog (Tot u Egiptu, Merkur u Rimu).

I. Hermetizam je u strogom smislu Hermesova Doktrina, to su sva djela i tekstovi što se pojavljuju kao otkrovenje Hermesa Trismegistosa (Hermesa „Triput velikoga"), boga izumitelja svih umijeća i znanosti, ali nadasve tvorca pisma i stvoritelja riječi, govora. U Hermetizmu nema niti svećenstva niti kulta, sakramenata i si.

1) Hermetizam u pravom smislu nazivamo Egipatskim her-metizmom, odnosno helenističkim, grčko-egipatskim, a čine ga učenja što su ih grčki ili egipatski svećenici zapisivali u Egiptu, na grčkome jeziku. Egipatski se hermetizam dijeli na dvije struje, na popularni i znanstveni Hermetizam. Popularni H. (od III. st. pr. n. e. do III. st. n. e) čine astrološki, magijski, alkemijski i medicinski tekstovi čijem je poznavanju najviše doprinio A. J. Festugiere (La rćvelation d'Hermšs Tri-smćgiste, sv. 1,1944; pon. izd. J981, Belles Lettres). Najvažniji predstavnici popularnog H. su Bolos s Mendesa (200. g. pr. n. e) i Zosim iz Panopolisa (kraj III. st). Znanstveni H. (od I. do III. st) čine Corpus Hermeticum, Asclepius na latinskom jeziku i Stobejevi hermetični ulomci. Sve je te tekstove preveo A.J. Festugiere (Corpus Hermeticum, Les Belles Lettres, u 4 sv, 1945-1954); Znanstveni se Hermetizam i sam dijeli u dvije škole. Jedna je optimistička i monistička (rasprave V, VIII. i IX), vjeruje da je svijet lijep i dobar i preporučuje kontemplaciju svijeta da bi se doseglo Boga. Druga je pesimistička i dualistička (rasprave I, IV, VI, VII. i XIII) i drži da je svijet zao, da ga je stvorio Demijurg, a ne Bog te da se stoga treba osloboditi materije kako bi se čovjek uzdigao do Jednoga. Herroe-tisti su posvećenici. Iz Egipatskog hermetizma proizašli su svi ostali oblici Hermetizma.

B. A. J. Festugiere, Hermetisme ei mystique pai'cnne, 1967, izd. Aubier - Montaigne, 336 str; (umjetnost) J. Carcopino, De Pythagorel aux Apotres, 148 izd. Flammarion, 1956, str. 332-376.

2) Arapski hermetizam razvili su Sabejci iz Harrana (Ibn Ourrah, t 901, g), Šijiti, Sufiji, Filozofi (Suhrawardi iz Alepa, t 1191. g), praktičari okultnih znanosti (Jabir Ibn Hayyan, t 776. g). Ti mislioci Hermesa smatraju velikim otkrivačem ezoteričnih doktrina, Boga smatraju neizrecivim, drže da je svemir jedinstven dokazujući to teorijom korespondencija. Arapi Hermesa često poistovjećuju s Idrisom.

B. J. Ruska, Tabula Smaragdina, Heidelberg, 1926. 368 str.

3) Evropski hermetizam možemo poistovjetiti s filozofijom alkemije, odnosno Hermesovom doktrinom, teorijom minera- /j la, biljaka i planeta, s umijećem alkemijskih operacija i spekulacijama o Kamenu mudrosti i prirodi.

B. J. Evola, La tradition hermetique (1931), prij. s tal. izd. Editions Tradi-tionnelles, 1961.

U širem smislu, hermetizmom nazivamo svako učenje što, premda .možda ne nalaže štovanje Hermesa ili se ne odnosi prvenstveno na alkemiju, podržava slične ideje (astralni fatalizam, kozmičke korespondencije, neizrecivost boga, spi-ritualna inicijacija...). U tom smislu, medu zastupnike Hermetizma možemo ubrojiti Hildegarde de Bingen, Arnaulda de Villeneuvea, Marsilia Ficina, Roscelina, Paracelsusa, Weige-la, Fludda, Kirchbergera, Eckhartshausena i druge. Točnije, hermetizam je okultna znanost, kozmologija, misaoni sustav za izučavanje prirode, Elemenata, Kvaliteta, Vrlina...

Hermetizmom nazivamo i hermeneutičku školu koja u antičkom pjesništvu, u raznim mitovima i zagonetnim umjetničkim djelima pronalazi alegorijske prikaze alkemije, spagiri-je ili Hermetizma. Spomenimo samo neke od predstavnika: Burgravius (1612. g), M. Maier, A. J. Pernetv (1786. g), Ful-canelli, Canseliet. „Sije se materijalno tijelo, a uskrsava u spi-ritualnom tijelu.' U alkemijskom smislu, to bi značilo da Ma-teria Prima, uprljana zemaljskim, sublimira i isparavanjem tvori ,fluidno' tijelo..." (Kamala-Jnana, Dictionnaire de phi-losophie alchimique, 1961, str. 3, Argenton).

IV. Nakraj u pod „hermetizmom", tj. „hermetičnošću" podrazumijevamo i ezoteričnost pojedinog teksta, djela, riječi, radnje, odnosno njihov okultni smisao što zahtijeva hermeneutiku.

v. disciplina arkane, ezoterizam, misterija, okultiranje, tajna.

HESIHIZAM

—

Et: grč. f|ovxia — ..način života u kojem je redovnik oslobođen svega osim razmišljanja o Bogu."

Sin: „Palamizam" (Grigorije "Palamas, 1296-1359. g).

Kršćanski mistički i inicijacijski pokret grčkog govornog područja čiji je začetnik Evagar Pontski (t 394. g), samosvojan po načinu molitve Isusu („Gospode Isuse Kriste, Božji Si-ne, smiluj se na mene...") praćene razmišljanjem o izgovorenom i režimom disanja kojim se jača pažnja i koncentriraju sve psihofizičke sposobnosti. Pokret propisuje strogost i življenje za dušu, usmjeravanje pažnje na duh, meditaciju usredotočenu na suptilna središta (naročito pupak).

B. (studije) E.M. sv. 1, str. 508 sq; (izvorni tekst) Macaire de Corinthe, Petite philocalie de la pričre du coeur (1782), Anthologie des Pires Niptiques (vi-gilanti), djel. prij. s grčkog. J. Gouillarda, 1953, izd. Seuil, 1968, 251 str; (pobijanje) Barlaam, Correspondance (1340), „Echos d'Orient", sv. XXXVII, 1938, str. 424 sq.