HAZIM ŠABANOVIĆ

dr.zlatan gavrilović kovač

U Sarajevu je u Biblioteci Kulturno nasljeđe a u izdanju izdavačke kuće Svjetlost 1973 godine štampana knjiga Hazima Šabanovića Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Riječ je o bibliografiji radova koji obuhvaćaju duhovno stvaralaštvo svih Muslimana Bosne I Hercegovine mada u početku bijaše zamisao da se ovim radom obuhvati sva književnost Muslimana našega prostora ali se od toga odustalo. Tako je nastao ovaj rad koji se drži Bosne odnosno bivšeg bosanskog pašaluka I odnosi se na književnost nastalu na orijentalnim jezicima. Hazim Šabanović je bio znanstveni savjetnik Orijentalnoga Instituta u Sarajevu a djelo o kojem je riječ rađeno je u okviru programa rada ovoga Instituta uz djelomično financiranje Republičkog fonda za znanstveni rad Bosne I Hercegovine. Namjera autora bila je kako je I sam jedared priznao stvoriti mogućnost za dublju I svestraniju obradu orijentalne književnosti, da se o njojzi dadne na neki način što bolja znanstvena I estetička ocjena I da samo djelo bude pristupačno širokom krugu čitalaca kako bi se bar djelomično mogli upoznati sa kulturnom baštinom svojih predaka I svojih sunarodnjaka. I ja mislim da se u ovoj namjeri I uspjelo tako da mi koji dolazimo iz drugih gradova a nismo direktno upućeni na Sarajevo dobismo na jednome mjestu potpunu sliku o karakteru I opsegu kao I značenju I vrijednosti književnosti bosanskih Muslimana odnosno Bošnjaka kroz stoljeća. Pa iako je ovaj rad ostao nedovršen a prati 239 imena orijentalne književnosti Bosne to je nama koji nismo direktno involvirani u orijentalne studije dao gotovo potpunu sliku o toj književnosti tako da je otuda bilo moguće da se ova književnost učini glavnom sastavinom bosanske literature. Jer kao što je poznato literatura Bosne nastaje I na hrvatskom I također srpskom jeziku kao I na bosanskom. Međutim Hazim Šabanović kazuje I ovu manje više nepoznatu književnost nama koji u svome dnevnome radu I ophođenju sa ljudima nismo direktno bili upućeni na Bošnjački elemenat.

Najveći dio posla oko ove knjige predstavljala je transkripcija imena, naslova I tekstova. Autor se odlučio za varijantu alfabeta koja je prikazana I u tabeli na početku knjige I to iz toga razloga da knjiga ne bude samo priručnik za znanstvena istraživanja nego I dostupna najširem krugu čitalaca. Na ovome poslu pored autora najviše je sudjelovao Salih H.Alić, Ahmed S. Aličić I drugi. Prema tome ne bi se sasvim sa sigurnošću moglo reći da kulturni ljudi bivše Jugoslavije kao I najšire narodne mase bilo sa hrvatske ili srpske strane nisu znale da postoji ovakva orijentalna literatura u Bosni I da se u Bosni već stoljećima na orijentalnim jezicima naučavala filozofija I znanost. Ne bi se moglo reći! Jer I u Akademijama, I u Hrvatskoj I u Srpskoj, postojale su i još uvijek postoje biblioteke islamske literature na orijentalnim jezicima. Poznata je takozvana Orijentalna zbirka Hrvatske akademije znanosti I umjetnosti u Zagrebu pa onda rukopisi Karađoz begove biblioteke I Franjevačkog samostana u Mostaru itd. itd. itd. Isto tako kao što su naporima kulturnih ljudi iz Zagreba I Beograda I nastali nekoji jako značajni projekti prijevoda literature sa orijentalnih jezika I to baš neposredno pred posljednji rat na Balkanu. Prema tome ne bi se moglo reći da je teza kako te literature nikada nije bilo, niti da je ima I niti da će je ikada biti, dakle, ne bi se moglo reći da je ova teza bila uvjerljiva onima koji su manje više poznavali pravo stanje stvari i bosansku literaturu I povijest bosanskoga jezika. Jer od početaka sedamdesetih godina na prostoru Balkana se učinilo prilično da bošnjački elemenat sa cjelokupnim svojim kulturnim blagom postane prepoznatljiv elemenat u mnoštvu pluralno organizirane I pluralno orijentirane zajednice.

Početke proučavanja književnosti bosanskih Muslimana na orijentalnim jezicima nalazimo u biografskim skicama nekih vrlo značajnih pisaca koje su objavljene negdje krajem 19 stoljeća u poluzvaničnim godišnjacima Salname od 1884 do 1889 I u sarajevskom listu Vatan od 1894 I 1895 godine koji su izdavani na turskom jeziku. I u Melbourneu je postojao sve do nedavno list odnosno časopis za teoretska pitanja bosanskih Muslimana koji je imao isto ime naime Vatan. Prvi koji se bavio ovim pitanjima u strogo znanstvenom smislu bio je Ibrahim beg Bašagić koji je živio od 1841 do 1902 godine koji je I sam pisao stihove na turskome jeziku posebno epigrafe I epitafe. On je u spomenutim godišnjacima koje je izdavala Zemaljska vlada za BiH objavio kratke biografije četrnaest značajnih pisaca iz Bosne koji su pisali na arapskome, turskome I perzijskome jeziku. Pet godina kasnije pojavljuje se također jedno značajno ime a ono je Hafiz Mehmed Tevfik Okić koji je živio od 1870 do 1933 godine koji je također u listu Vatan a to znači Domovina koji je izlazio u Sarajevu od 1884 do 1897 objavio na turskom jeziku biografije nekolicione jako značajnih bosanskih pisaca. Međutim ovi prilozi bili su dostupni samo uskom krugu čitalaca koji su poznavali turski. Na osnovu ovih istih izvora radio je takoder I bečki orijentalist Josef von Hammer-Purgstall koji je u Pešti od 1840 do 48 objavio svoje glasovito djelo Die Geschichte der Osmanischen Dichtkunst . On je značajan za nas jer je riječ o prvom znanstveniku koji je europskoj znanstvenoj javnosti predstavio čitav niz bosanskih pjesnika. Interesantno je spomenuti da je naša šira javnost mogla saznati za ove bosanske pjesnike tek kada je Jovan Jovanović Zmaj u svom Istočnom biseru prepjevao neke pjesme iz ove knjige. Neke od ovih pjesnika kao I druge spomenuo je Aleksandar Hiljferding, Otto Blau, Stojan Novaković, a u Bosni djeluje Safvet beg Bašagić Redžepašić, Milan Prelog, češki orijentalist Jan Rypka, Mehmed Handžić I drugih. Muhamed Filipović ima jednu jako zapaženu knjigu iz ovoga područja a odnosi se na filozofiju I politička stajališta Hasan kafi Prušćaka koji je svakako najznačajnija osoba u znanstveno kulturnom I intelektualnom životu bosanskih Muslimana posljednjih decenija 16 I početkom 17 stoljeća. I u ovome radu profesora Šabanovića je također dato veliko značenje I prostor Kafi Prušćaku tako da se ovaj filozof I pisac obrađuje na nekih četrdesetak stranica. Prema tome ne bi se moglo sa sigurnošću reći da su Bošnjaci bezimena raja odnosno da njima nedostaje duhovnoduševni fundamenat na kojem se stoljećima izgrađuje poetska I filozofska slika Behar Bosne koji fundamenat je trebao biti promijenjen u novim uljudbenim a to će reći civilizacijskim konstelacijama Europe. Tobože je ta isturena turska komponenta ona koja samo predstavlja stoljetnu prijetnju pravoslavnom I katoličkom življu koji se povijesno profilirao u posve drugačijem pravcu. Medutim istina je da među narodina na Balkanu gledajući u cjelini pa prema tome i u odnosima Bošnjaka ,Hrvata i Srba mora postojati jedan pluralni pogled koji bi se temeljio na medusobnom razumijevanju i poštovanju i uzajamnoj toleranciji Malo su koji narodi nažalost u današnjem dobu pokazali toliku nacionalnu anksioznost jednih prema drugima kao što je to slučaj sa našim narodima. Malo tko! Dunque čini se da je danas nanovo potrebno vratiti se ovim zdravim fundamentima bošnjačke kulture I promotriti činjenično stanje koje je unekoliko apsurdna realnost Balkana da Bošnjaci žive i koegzistiraju tu stoljećima a da nikako da ih se upozna. I obrnuto, Bošnjaci nikako da upoznaju svoje susjede Hrvate i Srbe.I unekoliko je apsurdna činjenica da u susjedstvu žive tri ili pak četri nacionalne komponente uzimajući I Jevreje kao jedne od njih a da nikada nije proticao stvarni život prožimajući se međusobno kao što se voda rijeke sabire i prelijeva iz izvora prema ušću.