HADIS

Islamski arapski izraz. Množ. ahđdis = izreka, riječ, izviješče.

Riječi što ih je izrekao Prorok (Muhammed) ili izviješće o nečemu što Prorok jest ili nije učinio.

Hadis

se sastoji od dva dijela: teksta (matn) i lanca-(isnad) prijenosnika.

Npr: ,,E1-H'umai di priča, a prema riječima Sufiana i Iah'va ben Sa'id el-Ansarija, da mu je Mohamed ben Ibrahim et-Tai-mi kazao da je čuo kako 'Alqama ben Waqqas el-Laithi kaže: ,Čuo sam kako 'Omar ben el Khat't'ab (budi Bog zadovoljan njime) kaže s propovjedaonice da je čuo iz ustiju Božjega Poslanika (nek' mu je blagoslov i spas) upravo ove riječi: 'O djelima se ima suditi po namjerama'... Prorok je te riječi izrekao kad je neki čovjek iz Mekke..." (prij. G. H. Bousquet).

Napomena: Postoje i hadisi Imama.

V. islamski ezoterizam, lanac, tradicija, tradicionalizam.

B. Najpoznatija zbirka hadisa: al-Bukhari, Les Iraditions islamiques (870. g), prij. s arap, u 4 sv, 1906-1914, pon. izd. Maisonneuve et Larose, 1977.

HALDEJAC, HALDEJSKI

1) (zemljopis) Stanovnik Haldeje (odnosno, početkom I. tisućljeća pr. n. e. zapadnog Sumera, 1730. g. pr. n. e. Babiloni-je te 625. g. pr. n. e. čitave Mezopotamije), pripadnik naroda srodnog Aramejcima.

„Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga..." (Post, 15, 7).

(povijest) Haldejci: „Čuvari Svete Znanosti, astroloških i gatalačkih znanosti" u Mezopotamiji, uz čarobnjake, gataoce i si. (Marguerite Rutten, La science des Chaldeens, P.U.F, Q.S.J? br. 893). Biblija također naglašava ezoteričnu prirodu njihovih znanja: tajni jezik, hermeneutika, gatanje... (Dn, 1, 4; 2, 4).

(sociologija) U Rimu od 189. g. pr. n. e, osoba koja se bavi okultnim umijećima i znanostima, naročito astrologijom (Diodor sa Sicilije, XVII). Haldejac nije isto što i zvaniČni gatalac (augur, magistrat, haruspik).

(lingvistika) Biblijski aramejski jezik (Ezdra; Daniel, 2-7-mično), zvan također i „haldejskim", pripada porodici se-mitskih jezika. Žohar je napisan na „haldejskom".

5) (religija) „Haldejska crkva [1552. g] unutar koje se
održala perzijska nestorska crkva [istočna kršćanska nepravo-
slavna crkva] broji otprilike dvije stotine tisuća vjernika (uz
još milijun i pol u Indiji) pod poglavarstvom .babilonskog pa
trijarha'." (//. reli, sv. II, str. 879).

HAOS, KAOS

Et: grč. x&og = bezdan, prazan prostor.

Kaos je ideja: ideja iskonske nerazličitosti.

Na Zapadu, Hdos se predočava kao mračna i beskonačna praznina što postoji prije nereda i poslije reda {kdsmos), kao taman „prostor" „raniji od stvari". „Dakle, Kaos bi na samom početku / a zatim Zemlja širokih prsi..." (Hesiod, Teogonija, 116-117). Na Istoku, Kaos se predočava kao zbrkana mješavina elemenata i sastavnih dijelova svijeta prije nego su ih demijurg, bog ili neka sila razvrstali u red. To je primjerice tohu-bohu o kojem govori Knjiga Postanka (1, 2) na racionalni način, i Levijatan o kojemu govori Knjiga o Jobu (3, 8; 40, 25) na mitski način.

Iz takvog, kozmogonijskog smisla, izvedena su dva drugotna, korespondentna značenja:

mikrokozmički kaos: v. Grund,

alkemijski kaos: „naziv za samljevenu rudu što će poslužiti za Pripravljanje Kamena mudrosti" (Kamala Jnana, Rječnik hermetične filozofije).

R. prvobitno stanje, Zlatno doba.

V. kozmogonija, prva materija, praznina, prvobitan.

B. R. Caillois, L'homme et le sacri (1939), bibl. Idćes, br. 357, str. 130. sq.

HARMONIJSKI CRTEŽ

Sin: „geometrijska smjernica", „propisni crtež".

„Osnovni crtež najčešće pravilna oblika čiji se dijelovi, s jedne strane, poklapaju s glavnim crtama po kojima se gradi (obrisima, osima, graničnim crtama ili perspektivama), a s druge, sadrže mjere, razmjere i oblike što izražavaju metafizičke pojmove." (G. Jouven, L'architecture sacrče. Tracćs har-moniques, izd. Dervy-Livres, 1979, 320 str).

Npr: bazilika Svete Sofije upisana je u kuglu; kristal snijega sazdan je po šesterokutnoj shemi; rozeta katedrale u Amiensu oponaša obrnuti pentagram.

V. biljeg (cehovski), tajna zanata, umijeće 4, zlatni broj.

B. Villard de Honnecourt, Album (XIII. st). izd. Lessus. 1858, XVIII-233 str; M. Ghyka, Esthitigue des proportions, izd. Gallimard, 1927.

Harmonijski crtež

HARUSPICU

Haruspicij je ezoterična spoznaja, promatranje i otkrivanje simbola te analogijsko tumačenje utrobe žrtvovanih životinja.

Ako se promatra samo jetra, haruspicij se naziva HUERO-SKOPIJA ili HEPATOSKOPUA. Ukoliko se promatraju svi unutrašnji organi (osim mozga: srce, želudac, jetra, crijeva, pluća, slezena, bubrezi, maternica), upotrebljava se naziv EKSTISPI-CINA.

Gdje je tu ezoterizam? Po analogiji, utroba, budući da se nalazi unutar i u sredini čovjeka, shvaćena je kao ogledalo kozmičkog reda i njegova ustrojstva (astrolozi u Evropi smatraju da postoji korespondencija između bubrega i Venere, jetre i Jupitera, Saturna i slezene; Kinezi smatraju da postoji korespondencija između slezene i Drveta, pluća i Vatre, srca i Zemlje, jetre i Kovine, bubrega i Vode). Osim toga, svaki se dio utrobe, štoviše, svaki dio primjerice jetre (režnjevi, žučni mjehur, kanali) u suptilnoj anatomiji smatra sjedištem energije (srce je simbolično središte spiritualnosti, pluća umnosti, jetra životne energije..., premda postoje razlike između pojedinih škola).

„Ako su vijuge crijeva slične glavi Humbabe [diva], to je znamenje da će Sargon postati vladarom zemlje." (navod prema G. Ćontenau, La divination chez les Assyriens et les Baby-loniens, izd. Payot, 1940, str. 283)

B. H. Bouche-Leclercq, Histoire de la divination dans l'antiquiie, sv. IV, 1882. pretisak 1963. Bruxelles.

HARUSPICINA

„Haruspicinom" se naziva „etrušćanska disciplina" (Ciceron, De divinatione, II, 49), odnosno etrušćanski ezoterizam što je obuhvaćao različite oblasti, o čemu nam govore naslovi svetih (izgubljenih) knjiga Etrušćana (op. cit, I, 72). To su s jedne strane:

haruspicini libri:

o nebeskim znakovima, naročito o utrobi;

fulgurales libri:

o munjama (keraunoskopija);

rit mi les libri: o

javnim i domaćim obredima;

libri aeheruntici:

o pogrebnim obredima;

libri fatales:

o čudesima; te s druge strane:

libri vegoici: o

zemljomjerstvu;

libri lintei:

o kalendaru.

B. H. reli. sv. I, str. 844-857. C.O. Thulin, Die etruskisehe Disciplin. u 3 sv. 1906-1909, Goteberg.

HARUSPIK, ARUSPIK

Et: etrušćanski hara = utroba. Na etrušćanskom: harviga.

Mezopotamski, a zatim etrušćanski ili rimski svećenik koji poznaje znakove u utrobi žrtvovanih životinja. Cilj gatanja je dvojak: protumačiti i umilostiviti (loše) predskazanje.

„Budući da se pokazalo da haruspici imaju znatan utjecaj na odvijanje i upravljanje poslovima, na tumačenje i iskupljenje čudesnih znamenja, od Etrušćana je preuzeta cijela znanost o tome." (Ciceron, O gatanju, I, 2).

B. Cicćron, Sur la riponse des haruspices, prij. izd. Belles Lettres, Dis-cours, sv. XIII, 2.