"KONTROLOR JE POTREBAN TAMO GDJE JE POTREBAN I KONTROLOR KONTROLORA".      T. Kotarbinski

 

 

 

 

Dragi prijatelji,

U danasnjem tihovanju uz poruku pjesme iz "Bijele kule" imamo prigodu da dobijemo uvid da je za vjerujuce ljude pojam SAMOCE – fikcija; jednako tako, pojam ISTO (osnovna gradja pojmova ISTIne, i cISTOG)  sagledava se iz potpunijeg motrista:

 

 

 

25. NIZ MNOGE STAZE, MNOGE TRPEZE

 

        Niz mnoge staze, mnoge trpeze,

        mnoge postelje, mnoge utrobe,

        Ja s tobom putujem, Ja s tobom drugujem.

 

        U krcmi sam ti drug u picu,

        na cesti sam ti pjesak suputnik;

        na njivi sam ti orac predvodnik,

        u dvorcu sam ti vjeran peharnik,

        u snu sam ti sanak vidovnik.

 

        Niti je bilo, niti ce biti

        casa i mjesta, kad nisam s tobom;

        pa makar izabrala izbu od blata, kulu od oblaka -

        Meni je sve isto, Meni je sve cisto.

 

        Ali tebi, je li?

        Je li ti jednako cisto zlato i blato?

        I je li ti jednako isto?

 

        Ako jest... onda idi sumom i drumom,

        i ne biraj kopno od mora.

        Ako nije... pazi kuda nogom gazis,

        i s kim vino pijes;

        Ja cu vazda biti s tobom,

        ali hoces li ti to znati?

 

        Ako ne pazis s kim vino pijes,

        neces u supijacu prepoznati Mene.

        Ako ne pazis kuda nogom gazis,

        neces u supjesaku prepoznati Mene,

        niti ces u stazi znati Moj put.

 

"Bijela kula", knjiga 51. Zapisala Vesna Krmpotic

 

 

 

"TAMO GDJE JE NAROD AUTORITET – PRAVO NE UZIVA POSTOVANJE".   Strinberg

 

 

 

 

Dragi prijatelji,

A prije ove Strinbergove recenice iz zbirke koju sam naslovio sa KAMEN SPOTICANJA nudio mi se aforizam Pavla Kovacevica NAROD KOJI SE SPOTICE IDE U BUDUCNOST ZAGLEDAN U PROSLOST koji je u saglasju sa porukom pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, ali posto sam tu misao vec imao u ovim pismima, produzio sam dalje do Strinberga. Jos jedan poziv da se probudimo i da progledamo srcem:

 

 

 

34. GORNJI MRTVACI

 

        Gornji mrtvaci sad po donjima

ruju i prekapaju,

        buse zemlju kao rovci,

        vade ruke, zube, nokte, kose,

        za izloge mrznje i zbirke osvete.

 

        I ne vide da su i sami mrtvi,

        i da to smrt kroz njih sebe proziva.

 

"Bijela kula",  knjiga 9. Zapisala Vesna Krmpotic

 

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa