Donosimo vam drugi dio članka "Globalna ekonomija straha":

Danas su mnogi u potrazi za informacijama koje će im reći kako i kada će ekonomska kriza u svijetu završiti. Međutim, odgovor na to pitanje nitko točno ne zna niti ga ovaj članak daje. Pravo rješenje pokazat će se s vremenom. Trenutno postoje samo neka nagađanja. Svijet je trenutno u puno većim proporcijama globalne ekonomske krize nego što je bio ikada prije. Iako ovu krizu mnogi uspoređuju s onom 1929. godine, za brojne ekonomiste ova je puno dublja. Zašto? Zato što su sume novca koje se danas nalaze na financijskom tržištu puno veće nego u vrijeme ekonomske depresije u prošlom stoljeću. A dobro je uzeti u obzir da je novac ekonomiji kao ulje motoru. Do trenutne ekonomske krize je došlo iz razloga što je potrošačima dana ogromna količina novca, kako bi cjelokupni sustav biznisa u svijetu mogao funkcionirati, što je stvorilo problem. Problem je nastao zbog toga što potrošači  ne mogu vratiti "posuđeni" novac. Rezultat ovoga je taj da se potrošačima više ne želi "posuđivati" novac, a oni koji im posuđuju novac bez mogućnosti posuđivanja gube svoju funkciju. Većina onih koji potrošačima "posuđuju" novac, kao što su banke, također, imaju svoje ulagatelje. Ovaj povezani niz ulazi u problem kad, primjerice, banke nisu u mogućnosti posuditi novac pa njihovi ulagatelji zbog gubitka povjerenja traže svoj novac nazad. Sve skupa rezultira s katastrofalnim padom bankovnog sustava. Pojednostavljeno rečeno, sve skupa dovodi do pada likvidnosti. Jedno od nagađanja kako bi se recesija u svijetu mogla riješiti je to da se ulagateljima na neki način zagarantira dobivanje novca. Neki smatraju da je ovo vrlo dobra ideja. S provođenjem ovog principa započele su zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i Irske. No, bilo da se radi o ovom rješenju ili nekom drugom, koliko će ono biti učinkovito ovisi o tome hoće li se institucije međusobno ponovno pouzdati jedna u drugu. No, jedino je sigurno da je potrebno radikalno promijeniti način na koji funkcionira bankovni sustav.

Neki podaci upućuju na to da trenutna globalna ekonomska kriza osigurava mogućnost mijenjanja statusa quo prisutnog u protekla tri desetljeća. Prema jednoj kineskoj poslovici kriza se može definirati kao "mogućnost jahanja opasnog vjetra", što uvelike nalikuje na trenutnu situaciju. Godinama su mnogi kompetentni ekonomisti upozoravali na to da je put izabran od strane financijskih i političkih ustanova neodrživ te da će uzrokovati masivnu štetu u društvu. Ovi glasovi su bili marginalizirani, a okidač za krizu bio je kolaps hipotekarnog tržišta u SAD-u. Pretpostavlja se da financijski i strukturalni korijeni trenutne krize sežu unazad preko više od 20 godina. Smatra se da je generalna deregulacija ekonomije od strane zemalja G8, koja je započela 80-ih godina prošlog stoljeća i koja je akcelerirana 90-ih godina prošlog stoljeća, postavila temelje za katastrofu. Tome u prilog išlo je i desetljeće jeftinih kredita, koji su išli u prilog potrošačima i radnicima te su služili ekspanziji tržišta, dok se dubljim, strukturalnim faktorima koji stoje iza trenutne financijske krize smatraju hipotekarni krediti.

Nova demokratska stranka u Kanadi duži period vremena bila je zabrinuta za financijsku deregulaciju i ostalu politiku koja je kreirala strukturalne probleme u financijskom sustavu. Ista ta stranka je 1998. godine upozoravala na obraćanje posebne pozornosti na eksplozivan rast u određenim sektorima proizvodnje. Svrha joj je bila upozoriti na to da će rastuća deregulacija služiti isključivo stavljanju financijskog sustava pod rizik. Zašto? Zbog dopuštanja bankama i ostalim financijskim institucijama da imaju prednost financijske aktivnosti koja za sobom nosi kreditni rizik koji nije baziran na realnoj ekonomskoj aktivnosti. Kao što je bilo očekivano, nesrazmjer između rasta u ekonomiji i financijskom sektoru dramatično je narastao od 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Kanadski ekonomist Jim Stanford među prvima je upozoravao na ovaj problem u svojoj knjizi "Paper Boom", publiciranoj 1999. godine, a bilo je samo pitanje vremena kad će ljudska rasa upasti u svoje prokletstvo. Pohlepa, koju je poticao sam sustav, preopteretila je neregulirana tržišta što je rezultiralo trenutnom situacijom.

Odgovornost je ključ?

Potpuni kolaps financijskih tržišta uništiti će mnoštvo poslova, vlasništva i ušteđevine preko više od deset milijuna radno sposobnih obitelji. Iz tog razloga, ključem bilo kojeg procesa izvlačenja poduzeća iz financijske krize, putem MMF ili centralnih banki, smatra se odgovornost. Smatra se da bi regulative i legislative trebale zgrabiti priliku koju nudi kriza za stvaranje veće odgovornosti i ekonomske pravde. Također, podaci govore da je apsolutno neophodno promijeniti financijski sektor. Ideja kredita opasno je izokrenuta korištenjem za "proizvode" koji više ne služe legitimnoj svrsi reduciranja produktivnih rizika u poslovanju. Ukratko gledano, krivo postavljeni financijski sektor omogućio je manjem broju ljudi da se opako obogate što nije doprinijelo ničemu drugom nego potencijalnoj katastrofi u društvu. No, postoji jedan puno važniji problem kojeg nameće trenutna situacija u svijetu. U trenutnoj globalnoj ekonomskoj krizi postavlja se pitanje gdje je mehanizam ubrzanog rasta koji može izvući svijet iz trenutne pozicije? Recesije u prošlosti, poput onih u ranim osamdesetima i devedesetima te početkom 21. stoljeća,  nisu bile globalne prirode. Brzo rastuće ekonomije u Aziji i Istočnoj Europi, a kasnije i rast stambenog tržišta SAD izvukli su svijet iz krize. Jako je teško reći gdje će takav oblik rasta biti pronađen u trenutnoj situaciji.

SAD odgovoran za krizu

Svoje mišljenje o trenutnoj globalnoj krizi iznose i brojni ekonomisti. Renomirani ekonomist James Barth (The Milken Institute), koji je bio, takoreći, ekonomski savjetnik predsjedniku Ronaldu Reaganu i Georgeu Bushu iznio je krajem 2008. godine, također, svoje mišljenje vezano uz trenutnu globalnu situaciju. Barth smatra da se SAD može smatrati odgovornim za trenutno financijsko stanje u svijetu. Stambena i financijska kriza koje je započela u ljeto 2007. godine u SAD-u proširila se na druge zemlje diljem svijeta. Na sreću, ostale zemlje imale su vlastitih stambenih problema koji nisu direktno povezani s onim što se događa u SAD-u. Barth smatra da budući da je SAD toliko ekonomski i financijski velik, gdje god da u njemu izbije veći problem to će se uvijek i bez sumnje odraziti na ostale zemlje. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju, prema njegovom mišljenju sve zemlje bi trebale razviti neki oblik zbrinjavanja ljudi niže ekonomske klase, kao i onih koji izgube posao tijekom krize. On smatra da si neke siromašnije zemlje trebaju priskrbiti i fondacije internacionalnih agencija i razvijenih zemljama. Isto tako, Barth predlaže da sve zemlje međusobno surađuju na različite načine kako bi suzbile siromaštvo i ostale ozbiljne probleme koji se pojavljuju te smatra da je Indija trenutno u puno boljoj poziciji od SAD-a. Proces kojeg on vidi povoljnim za suzbijanje financijske krize, odnosi se na raspodjeljivanje određene količine kapitala financijskim institucijama od strane financijskih regulatornih vlasti.

Znanje ili infekcija uma?

Predviđa se da će trenutna ekonomska kriza trajati najmanje do 2010. godine, a vjerojatno i duže. Zašto? Podaci govore da je razlog toga to što konvencionalni ekonomisti još uvijek ne razumiju "prljave" ekonomske posljedice nastale uslijed nesrazmjera produktivnosti i zarade, koji je enormno narastao u cijelom svijetu. Dakle, ako doktor ne dijagnozira ispravno bolest na vrijeme, pacijent će morati ispaštati duže vremena. Činjenica je da je recesija koja je trenutno prisutna u svijetu globalne prirode te je prisutna na kolektivnom nivou. Većina ljudi je prihvatila takvo stanje te svoju trenutnu situaciju u životu u potpunosti podvrgavaju recesiji optužujući ju za vlastite neuspjehe. Činjenica je da veliki broj ljudi gubi posao zbog trenutne financijske situacije u svijetu, ali je isto tako činjenica da nastavak i slijed događanja u ovom nezgodnom periodu u svijetu ovisi isključivo o tome kako će se svatko ponaosob prema tome postaviti. Budući da sve informacije upućuju na to da bi ova ekonomska kriza mogla potrajati, što je vrlo egzaktna činjenica, svakome ide u prilog da razmisli hoće li te godine potratiti čekajući da bude bolje ili će po tom pitanju učiniti nešto u svom životu kako bi mogao uživati, a ponajprije živjeti. U protivnom, vrlo je moguće da će ovaj period za mnoge biti poprilično depresivan i neproduktivan te da će ga provesti u neizmjernom nezadovoljstvu. Recesija nije izmišljeno stanje. Ona je rezultat i posljedica svih dosadašnjih ophođenja te pohlepnih akcija velikog broja ljudi. Sve skupa dovelo je do velike neravnoteže u svijetu, zbog koje je izbila kriza kako bi se cjelokupno stanje ponovno vratilo u ravnotežu. Jedino što svatko trenutno ima na raspolaganju je znanje. U suprotnom, svačiji um može postati inficiran ovim nimalo ugodnim virusom.

 <http://www.funkymem.com/view.asp?idp=521&c=