"COVJEK JE UISTINU VELIKI KAD JE UVJEREN DA JE MALI; DOBAR JE KAD OSJECA DA BI TREBAO BITI BOLJI; NAUCEN JE KAD ZNA DA MU TREBA JOS MNOGO DA UCI, DA MORA UCITI DOK JE ZIV".                                                       Lj. Vulicevic

Dragi prijatelji,

Mudri su davno pretvorili u konstantu DA JE GRIJESITI LJUDSKI, A PRASTATI BOZANSKI. Pa, sjetite se, komentirali smo nekoliko puta o tri temeljna stupa vjere – HRABROST, STRPLJENJE i PRASTANJE – sjetite se jos, da je jedna od dvije najljepse rijeci u nasem jeziku OPROSTI (druga je HVALA), sjetite se pjesme o Strahinjicu banu, sjetite se, napokon, i mudrog Marka Miljanova i njegove sjajne tvrdnje kako je JUNASTVO BRANITI SEBE OD DRUGIH, A COJSVO BRANITI DRUGE OD SEBE. U smutnim vremenima kad zlo zadominira nad dobrim, dobrom covjeku (covjeku cije srce je hram za Boga) ostaje da se zapita:

53.   GDJE JE TAJ NAROD

Gdje je taj narod, koji jednom rece:“Netko bjese Strahinjicu bane...”?

Pronadji ga, zavukao se u duplje i jazbine neznanja o sebi. Odaziva se na trublje laži, guta udice hvastanja, Strahinjicu o glavi radi pogubnije od ikakva Vlah Alije.

Citav je narod presao u tabor Vlah Alije, lunja i vreba ne bi li što ugrabio i spalio, ne bi li Strahinjicu opljackao njegovo najvece blago. Zaboravio je narod - Vlah Alija da je on od roda istih Strahinjica - od neustrasive vrline i velikodusja, pa makar zbog toga ne imao hladnoga vina da ga pije s onima, koji mu se rodbinom prikazase.

Zaboravio je narod - Vlah Alija da je jednoc napisao pjesmu o Strahinjicu banu. Upitaj ga, ima li u njemu jos netko tko toga junaka pamti i brani kao svojega i najsvojskijega.

"Bijela kula", knjiga 65. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa