Fleksibilnost je sposobnost prilagođavanja različitim okolnostima oko nas. Da bismo uistinu bili sretni u životu, bitno je znati biti fleksibilan. Ono što nam može odvući pozornost od naše fleksibilnosti je naš perfekcionizam i neprilagodljivost prema sebi i prema okolini. Najčešći pokazatelj nefleksibilnosti su naša očekivanja. Svatko od nas ih na dnevnoj bazi ima jako puno. U skladu s tim ako se neka od njih tijekom dana ne ostvare, zbog toga ćemo se osjećati loše. Cijela slika našeg savršenog dana će se srušiti u jednom trenutku. Fleksibilnost je iznimno bitna kvaliteta zato što nam omogućuje otvorenost promjenama dnevnih i onih većih planova te nam omogućava da se ne oslanjamo na samo jednu opciju u danu, već da uvijek imamo alternativu. Ako smo nefleksibilni, znači da sami sa sobom sklapamo određene dogovore koji se moraju ostvariti na upravo takav dogovoreni način. Kad ne bismo sklapali takvu vrstu dogovora sami sa sobom, tada ne bismo niti bili povremeno razočarani. Razočaranje dolazi iz našeg neprilagodljivog sklopa u glavi.
Biti nefleksibilan je svojevrsna osobna kazna, dok je biti fleksibilan svojevrstan oblik tijeka s prirodom. Zašto nefleksibilnost predstavlja svojevrstan oblik kazne? Zato što svoja očekivanja možemo okrenuti i prema drugima. Svakodnevno možemo od ljudi koji nas okružuju očekivati da ćemo primiti sve ono što smo si zamislili da bismo trebali primiti. Ako situacija ne ispadne prema našim očekivanjima, osjećat ćemo se kao da nešto nije u redu. Ali sve je u redu. Problem leži u našim očekivanjima za koja smatramo da se trebaju ostvariti na točno određen način i u točno određenom trenutku. Potrebno je shvatiti da se neke stvari odvijaju izvan naše moći te zbog toga ne možemo njima upravljati. prepustiti. Ako se previše držimo svojih krutih stavova i očekivanja, vrlo je moguće da ćemo promašiti bit, učenje koje nam stoji ispred lica.
S nefleksibilnošću u životu često puta ćemo se osjećati prevareno od strane drugih, ali i od sebe. Mnoga očekivanja stavljamo i sebi za vrat, što nas u jednakoj mjeri može učiniti nesretnima. Ne samo iz razloga što smo si namijenili veliki teret koji trebamo ostvariti, već i zato što neke stvari nećemo ostvariti na xy način već ćemo trebati određene stvari promijeniti. Zamislite samo koliko se puta osjećamo razočarano i prevareno u samo jednom danu? A sve to zbog naših očekivanja.
Na neki način nefleksibilno ponašanje je postalo naš obrazac življenja: zacrtamo si nešto u glavi – potrebno je učiniti određene korekcije jer stvari ne idu onako kako smo zamislili – osjećamo se razočarano zato što se stvari ne odvijaju u potpunosti onako kako smo očekivali. To ne znači da imamo loše zamisli o kretanju kroz život, već da im na krivi način pristupamo.
Nitko od nas nije savršen i u skladu s tim ne možemo očekivati brojna čuda od sebe i od drugih. Svatko od nas je u fazi rasta, osobnog razvoja koji se konstantno giba, koji ne stoji. Svatko od nas proživljava svojevrsnu evoluciju u svom životu. Zbog toga je nefleksibilnost nemilosrdan čin prema sebi i prema cijeloj prirodi. Naša priroda nam daje mogućnost napretka i to treba poštivati.
Ako hinimo savršenost propustili smo bit, propustili smo poziv na razvoj, na uvid u ljudsku nesavršenost. U tome nema ništa loše. Upravo dopustiti sebi nesavršenost nas čini savršenima. To su dvije točke kretanja, interval, put koji nas vodi od jednog do drugog stajališta. U pozadini cijele priče oko ne-očekivanja krije se puno dublja filozofija prirodnih principa. Kad ne očekujemo, mi se zapravo prepuštamo mudrosti prirode koja zna gdje trebamo ići te kako ćemo do tamo doći. Upravo iz tog razloga način kretanja po putu koji smo si sami dodijeli ne mora uvijek biti u skladu s pravom slikom o tome jer možda je on samo korijen koji će nas odvesti na ovaj ili onaj način do nečeg većeg. Možda je način na koji mi priželjkujemo da se stvari događaju samo impuls koji nas pokreće prema većim ciljevima, a manje je bitno kako će se taj viši cilj dosegnuti. O tome odlučuje mudrost prirode.
Mudrost prirode je sila koja je veća od nas samih, sila koja nas sve povezuje i kojoj se potrebnoU prirodi čovjeka je da želi ostvarivati svoje težnje odmah i na način na koji ih je sam zacrtao pa ga često puta priroda u tome zaustavi. Priroda zna da sve na ovome svijetu ima svoj ritam te da se ništa ne događa odjednom. Prirodni principi su u skladu s ljudskim principima pa stoga priroda čovjeka želi naučiti određenim stvarima. U prirodi se stvari odvijaju svojim tijekom. Da bi iz sjemenke nastao prekrasan cvijet, sjemenka mora proći mnoge faze da bi došla do vrhunca svog razvoja. Tu nema žurbe, nema preskakanja faza te se točno zna koja faza slijedi iza prethodne.
Slično teoriji o razvoju cvijeta funkcioniramo i mi u svom životu. Naš život se sastoji od faza koje smo sami sebi zacrtali i od onih za koje priroda smatra da bi bile poželjne za naš razvoj. Zbog toga ponekad dolazi do promjena u dnevnom toku kretanja stvari. Ponekad priroda zaključi da bi kretanje na ovaj ili onaj način bilo puno bolje za nas od bilo kojeg drugog, jer zna da ćemo, ako smo svjesni, iz toga profitirati što god da se dogodilo. Ono što nam život nudi, sviđalo se to nama ili ne, je nešto vrlo dragocjeno. To je realnost koja dolazi sa samog izvora postojanja. Ta realnost je životni flow.
Bitno je da stremimo rezultatima koji se ostvaruju kroz strpljenje, vježbu i našu prisutnost. Svaka promjena i napredak su tada mogući. Kad se osjećamo sigurni u sebe, vrijedni i ispunjeni, tada manje očekujemo od drugih, pa samim time i rjeđe iskušavamo razočaranje. Ako se stvari ne odvijaju u skladu s našim očekivanjima, to ne znači da nas drugi manje vole, cijene i poštuju, niti da činimo nešto krivo ili da nam život odlazi u ponor, već da je potrebno unijeti male promjene u životni tok koje će nam život učiniti još kvalitetnijim i zanimljivijim.
Za sve ono što želimo ostvariti imamo cijelu vječnost tako da određeni trenuci kad ne možemo nešto ostvariti ne predstavljaju ništa naspram toga. Vremena je uvijek onoliko koliko nam je uistinu potrebno.
Dobro je znati:
- budite fleksibilni u dogovorima sami sa sobom i s okolinom
- izgradite vjeru u mudrost veću od vas samih – promatrajte prirodu i naučit ćete kako
- navodite se tom mudrošću u životu, ne borite se s njom, ona zna kud trebate ići
- sve ima svoje vrijeme – prihvatite to, čemu žurba
irida
edin.kecanovic
