FIZIOGNOMONIJA

Et:grč. φύση = priroda; νόηση = spoznaja, uvid

Spoznaja i donekle mantika što se sastoji u tome da "izvodi običaje i naraviz oblika lica, iz obrisa tijela i iz općeg izgleda". (Aulo Gelije, Atičke noći, oko 175 g.).

Fiziognomonija počiva na ezoteričnim temeljima: na pojmu mikrokozmosa (npr. Planete i Znakovi nalaze se u elementima anatomije i fiziologije), simbolizmu Lica, analogijama i korespondencijama, jeziku prirode...

Primjena:

- karakterologija (Filostrat, Život Apolonija iz Tijane, II,  30)
- inicijacijska selekcija (Pitagora)
- metafizika
- mantika
- suptilna anatomija i
- fiziologija

 

Podjela fizioognomonije sa statičkog gledišta:

- lice: METOPOSKOPIJA (grč. μέτωπο = čelo);

- vanjski oblik fizičkog tijela: SOMATOLOGIJA

- ruke: HIROMANTIJA (v)

- lubanja: FRENOLOGIJA (nadriznanostkoju je osnovaoF.J. Gall 1808.g.Funkcije mozga)

- bore, madeži (urođeni) i pjege.

 

S dinamičkog gledišta, fiziognomonija se dijeli ovako:

- nagonske kretnje: PALMOMANTIKA (v)

-bolesti: IJATROMANTIKA (ιατρικών  = liječnički) (v);

- mimika: MIMETIKA ( μιμούνται = mimički).

 

Postoji i tipologijska podjela:

- sobzirom na temperamente (Hipokrat, Djela, sv. V; O sokovima, cf. prij. E. Littre, 1839-1861),

- s obzirom na morfologijsko ustrojstvo.

 

Osnovne dvije metode fiziognomonije su:

a)mezopotamijska (ponovno je nalazimo u Porte): traženje tjelesnih, fizioloških i sličnosti u ponašanju između životinja i ljudi s ciljem da se iz njih izvedupsihičke, tj. psihološke sličnosti: npr. povijeni nos = orlovski kljun = temperament grabežljivca;

b) zapadna metoda: izvođenje zaključaka o naravi ili sudbini čovjeka na osnovi analize njegovih fizičkih osobina: npr. crne oči = strastvenost.

v.umijeća (gatalačka), znak (tjelesni).

B.J.K. Lavater, Fragments physiognomoniques (1775-1778), prij.1806-1809. pon. izd. L'Age d'homme; Y Mourad, La physiognomonique arabe..., izd. Geuthner, 1939.