EZOTERIZAM
"Ezoterizam" je povijesna i lingvistička izvedenica riječi "ezoteričan".
1) ezoterizam (nečega) = ezoteričnost, ezoterična priroda nekog elementa. No, na koje od značenja "ezoteričnog" se time upućuje? Pišući o "Danteovom ezoterizmu" (1925.g.), Guenon ima na umu prvenstveno hermetičke postupke okultiranja posvećenika srednjeg vijeka i renesanse, dokNur 'AliShah, baveći se "Kurdskim ezoterizmom" (prij. 1966.g) kao bitne ističe islamske teozofske ideje.
"Aspekti kršćanskog ezoterizma {u smislu2} (...) Koje zajedničke crte...? Unutrašnja crkva, ... ideja pada i obnove, doktrina o korespondencijama, ...važnost duhova kao posrednika između čovjeka i Boga" (A. Faivre, apud E. M. sv, II, str. 306-310)
2) Ezoterizmi=okultna učenja, doktrine ili teorije, tehnike ili postupci simboličkog izražavanja, meta-fizičkog reda s inicijacijskim ciljem. Druidstvo, Kompanjonaža, alkemija isl. neki su od ezoterizama. Međutim, i ovdje je moguće dvojako tumačenje: Ako se složimo s ezoteristima, ezoterizam je cijelina što sadrži i egzoterični, poznati, izvanjski aspekt; za Guenona, "ezoterizam je nešto posve različito od religije, to nije 'unutrašnji' dio religije kao takve" (Zapažanja o intuiciji, str.27). S druge straane, ukoliko usvojimo gledišta egzoterista, ezoterizam je samo dio nekog učenja, ono što ostaje skriveno, unutrašnje, ezoterično. Kako smatra Lewis, ( Hystory of philosophy, 1847, sv. I, str. 210), Platon je, kao i Pitagora, imao egzoterična i ezoterična mnijenja". Tako će primjerice ezoterist reći da Islam jest ezoterizam, dok će egzoterist reći da u Islamu ima ezoterizma.
v. gnoza, inicijacijska obuka, misteriozofija, okultizam, tradicijske znanosti.
Sin: "Tajna doktrina", gnoza.
B.P. Naudon, La tradition et la primordiale de la spiritualite de l'Occident, 1973, Dervy Livres, 283 str; Marie-Madeleine Davy, Encyclopedie des mystiques, 1972. izd. Seghers, 1977-1978, četiri sv; šamanstvo, grčka starozavjetna mistika, Gnoza i Hermetizam, alkemija, rozikrucijanska mistika, Masonstvo, Yi king, Zen itd.
3) Ezoterizam= sveukupnost ezoteričnih znanja i prakse shvaćenih poput jedinstvene cjeline, jedinstvene univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos različitih obreda, doktrina isl. što proizlazi iz različitih mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guenon). "Kad govorimo o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima (...) mislimo na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do metafizičke spoznaje. Ezoterizam je, dakle, cjelina rečenih doktrina i učenja." (P. Serant, Au seuil de l'esoterisme, 1955, izd. Grasset, str. 86-87) Druga pak struja smatra da je ezoterizam prvenstveno određen svojom strukturom, a ne sadržajem. Razmimoilaženja o tome vrlo su snažna tokom povijesti. Ezoterizam se smatra filozofijom; spozn ajom i mudrošću. Abellio kaže: "Tradicijski ezoteriza ujedno je i doktrina i praksa. Za ostvarenje cjelovitosti bitka, tijela, duše i duha, on zahtijeva iz temelja 'različit' način života." (La fin de l'esoterisme, 1973, izd. Flamarion, str.12) "Ezoterizam", to će reći unutrašnjost 'unutrašnjih duša'..." (E.I.I., sv.III, str.9)
v. g noza, Otkrovenje2, panzofija, Tradicija2.
4) Konačno, pod ezoterizmom podrazumijevamo doktrinu protivnu širenju ezoteričnih učenja, teoriju discipline arkane, načelo prema kojem se Misterije ne smiju priopćavati komegod i kakogod, i to zbog raznih metafizičkih (misterija je neizreciva), pedagoških ("tražite i naći ćete"), praktičnih (opasni alkemijski pokusi), političkih (progoni heretika) ili drugih razloga. Primjerice, Guenon (Spiritska zabluda, 1923, pogl.5) bilježi da se "spiritizam ... apsolutno odriče bilo kakvog ezoterizma" zbog "prijeke potrebe za propagandom".
v. disciplina arkane, hermetizam IV, okultan 3, prisega.
R. ezotericizam.
B.I...Benoist, L'esoterisme, 1963, P.U.F., O.S.J? br.1031, 128 str; E.U, članak S. Hutina, sv. VI, str. 451-455 (pobijanje) J. Morienval, članak "ezoterizam" u enciklopediji Catholicisme, izd. Letouzey et Ane, 1956, sv IV, str.435-438(člankopisac je oštrih zuba, ali šupljih).