ESHATOLOGIJA

 

Eshatologija dolazi od grčkog (dvije riječi) i znači najkrajnji, posljednji te govor, riječ..

Eshatologija je izricanje krajnjih svrha pod čime s jedne strane valja podrazu,ijevati uzvišene svrhe (ciljeve), a s druge, krajnje svrhe (svršetke), prvenstveno svijeta i čovječanstva. Često se pojavljuje u obliku mita, nasuprot mitu kao kozmogonija ili u vidu obreda, te usporedno obredu , kao inicijacijska smrt.

 

Eshatologija zahvaća u tri razine:

 

-         KOZMIČKA ESHATOLOGIJA: Krajnja svrha prirode ili Zemlje, svijeta, svemira. Kozmička eshatologija  poriče vječnost svijeta i zauzvrat nudi različite, bilo cikličke, bilo limene verzije….

 

-         KOLEKTIVNA ESHATOLOGIJA: krajnja svrha zajednice, etnije, naroda, crkve, čovječanstva….

 

-         INDIVIDUALNA ESHATOLOGIJA (ili moralna): Krajnje svrhe pojedinca poslije smrti. Individualna eshatologija počiva na vjerovanju u zagrobni život.

 

U Kabali nalazimo razmatranje o prvospomenutoj razini (povratak u Jedno), o drugoj (sudbina zajednice Izraela), te trećoj (gilgul, tj. Transmigracija; ili gehenna, tj. Pakao ili spasenje).

Opreka eshatologiji bi bile: antropogonija, kozmogonija, teogonija…

 

 

ESHROLOGIJA

 

Eshrologij dolazi iz grčkog i znači sramotan, gadan ili gadno govorenje.

Skaredni (pogrdni) jezik upotrebljavan s inicijacijskim ciljem, npr. U svrhu kletve ili za postizanje dionizijske egzaltacije ili katarze

Jamblih kaže: „Tijekom obreda, gledanjem i slušanjem skaradnosti oslobađamo se zala što bi nam ih one prouzročile da ih zaista i činimo“(Misterije Egipta).

 

Istu pojavu nalazimo na „primitivnoj“ razini društvenosti, a očituje se u „općenju za šalu“, tj. U dopuštanju prisnosti prema rođaku koji se tome ne opire. U grčkim Misterijama poznati su „gefirizmi“ (šale mosta) što su ih posvećenici razmjenjivali na putu za Eleuzinu.. U primitivnim društvima slične su inicijacijske pogrde vrlo česte ( R.H. Nassau, Feischism in West Afrca, 1904, London, str.254).

 

 

 
ESO.

Ovo također stiže iz grčkog i može značiti unutra, iznutra, unutrašnji ili isključivanje.

Od iste osnove su izvedene riječi:

 

-         EZOTRIČAN, EZOTERIČNO, EZOTERIZIRATI (se), EZOTERIZAM, EZOTERIST…

 

-        PREDEZOTERIZAM, SEUDOEZOTERIZAM ili kovanice koje i ovdje upotrebljavamo.

 

-         EZOTEROGRAFIJA, EZOTEROLOGIJA, EZOTEROZOFIJA

 

-         EZOTERUMEN (kao „teologumen“, Plutarh, Moralia); „filozofem“ (Aristotel) i „astrologumen“ (W. Gundel, 1966.g, riječ kojom se označuje ezoterična općost, ideja ili radnja zajednička svim posvećenicima).

 

-         EZOTEREM (kao „mitem“Cl. Levi.Straussa) sa značenjem najmanje jedinice koja posjeduje ezoteričnu vrijednost….

 

-         EZOMINERALOGIJA, EZOPOLITIKA, sa značenjem sustava mitskih ili pozitivnih, obrednih ili operacijskih spozbaja o mineralima, odnosno politici u ezoterizmu. Postoje odgovarajuće terminološke konstrukcije i u drugim jezicima. Npr. Nei u kineskom znači „unutrašnji, nutarnji“ i nalazi se u izrazu nei tan, što znači „ezoterična alkemija“, „yoginska alkemija“, „spiritualna alkemija“ (J. Needham, Science and civilisation in China, Cambridge) ili nei p'ien, „okultna znanost“…

 

 

 

ESOTERICA (množina, imenica srednjeg roda)

 

Ovo je grčka riječ transkribirana u latinski.

O esoterica govorimo isto kao što govorimo o bacchica (Dionizijstvo), orphica (Orfizam), magica (magija), hermetica (Hermetizam) i sl.

Riječ je ili o ezoteričnim istraživanjima ili o ezoteričnim djelima, najčešće je posrijedi ezoterična građa – teme, ideje, praksa, postupci, imena, likovi, pripovjesti, slike, predodžbe, simboli, motivi….

 

Sama riječ (grčka imenica u množini) u pridjevnoj upotrebi potječe od Klementa Aleksandrijskog (Stromata, 208 g.) gdje govori o Aristotelu (vjerovao je da je Aristotel bio posvećenik).

 

„Distinkcija između esoterika (grč.) i exoterika (grč) odgovara fundamentalnoj različitosti prirode i važnosti tema o kojima je rijeć“ (J. Tricot, Aristote, la Metaphisique, drugo izdanje 1953.g.).