ENSTAZA

 

Riječ je stvorio M. Eliade. Ekstaza je s predznakom iz(van), a enstaza sa predznakom u…, sa svrhom što točnijeg prevođenja sanskrtskog izraza samadhi (sjedinjenje, sveukupnost, zadubljenost, potpuna sabranost duha, konjunkcija). Etimologijski smisao riječi „enstaza“ je; postavljanje na mjesto.

 

1. U hinduističkoj YOGI, samadhi je svrha, cilj i svršetak prakse, i što je najvažnije, spoznaja predmeta po sebi, na neposredni način, intuitivno, te iskustvo sjedinjenja subjekta i objekta. Samadhi se pojavljuje u više vidova, može biti ostvaren sa ili bez oslonca (stvar, ideja). U prvom vidu ostvarenje samadhija podrazumijeva postupnost; argumentativnu (predmet kao stvar, pojam, riječ), neargumentativnu (ukidanje duhovnih asocijacija) i nerefleksivnu etapu (energetski vid).

 

2. U BUDIZMU, samadhi nije svrha nego etapa (na putu do nirvane). Samadhi kao sabranost nastaje iz sjedinjenja, on je osnova, nutarnji mir, spiritualna smirenost. Postoje tri vrste samadhija; samadhi praznine, samadhi bez zraka i samadhi neobraćanja pažnje.

„Prisna spoznaja nadolazi osobnim iskustvom; takav samadhi je trenutna sreća i iz njega se rađa sreća što tek ima doći. Samadhi je mističan (arya), on nije od ovoga svijeta“ (Dighanikaya)

 

3. U INICIJATICI općenito, a počevši, dakle s Eliadeom, „enstaza“ je naziv za stanje interiorizacije, tj. stanje kad se misao usredotočuje na samu sebe kako bi postala vječnom svjetlosnom sviješću (subjekt se kroz spoznaju objekta, s njime poistovjećuje, dokida se različitost subjekta i objekta).

Napomena: Samadhi (enstaza) i yogi odgovara budhinskoj dhyani (meditacija), a budhinski samadhi odgovara ekagrati (koncentracija) u yogi.

 

 

 

ENTUZIJAZAM

 

Riječ nam dolazi iz grčkog i ima jedno od značenja imenice bog (M, de Unamuno: „Entuzijast je u bogu“ = Agni je kršćanstvo, 1925 g.).Riječ se oko 1546 pojavila u Rabelaisa (Treća knjiga).

Sveti zanos, obuzetost, posjednutost božanskim, ushićujjući osjećaj utjecaja ili prisutnosti nadnaravnog bića izazavan umjetnim ili prirodnim putem.

Umjetno; „Frigijska harmonija, naprotiv, budi oduševljenje“ (Aristotel, Politika, 1340)

Prirodno: „Zato se bog, oduzimajući im snagu razmišljanja, služi njima kao i prorocima i božanskim vračevima“ (Platon, Ijon).

Riječ je u Johna Lockea zadobila pejorativno značenje  (Enthusism, 1950, Oxford).

 

 

EPOPT

 

Grčka riječ za pogledati na, nadgledati.

Epopt je posvećenik (izvorno i u najpravijem smislu u Eleuzinskim misterijama) kojem je, za razliku od mista, dopušten pristup telesterionu. Njemu se  izlažu hiera (pokazuje mu ih u načelu hijerofant) pri čemu mu se u duhu objavljuju Misterije. Suida: „Epopti. Oni koji primaju Misterije u početku se zovu mistima, a nakon jedne godine epoptima i eforima“

 

 

 
ESENIZAM

 

Na hebrejskom bi to bilo vijeće ili stranka (Eseni su dio Božjeg vijeća).

Esenizam je naziv za dogmu, etiku i ritual jedne od židovskih zajednica (Eseni) nastale oko 200-te g. p,n.e., a zamrle oko 68-e g.n.e.

O Esenizmu saznajemo iz dva izvora, iz književnog (spominju ih Filon, Flavije Josip, Plinije Stariji) i iz arheološkog (otkriće „svitaka s Mrtvog mora“, zbirke biblijskih i nebiblijskih rukopisa te zajednice 1947.g. u Qumranu).

Esenska dogma uči o besmrtnosti duše zarobljene u tijelu, o uskrsnuću tijela poslije Posljednjeg suda, o sudbini što svime upravlja, o dva Duha od kojih je jedan dobar, a drugi zao.

 

Esenska etika nalaže život u zajednici – općini, krepost i čovjekoljublje.

 

Esenski ritual ne uključuje prinošenje žrtava niti brak, propisuje sunčani kalendar, molitve u izlazak Sunca i bijelu odjeću.

 

Esenizam je ezoteričan po „polaganju obveze“ pri pristupanju sekti („da ništa neće kriti od subraće, a drugima neće nikako otkrivati njihove tajne, pa makar ga mučili i do smrti“ / Flavije Josip, Judejski rat), po unutrašnjoj hijerarhiji .