Bliskost

Qoute: "Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost."

 

Strast:

Qoute: "Užitak ljubavi je u voljenju i sretniji smo zbog strasti koju osjećamo nego zbog strasti koju smo probudili u drugome."

 

Odanost.

Qoute: "Budućnost ljubavi jest istinska ljubav - veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja - to je naš istinski cilj."

 

Naklonost

Qoute: "Ljubav koju dajemo jedina je ljubav koja nam ostaje."

 

Povjerenje

Qoute: "Sva ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je strašljiva! To je tragedija svijeta."

 

Kompromis

Qoute: "U ljubavi samo su počeci privlačni. Ne čudim se što ljudi nalaze zadovoljstvo da često počinju iznova."

 

End game:

Quote: "Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja."

 

        Za svaki od ovih navoda svi mozemo pisati i pisati, objasnjavati i objasnjavati i na kraju ne biti sigurni da smo rekli sve onako kako smo htjeli i zamislili. Mozemo i mjeriti binarno i opisno, dobiti rezultat, ali necemo shvatiti pravu mjeru ljubavi.

Pokusao sam, najprije sebi, objasniti kako ocjeniti i izmjeriti koliko sam daleko spreman ici u ljubavi i koliko se to moze predstaviti brojkama i da li se na neki striktan nacin moze tacno reci koliko ljubavi ima u kome. Pokusao sam objasniti da ljubav ne pripada nikome, vec da je ideja, pripada svima. Da ljubav je kao, boja, ideja, koja se stekne, a zatim kao i svaka druga postavljena teorija dokazuje. Znam pouzdano da ljubav pripada meni, moja je, ja je njegujem, stvaram, odrzavam, i ona upravlja samnom. Moja ljubav ne moze upravljati nicim drugim vec samo samnom. Ja je mogu usmjeravati prema bilo kome, ali ona samo mene boli, samo neme uzdize, cini sretnim i tuznim, svjetlim i tamnim i ukratko drzi moj zivot na nekoj razini. 

Ljubav je davanje i uzimanje, a ljepota toga je da, makar ja, vise uzivamo u davanju nego primanju, ali samo davati i davati nije dovoljno. Lijep je osjecaj voljeti nekoga, posvecivati mu misli i vrijeme, paznju i energiju, ali ako govorimo o erotskoj ljubavi to nije dostatno. Potrebno je i pozeljno osjetiti ljubav nazad. Osjetiti da si voljen i da te to uzdigne u visine sa kojih se ne pada, jer rekoh let i pad ne ubijaju. Ubija grubo prizemljenje, kad shvatis da ljubav koju nesebicno dajes, niti je prihvacena niti je nekom potrebna.

Ljubav je i zrtvovanje. Ne u smislu, ja volim, ja patim, ja cu uraditi sve da tu patnju dignem na nivo zrtve, pa onda ispadnem zrtva sopstvene ljubavi. Nemoguce. Ljubav je zrtvovanje za voljenu osobu, zrtvovanje za ostvarenje ideje ljubavi, a malo ko ne zna da nesposobni imaju i smisljaju izgovore, a pametni i oni koji hoce, znaju i traze nacine i rjesenja.

Iz iskustva znam da je bogat, ne onaj koji puno ima, nego onaj kome malo treba. Isto vrijedi i za ljubav. Nisam bogat ako je dajem puno i u neogranicenim kolicinama, vec ako je dajem kome treba i na nacin na koji treba.

Nisam niti naceo temu ljubavi i navike. O tome bih mogao pisati do beskraja i to ni na sta ne bi licilo. Ljubav i navika se pocesto mjesaju, ustaljeni putevi i staze kojima krecemo daju nam naslutiti da se cesto sigurnost trazi u poznatim stazama, tj, prtinama, i tako se osjecamo sigurni. To je dio zastite, na koji svako ima pravo i naravno da je dobro biti zasticen. Zastita u ljubavi je potrebna. Naucili smo u prvom nastavku da ljubav boli. Boli jako, ali isto tako znamo da bolimo sami sebe. Sve je to u nasoj glavi. Ljubav je, kao ideja moja, ja je uzgajam, odrzavam i njegujem, ona zavisi samo od mene. Koliko i kako sam naviknut na ljubav, ja znam, zna svako od nas, a moja vizija i predstava o ljubljenoj osobi i ne mora biti tacna i precizna.

Zbog toga, posmatracu ljubav kao ideju, ideju u kojoj mozemo sa voljenom osobom biti, zivjeti, dijeliti prostor, prijatelje, intimu, dobro i lose, postovati zelje i potrebe, zivjeti zivot razumjevanja, uzajamnosti, toleranicje, strasti, odanosti, i na kraju, ali ne najmanje vazno, kompromisa. Ako nema kompromisa, nema ni ideje. Ideja bit ce nam lijepo ako bude kako ja hocu, nije iz mojih vremena, niti mog mentaliteta. 

Ako sam u pravu od pocetka i ako je ljubav ideja rodjena u mojoj glavi o voljenoj osobi, i ako tu ideju ja odrzavam i dajem joj sjaj, a sa druge strane nema podrske u svemu tome, u koji polozaj to mene stavlja. Ljubav jeste moja, iz moje je glave, srca, duse, i ako ne nalazi put prema ljubljenom bicu, ja sam onda izgubljen slucaj. Moram li biti altruista i voljeti samo zato da bi volio, da bi se reklo da volim, da budem i ja u skupini ljudi koji mogu reci, e “jednom sam i ja volio”, ili moram biti lazna zrtva u smislu, eto ja volim, ja se patim, ali necu nista poduzeti u pogledu toga. Ja sam neshvacen, ja sam titan, ja cu prezivjeti sve, pa cak i to sto sam spreman dati “slobodu svima od mene”. Ja volim, a ti volila me ili ne, budi  tu, ili idi, ja cu prezivjeti i niko nece znati kako mi je. Necu nikom pokazati da sam povrijedjen.

Pa stani malo Bobane. Ne umire se tako lako, nije ljubav altruizam, niti humanitarna organizacija. Ljubav je ideja o zajednici dvoje ljudi, i ako jedno od njih ode ili ne zeli biti tu, gubi se smisao ideje, a ja govorio, ili ne govorio idi, dajem ti slobodu, tu ljubavi vise nema. Niti sam ja dao slobodu nekome, niti je neko trazio. Otisla je i nema je vise. Nije vise u mom zivotu.

Drugi razlog zasto ne mislim nastavljati (mnogi ce reci hvala bogu ) je taj da niko jednu ljubav nece ocjeniti isto.  Cak ni blizu. Kao prvo gledacemo na to subjektivno, svako iz svog iskustva, pa ocjena i nece biti valida u tom smislu. Mi smo skloni u svakoj situaciji umjesto rjesenja traziti krivca, i pocesto to uspijeva. Krivcu, naravno nije pravo, ali sta je tu je. Steta je pocinjena. Malo ko ce kreniti cista srca u reci, ok, ja grijesim tu i tu, a cak i oni koji bi to rekli ne znaju da grijese i gdje grijese, jer im to nikad niko nije rekao. Sami su smislili da su nepogrijesivi.

Slijedeci razlog zasto ne nastavljam je jednostavan, Ja ne volim pisati.......

Ko god moze da voli i ima koga vrijednog ljubavi neka voli, cuva i njeguje ljubav. Neka cuva ono sto voli, jer voljeti nekog ko nije tu ili nece da bude tu nije noramalno. Sve je u nasoj glavi i sve se moze popraviti, samo treba znati pravilno razmisljati. Ljubite i volite samo one koji  ce vam tu ljubav nesebicno uzvratiti. U ljubavi ne smije biti barijera i straha.

                               S ljubavlju,,, pajaco