Iz duhovno-mističnih tekstova koji ne premašuju stranicu.

El Lunático

Jedan je ulični slikar iz Valparaísoa u Čileu, karijeru započeo crtajući portrete turista na Plazi Echaurren. Poznat po svom neponovljivom načinu rada, postao je tek kad mu je ljudsko lice prestalo biti inspiracija i izazov, pa se počeo baviti specijalnom tehnikom takozvanog "unutarnjeg portretiranja", tojest, kad je počeo crtati ono o čemu ljudi razmišljaju dok sjede na stolici sučelice njemu čekajući da slika bude gotova.
Tog su dana njegovi radovi naglo prestali biti jednolični crteži žena, djece i debelih turista i postali enigmatske slike prepune prizora iz najdubljih slojeva ljudske psihe. Na njima se tako nalazilo mnoštvo skrivenih misli, osjećaja i želja, bilo je tu strahova, nade, snova, seksualnih maštarija, kuća, novaca i automobila, nogometnih rezultata, Loto brojeva, simbola, križeva i demona, prizora sreće, tuge, strasti, stida i grijeha, bilo je košmarnih crtarija, a nerijetko je platno, nakon što bi slika bila dovršena, ostajalo posve prazno.
Nitko, a ponajmanje umjetnik, nije znao objasniti na koji način uspjeva proniknuti u svijest onih koje slika i kako u poteze suhih pastela uspjeva prenijeti najdublje misli svojih modela.
Kao što se moglo i očekivati, njegovi radovi nisu uvijek bili baš najbolje primljeni.
Često je, kad bi slika bila dovršena, znalo biti i neugodnih situacija, ispada ljubomornih supruga, onih koji su prijetili sudskom tužbom i onih koji bi šutke platili i otišli crveneći od stida. Umjetnik se je opravdavao objašnjavajući kako on nema ništa s tim, te da samo slika ono što mu neka viša sila nalaže. Međutim, nikog nisu zanimala njegova opravdanja. Jednom je čak dobio i po nosu. Na platnima su ljudi ipak očekivali vidjeti svoj lik, a ne nešto toliko osobno, otvorenu sliku sebe samih, sliku koju nisu imali namjeru dijeliti ni s kim, a posebno ne s gomilom znatiželjnika koja se tu uvijek okupljala kibicirajući nastajanje svakog njegovog novog djela.
Vremenom je tako onih koji su željeli svoj "portret", bilo sve manje.
Pravi je problem nastao kad mu je u stolicu sjeo lokalni politički moćnik. Slika koju je tom prigodom napravio, javnosti je predstavila detalje korupcijske afere i postala dokaz političareve upletenosti u financijske malverzacije.
Umjetniku tako nije preostajalo ništa drugo nego da pobjegne iz Valparaísoa.
Pretpostavlja se da se neko vrijeme skrivao po okolnim brdima, a poslije je nakratko viđen u Santiagu iz kojeg je najvjerojatnije otišao u Argentinu.
O njemu se više nije čulo ništa, postao je neka vrsta urbane legende, mistični slikar čije ime se nikad nije doznalo.
Jedino što je poznato je njegovo umjetničko ime.
Na svoja se platna uvijek potpisivao kao: El Lunático*.

El Lunatico - luđak.

-------------

preuzeto s facebook-a od roberta vrbnjaka

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/