Kratko razmatranje perioda ili jugi s metafizičkim proračunom objasnit će činjenicu da je doba u kome se svijet sada nalazi, razdoblje DWapara juge i, da je sada (1894.), 194. godine te juge već prošlo, donoseći ubrzani razvoj u ljudskom znanju.

Iz Orijentalne astronomije učimo da se mjeseci okreću oko svojih planeta koje se vrte oko svojih osi i zajedno sa svojim mjesecima oko Sunca; Sunce se zajedno sa svojim planetima i njihovim mjesecima okreće oko zvijezde koju uzima za svoj par.

Oko nje se vrti otprilike 24.000 zemaljskih godina - vremenski fenomen koji uzrokuje kretanja ravnodnevničkih točaka u nazad oko zodijaka.

Sunce također ima još jedan oblik kretanja koje pokreće veliki centar zvan Višnunabhi, koji je centar stvaralačke snage, Brahme, univerzalnog magnetizma. Brahma određuje dharmu, mentalne moći unutrašnjeg svijeta.

 

Dwapara yuga

Kada Sunce u svom okretanju oko svog para dođe do mjesta najbliže ovom velikom centru, središtu Brahme (događaj koji se podudara s jesenjim ekvinocijem kada je na prvom stupnju Ovna) dharma, mentalna vrlina (moć) postaje tako razvijena da čovjek može lako razumjeti sve, čak i misterij Duha.

Na početku dvadesetog vijeka jesenji ekvinocij će pasti, na fiksne zvijezde u konstelaciji Djevice i na početni dio Dwapara yuge u usponu.
Poslije 12.000 godina, kada Sunce dođe na mjesto u svojoj orbiti koje je najudaljenije od Brahme, velikog centra (događaj koji se dešava kada jesenji ekvinocij pada na prvi stupanj Vage), dharma, mentalna moć ili vrlina dolazi u takvo reduktivno stanje da čovjek ne može shvatiti ništa izvan grube materijalne kreacije.

Opet, na isti način, kada Sunce na svom putu okretanja počne napredovati prema mjestu najbližem velikom centru, dharma, mentalna moć počinje se razvijati; taj razvoj se postepeno zaokružuje u sljedećih 12.000 godina.

Svaki od tih perioda od 12.000 godina donosi potpune promjene, kako vanjske u materijalnom svijetu i one unutrašnje u intelektualnom (ili energijskom) svijetu i nazivaju se Daiwa yuge ili Energijski Par.

Dakle, u periodu od 24.000 godina, Sunce završava okretanje oko svog para i završava jedan energetski ciklus koji se sastoji od 12.000 godina ascendentnog polukruga i 12.000 godina descendentnog polukruga.

Razvoj dharme, mentalne vrline, je postupan i dijeli se u četiri različita stupnja razvoja u periodu od 12.000 godina.

Period od 1.200 godina za koji Sunce prođe 1/20 dio svoje orbite naziva se Kali yuga. Dharma, mentalna moć, je tada na svom prvom stupnju i razvijena je samo za jednu četvrtinu; ljudski intelekt ne može shvatiti ništa što je izvan grube materijalnosti ove vječno promjenljive kreacije, vanjskog svijeta. 

Od 11.501 godine pre n. e., kada je jesenji ekvinocij bio na prvom stupnju Ovna, Sunce je počelo udaljavati se od točke na svojoj orbiti koja je najbliža velikom centru, prema točki koja je najudaljenija od njega. U skladu s tim, intelektualna snaga čovjeka je počela smanjivati se.

Za vrijeme od 4 800 godina, koliko Suncu treba da bi prošlo kroz jedan od Satya para ili 4/20 dijela svoje orbite, intelekt čovjeka potpuno gubi moć poimanja spiritualnog znanja.

Kali yuga

Tokom slijedećih 3.600 godina, koliko Suncu treba da bi prošlo kroz Descendentnu (silaznu) Treta yugu intelekt postupno gubi svaku moć razumijevanja znanja i božanskom magnetizmu.

Slijedećih 2.400 godina kad Sunce prolazi kroz Descendentnu Dwapara yugu, ljudski intelekt gubi moć shvaćanja elektriciteta i njegovih svojstava.

Tokom narednih 1.200 godina Sunce prolazi kroz Descendentnu Kali yugu i dostiže točku na svojoj orbiti koja je najudaljenija od velikog centra. Jesenji ekvinocij je bio na prvom stupnju Vage. Intelektualna moć čovjeka je bila tako smanjena da više nije mogao shvaćati ništa izvan grube materijalnosti.

Vrijeme oko 500 godine n. e. je bilo najmračniji period Kali juge i cijelog ciklusa od 24.000 godina.

Povijest zaista potvrđuje točnost ovog starog izračunavanja indijskih rišija i bilježi rasprostranjenost neznanja i patnje kod svih naroda u tom periodu.

Od 499 godine n. e. na ovamo, Sunce je počelo napredovati prema velikom centru, a intelekt čovjeka počeo se postupno razvijati.

Za vrijeme od 1.100 godina Kali yuge u usponu, koje nas dovodi do 1.599 godine n. e., čovjekov intelekt je bio toliko zatvoren da nije shvaćao elektricitet, Sukšmabhuta, fine stvarnosti kreacije. U političkom svijetu također, uopćeno govoreći, nije bilo mira ni u jednom kraljevstvu.

Poslije tog razdoblja, kada je stogodišnji prijelazni sandhi Kali yuge prerastao u efekte jedinstvene sa sljedećom Dwapara yugom, čovjek je počeo primjećivati postojanje finih materija, pančatanmatra ili atribute elektriciteta. Politički mir se počeo uspostavljati.

Novi početak Dwapara yuge

Oko 1600 godine n. e. William Gilbert je otkrio sile magnetizma i uočio postojanje elektriciteta u svim materijalnim supstancijama. 1609. godine Kepler je otkrio važne zakone iz astronomije, a Galilej je otkrio teleskop 1621. godine. Newton je otkrio zakon gravitacije 1700. godine. U političkom svijetu, ljudi su se međusobno počeli poštivati i civilizacija je napredovala. Engleska se ujedinila s Škotskom i postala je moćna kraljevina. Napoleon je uveo novi pravni zakonik u Južnu Europu. Amerika se izborila za nezavisnost, a mnogi dijelovi Europe su bili u miru.

S napretkom znanosti, svijet je postao prekriven željezničkim kolosijecima i telegrafskim žicama. Pomoću parnih strojeva, električnih uređaja i mnogih drugih instrumenata, finija materija je unijeta u praktičnu upotrebu, iako se njihova priroda nije sasvim razumjela.

Godine 1899. završetkom perioda od dvjesto godina Dwapara Sandhija, periodom promjena, prava Dwapara yuga koja traje 2.000 godina započinje i dat će čovječanstvu istinsko razumijevanje elektriciteta i njegovih svojstava.

Ni jedan čovjek ne može nadvladati ovaj utjecaj, osim onoga koji je blagoslovljen čistom ljubavlju, nebeski darovan od prirode da postane božanski. Bivajući "kršten" svetom strujom Pranave (sveta Aum vibracija), on spoznaje Kraljevstvo Božje.

U hinduističkim kalendarima nije točno pokazan položaj svijeta u Dwapara Sandhi Eri koja sada traje (1894. godina n. e.).

Astronomi i astrolozi koji su izračunavali kalendar, bili su vođeni krivim zapisima određenih sanskritskih znanstvenika (kao što je Kuluka Bhata) iz mračnog doba Kali juge; tako da oni sada tvrde da dužina trajanja Kali juge iznosi 432.000 godina, od kojih je 4.994 godina već prošlo (do 1894.), što znači da nam preostaje još 426.006 godina tog perioda.

Ti mračni proračuni su srećom netočni.
Greška se uvukla u kalendare prvi put za vrijeme vladavine Rađe Parikšita, upravo poslije dovršavanja posljednje Descendentne Dwapara yuge. Tada je Maharađa Judhisthira, primijetivši javljanje tamne Kali juge, prepustio svoj prijestol unuku Rađi Parikšitu, a on se povukao zajedno sa svojim mudrim ljudima sa svog dvora, u zemaljski raj na Himalajskim planinama. Tako na dvoru Rađe Parikšita nije ostao nitko tko bi mogao razumjeti princip točnog izračunavanja razdoblja nekoliko yugi.

Tako se sa svršetkom od 2.400 godina tada važeće Dwapara yuge, nitko nije usudio da izračunava točan kraj Dwapara juge i da najavi početak tamne Kali juge.

Prema ovoj krivoj metodi izračunavanja, prva godina Kali juge je bila izražena kao 2.401., zajedno s godinama Dwapara juge.

Godine 499. n. e., kada se navršilo 1.200 godina koliko traje prava Kali juga i kada je Sunce dostiglo točku na svojoj orbiti koja je najudaljenija od velikog centra (kada je jesenji ekvinocij bio na prvom stupnju Vage), periodu Kali juge u njegovom najmračnijem dijelu bilo je pripisivano 3.600 godina umjesto 1.200.

Krivo računanje

S početkom uzdizanja (od Ascendenta) Kali juge, poslije 499. god. n. e. Sunce je počelo napredovati svojom orbitom prema velikom centru, a s tim u vezi i intelektualna moć ljudi započinje svoj razvoj. Tako su grešku u kalendaru počeli uočavati mudriji ljudi tog doba, koji su uvidjeli da su izračunavanja drevnih ršija fiksirala period jedne Kali yuge samo na 1 200 godina.

Međutim, pošto se intelekt ovih pametnih ljudi još nije toliko razvio, oni su mogli samo da uoče grešku samu po sebi, ali ne i njen razlog. Usklađujući oba izračunavanja, došli su na ideju da 1.200 godina, koliko stvarno traje Kali yuga, nisu uobičajene godine naše zemlje, nego brojane daiwa godine (božanske godine) koje se sastoje svaka od 12 daiwa mjeseci i 30 daiwa dana, a sa svakim daiwa danom počinje jedna obična solarna godina naše zemlje.

Prema tim ljudima tako 1.200 godina Kali juge mora biti jednako 432 000 godina naše zemlje. Da bismo ipak došli do pravog zaključka moramo razmotriti položaj Proljetnog ekvinocija u proljeće 1894. godine. Astronomski priručnici pokazuju da je sada proljetni ekvinocij 20* 54 36" udaljen od prvog stupnja Ovna (fiksna zvijezda Revati), a izračunavanjem se dolazi do zaključka da je prošlo 1394. godina od vremena kada je Proljetni ekvinocij počeo odmicati od prvog stupnja Ovna.

Oduzimanjem 1.200 godina (koliko je trajala posljednja uzdižuća Kali juga) od 1394, dobivamo 194, broj koji pokazuje sadašnje godine ulaska svijeta u uzdizanje Dwapara yuge.

Greška starih kalendara će se jasno uočiti kada dodamo 3.600 godina tom periodu od 1394 godina, pa dobivamo 4.994 godine koje prema prevladavajućoj pogrešnoj teoriji predstavljaju sadašnju godinu (1894.) u hinduističkim kalendarima.

Postoji pet vrsta elektriciteta koji se mogu lako spoznati ako se pažnja usmjeri na svojstva živaca, koji su po svojoj prirodi potpuno električni.

Svaki od pet senzora ima svoje karakteristike i svoju jedinstvenu funkciju koju izvodi. Optički živac donosi svijetlost i nema funkciju slušnog ili nekog drugog živca; slušni živac donosi samo zvuk, itd. tako je jasno da postoje pet vrsta elektriciteta koje stoje u vezi s pet svojstava kozmičkog elektriciteta.

Intelekt čovjeka će razumjeti osobine božanskog magnetizma u Treta yugi (sljedeća Treta yuga će početi 4 099 godine n. e).
Naravno postoje i sada izuzetne osobe koje mogu pojmiti ono što obični ljudi ne mogu, jer su prerasle utjecaj Vremena.

U zaključku možemo zapaziti načelo po kome pojedini dani dobivaju ime prema pojedinim planetima koje utječu na različite dane u nedjelji; isto tako, različite konstelacije zvijezda utičući na različite mjesece, daju svoja imena hindiustičkim mjesecima.

Svaka od velikih yuga ima ogroman utjecaj na razdoblje koji pokriva; pa je prema tome poželjno da se u označavanju godina tim terminima pokazuje kojoj yugi pripadaju.

Pošto se yuge izračunavaju prema položaju ekvinocija, način odbrojavanja godina u odnosu na njihovu pojedinu yugu bazira se na znanstvenom principu.

Takvim računanjem će se spriječiti mnoge neugodnosti koje izrastaju iz prošlosti uslijed povezanosti raznih era s važnim osobama umjesto s nebeskim fenomenima fiksnih zvijezda.

Zato predlažemo imenovanje i brojanje godine u kojoj je ovaj uvod napisan kao 194. godina Dwapare, umesto 1894. godine n. e., da bi se pokazalo točno vrijeme tekuće yuge.

Ova metoda računanja je prevladavala u Indiji sve do kralja Rađa Vikramaditje, kada je započela Smvat era. Kao što se yuga-način izračunavanja sam preporučuje logici, tako i mi preporučujemo da se slijedi u općoj javnosti.

Sada, u ovoj 194. godini Dwapara yuge, tamni period Kali yuge je odavno prošao, a svijet se pruža prema duhovnom znanju i čovjek teži pomaganju s ljubavlju i traganju za ljubavlju. 

      

 

Autor teksta: Sri Yukteshwar Giri 1894