DVIJE ZVIJEZDE NAD PLANINOM
Jednom, davno, živio je velik trapljenik i svetac. On je održavao jedan strog zavjet: nikada ne bi taknuo hranu ni piće, dok je sunce još bilo na nebu. Postio je od izlaza do zalaza sunca.
Kao nagrada za njegovo odricanje, na nebu se pojavila jedna nova, sjajna zvijezda. Sjala je nad planinom. Bila je jako sjajna, da su je ljudi i danju mogli vidjeti. Svi su se čudili, ali nitko nije znao odakle se i kako stvorila.
Jednoga dana, svetac se odluči popeti na planinu. Kad je krenuo put planine, pridružila mu se jedna seoska djevojčica. On ju je odgovarao da pođe s njim, jer je uspon bio težak, vrh visok, a padine strme. No djevojčica se nije dala odvratiti od namjere da se i ona popne na planinu. Svetac joj, naposljetku, popusti. Njih se dvoje uputiše u osvajanje planine.
Sunce je bilo uprlo iz sve snage da osvijetli i zagrije svijet. Uskoro su oboje penjača ožednjeli. Svetac je bio ponio pljosku s vodom. Ponudio je djetetu da pije. No djevojčica je odbijala piti, ako i on ne bude utažio žeđ. Svetac se našao u nedoumici. Ponovno ju je molio da se napije. Objasnio joj je da je on vezan zavjetom. No ona je tvrdoglavo odmahivala glavom, govoreći da će radije umrijeti od žeđi, nego piti bez njega.
Svecu bijaše žao djeteta. I stoga on nagne pljosku i otpije, a onda je pruži djevojčici. Ona se napije. Potom oboje krenuše dalje, osvježeni.
Isposnik se nije usuđivao pogledati na nebo, plašeći se da je ona sjajna zvijezda možda nestala. Kad su se dokopali vrha i sjeli da se odmore, čovjek je podigao pogled u nebo. I gle! Dvije su sjajne zvijezde blistale nad planinom.
(U navodu kod A. de Mella, preveo I.C.) preuzeto iz knjige VRLINE LJUBAVI koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić
------------
lp, boro
bglavac
irida
