DVA ZRNA

Dva zrna nađoše se jedno do drugoga na plodnom tlu u vrijeme jesenje sjetve.

Prvo zrno reče: «Želim rasti! Želim pružiti korijenje u zemlju ispod sebe i ojačati tako da mi klica jednog dana probije zemljinu površinu. Želim razviti nježne pupoljke kao zastave i najaviti dolazak proljeća. Želim na licu osjetiti sunčevu toplinu i blagoslov jutarnje rose na svojim laticama!»
I poče rasti.

Drugo zrno reče: «Kakva li me sudbina snašla! Bojim se. Ako pustim korijenje duboko ispod sebe, tko zna što me sve čeka u tom mraku. Ako prokrčim put kroz zemlju iznad sebe, mogu nauditi nježnim izdancima… Ako pustim klice, može ih vidjeti puž i pojesti. Otvorim li cvjetove, može me i dijete iščupati. Ne, čekat ću sigurnije vrijeme.»
I ostade čekajući.

Početkom proljeća došla je kokoš i čeprkala po zemlji tražeći hranu. Pronašla je zrno koje je čekalo i pozobala ga.

Razumljivo je da moraš prihvatiti životne rizike, računajući s time da si ponekad golub a nekad spomenik.

Bruno Ferrero