DUHOVNA VLAST, SPIRITUALNA VLAST 

1.               Pravo odlučivanja i provođenja odluka, pravni sustav koji (za razliku od zemaljske vlasti) počiva na legitimnosti, tj. poznavanju i prihvaćanju karizme, svetosti, inicijacijske ispravnosti ili pravovjerja, pravo temeljeno na religijskoj ili inicijacijskoj svrsi. Npr. prva od tri funkcije u indoevropskom društvu. 

2.               Vladanje osobe ili društvenog tijela koje provodi duhovnu vlast. Npr. druidski kolegij, faraon itd. 

DUHOVNA ZAJEDNICA, SPIRITUALNA ZAJEDNICA 

Skupina ljudi koji zajedno žive pokoravajući se istim pravilima, dijeleći zajednička dobra i slijedeći isti cilj pojedinačne ili zajedničke spiritualnosti. Zajednica je obično prilično uska i podržava tradicijski duh. Npr. rani Kršćani (Djela apostolska 2,42), Eseni (Filon Aleksandrijski, Obrana židova 1-18). Slični se tumače i bratstvo, kolegij itd. 

DUHOVNI UČITELJ, SPIRITUALNI UČITELJ 

Osoba, muškarac ili žena, podobna za obavljanje inicijacije i za poučavanje doktrine, prakse, hermeneutike, rituala, discipline i ostaloga. 

NEVIDLJIVIM UČITELJEM posvećenici nazivaju čovjeka, kolektivnu ličnost ili egregora (onaj koji bdije i štiti) koji poučava i usmjerava pojedinca ili skupinu, ne pokazujući se učenicima.. Muslimani imenom Owqyasis (Oways-al-Qarani iz Jemena kaže: „ Upoznao je Proroka i ovaj je upoznao njega, a da se nikad nisu sreli“) zovu one „koji nemaju vidljivog ljudskog učitelja“, npr. „ 'Attar iz Nišapura (oko 617/1220 g.) imao je za vodiča Anđela, odnosno Hallajevo svjetlosno biće“ (H. Corbin, E.I.I. sv, I, str. 264). 

DUHOVNI USMJERITELJ (npr. Ignacije de Loyola: njegov cilj nije izbavljenje nego religioznost), posvetitelj i majstor inicijacije (koji posvećenje daju ili virtualno, tj. u vidu blagoslova, ili primanjem u članstvo ili time što samo vode ceremoniju, a da sami nisu nužno inicirani). Na arapskom šejh znači duhovni učitelj, a mušrid, duhovni usmjeritelj, (guru je učitelj u Hinduizmu, lama u Lamaizmu, šejh u Sufizmu). 

DUH POMAGAČ 

„Svakako će trebati razlikovati držinske duhove u pravom smislu te riječi (...) od duhova zaštitnika“ (M. Eliade, Šamanstvo, str.85). 

1. DRUŽINSKI DUH (spiritus familiaris). Dvojnik, alter ego, različit od osobe, ali simpatički povezan s njom (ukoliko jedno od njih dvoje bude ubijenoi...i drugo može umrijeti). 

„On je duša mjesta toga, /sudi, predsjeda i časti.“ (Ch. Baudelaire, „Mačak“, Cvjetovi zla, prijevod D. Robić, izd. Matica Hrvatska, Zagreb 1971).

Npr. pas C. Agripe iz Nettesheima, Cardanov demon, sova drevnih vračeva iz Polinezije. 

2.        DUH POKROVITELJ (apiritus tutelaris) – duh zaštitnik, duh čuvar.

Naslijeđeni ili stečeni entitet koji upravlja sudbinom pojedinca ili zajednice, doba ili mjesta, na njihovu korist. Duh pokrovitelj može biti stvar, životinja, duša pretka, vladar neke životinjske vrste...Čovjek se može s njime poistovjetiti sudjelovanjem ili metamorfozom; tako su nastali ljudi leopardi u Africi, likantropi (vukodlaci) u Rimu, maske, pojedini totemi, amblemi itd..... 

Npr.fravashi Mazdaista (zaštita), anđeo čuvar i spiritualni arhetip pobožna čovjeka, entitet koji nadzire rađanje potomstva i prihvaća dušu poslije smrti (genij): „Dobre, junačke, svete duhove, zaštitnike vjernih, obožavamo“ (Avesta, yasht 13, stih 49-50): duhovi šamana sjevernoameričkih Indijanaca, anđeli čuvari u kršćanskoj tradiciji: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca mog nebeskog“ (Mt. 18,10). 

Napomena: NAHUALIZAM (od aztečkog nahualli-prerušen, maskiran) je skup vjerovanja i praksi povezanih s tim pojmom (nagual u etnologiji) te duh zaštitnik Indijanaca u Srednjoj Americi i Andama koji može biti određena životinja., stvarna, živa ili apstraktni predstavnik neke životinjske vrste. Ta je životinja simpatički povezana s osobom, a osoba se može preobraziti u nju. Najčešće je osobi dana, nametnuta kao čuvar odmah po rođenju stjecajem određenih slučajnosti. 

Nahualizam nije isto što i KOMPLEKS ZAŠTITNIČKOG GENIJA svojstven sjevernoameričkim Indijancima, a prepoznaje se po tome što osoba duha čuvara mora tražiti putem vizije, a ovaj svojem štićeniku daje neki predmet (npr. fetiš). Nahualizam i kompleks zaštitničkog genija se isto tako ne smiju poistovjetiti s totemizmom (solidarna životinja, životinja predak), animizmom (životinja koja posjeduje dušu ili duh), metempsihozom (životinja kao reinkarnacija), (Zoolatrija je čista izmišljotina i plod prezrivog stava povjesničara).

DUŠA 

Latinski anima; zrak, vjetar; miris; emancija; dah; životno načelo; vegetativna duša; duše (bez tijela); sjena; život, živo biće... 

Kakve je prirode duša? U Kakvom je ona odnosu spram tijela, duha...? Kakve i koliko funkcija ima (Taoisti smatraju da postoje tri više duše, houen i sedam duša koje ostaju živima poslije smrti, p'o. Te duše nisu isto što i duh, chen, koji je njihovo središte i sjedište. U Sjevernoj Americi smatra se da je krv nositelj „vegetativne duše“ (nefs)...,a sjedište joj je u jetri“, dok su „kosti nositelj suptilne duše, odnosno duha (rruh)..., čije je sjedište srce“ (Jean Servier, Les Portes de l'Anee 1962, str.23). Kako se duša simbolički prikazuje, što su njezine materijalizacije i imena (u Iranu ih ima 13)...? 

1. DUŠA-ŽIVOT:  životno načelo tijela (animare-oživljavati, dati život), moć oživljenja fizičkog, tjelesnog, materijalnog.
Jednu od prvih definicija duše nalazimo u Platona (Fedon): „Što treba da uđe u tijelo da /ono/ živi? – Duša“. Platon smatra da postoje tri vrste duše; umna, voljna i požudna (Država).

2. DUŠA-FUNKCIJA: životno načelo pojedinog dijela tijela i to onog kojemu je to načelo analogno, tj. koji je njegovo sjedište ili središte (dah, srce, mozak; npr. krv prema Levitskom zakoniku, 17, 11; sperma; mrtvački znoj; ošit....).

3. DUŠA-RAZINA: naćelo života i osjetilnosti, ali ne mišljenja (to je funkcija duha).
Aristotel (egzoterist, premda je u ovoj oblasti utjecao na ezoteriste, npr. na Avicennu, Poslanica o duši), drži da biljke posjeduju vegetativnu dušu (čija su svojstva hranjenje, rast i razmnožavanje), životinje osjetilnu (osjetila, propadanje tijela) i ponekad pokretljivu dušu (požuda i kretanje), a ljudi povrh toga imaju i umnu dušu.
(Sjetite se pojmova astralno i duhovno, a obratite pozornost i na pojmove; suptilno tijelo/eterično/vegetativno/osjetno/umno ..., kad dođu na red).
„Njegov mu sveti Duh udahne/Dah života, živu dušu“ (Maurice Sceve, Microcosme, 1662).

4. DUŠA-DUH; obestjelovljena duša, duh pokojnika, element koji poslije smrti dospijeva u nebo ili se reinkarnira, odnosno postoji kao „duša pokojnika“, mani.
Duh (mišljenje), psihizam (pokretljivost) – (Platon, Timej).

Više u ; astralan, duh, eteričan, larva, mani, pneumatologija, srce, suptilno tijelo, svjetska duša, um....