DRUŠTVENE KONCEPCIJE LJUBAVI

Čini se da se "ljubav" koristi kao oruđe manipulacije svjesnosti ljudi koji odrastaju u našem društvu, gledaju televiziju i filmove, čitaju časopise i knjige, slušaju muziku i slično. Ta riječ je postala još jedna manipulativna riječ s ciljem bacanja čarolije na naš um koja bi promijenila značenje te riječi.Što je, zapravo, ljubav?

"Ljubav" predstavlja mnogo stvari u standardiziranoj definiciji. Svaki put kada se "ljubav" koristi u modernom svijetu ona može biti direktno zamijenjena drugom imenicom ili glagolom. Ona ustvari niti nema pravu definiciju.

C. S. Lewis smislio je "Četiri ljubavi", dok je John Lee formulirao šest "Stilova ljubavi" kao temelj za razumijevanje interpersonalnih veza.

Četiri ljubavi:

1. Storge - osjećaji, bliskost

2. Philia - prijateljstvo, povezanost, zajednički interes

3. Eros - romantika, zaljubljenost, voljenje nekoga

4. Agape - bezuvjetna ljubav

Šest ljubavnih stilova

1. Eros - od grčke riječi za "erotsko ili strastveno"; strastvena fizička ili emotivna ljubav, temeljena na estetskom užitku; stereotip romantične ljubavi gdje hormoni "frcaju"

2. Ludus - od latinske riječi koja znači "sport ili igra", ljubav koja se igra kao sport; pobjeđivanje; zabava; može se imati više partnera istovremeno; to su kratke veze; požuda, "povaljivanje", osvajanje.

3. Storge - od grčke riječi koja znači "prijateljstvo"; osjećajna ljubav koja se sporo razvija iz prijateljstva, temeljena na sličnosti, ne na fizičkome.

4. Pragma - od grčke riječi koja znači "praktično"; ljubav koja je vođena razlogom, ne osjećajem; praktična ljubav; dijele se zajednički ciljevi.

5. Mania - od grčke riječi koja označava "mahnitost"; opsesija, vođena niskim samopoštovanjem; potreba za ljubavlju; posesivnost; ljubomora; usponi i padovi; mahnite ljubavne afere u stilu Hollywooda: gnjevna ljubav, ljubav iz osvete, poriv za kontroliranjem drugih, ovisnost poput heroina.

6. Agape - od grčke riječi koja znači "uzvišeno ili spiritualno"; "nesebična altruistička ljubav"; "prava ljubav"; žrtvovanje svega za partnera; "nesebična ljubav".

Neuvjetovana "ljubav" predstavlja se kao "spiritualna ljubav", kao najveća ljubav, puna pozitivnih emocija prema nekome bez obzira na to što oni čine, ili prema svemu zato što vi "volite sve". Neuvjetovana ljubav, agape, može biti najopasnija, kao što je to Thomas Sheridan istaknuo u svojem predavanju u Norveškoj. Takva ljubav potrebna je od roditelja prema djetetu zbog toga što djetetov opstanak ovisi o roditelju dok ono dovoljno ne odraste. Neuvjetovana ljubav prema drugoj osobi ili osobama nije zdrava. Ako me počneš zlostavljati, trebam li te "voljeti" neuvjetovano?! Biste li vi?! Ne, vi ste odrasla osoba; morate naučiti voljeti uvjetovano zbog toga što je ono što drugi rade bitno i zbog toga što dozvoljavanje ljudima da se izvuku sa štetom koju su nanijeli nije niti dobro niti zdravo.

Thomas Sheridan kaže da možemo mnogo naučiti od mačaka. Pas će te "voljeti" neuvjetovano, ali mačka neće. Možda su na nekim razinama mačke i zdravije zbog toga. One kažu: "ako me ozlijediš, ja neću biti dobra prema tebi". Pas će vas "voljeti" bez obzira na to što mu činite. Šarmantno je i dirljivo vidjeti psa kao takvog, ali kada ljudi žive na taj način to može biti vrlo opasno za njih. Voljeti nekoga neuvjetovano, a da to nije dijete, može biti vrlo opasno i može se razviti u određeni oblik fanatizma. Postanete fanatično odani nekome, predajete mu se, i slično. Na kraju nemate nikakve kontrole nad svojim ponašanjem i možete biti povedeni kroz "Vrata pakla" od strane te osobe ako niste oprezni.

Možete imati neuvjetovanu ljubav samo za one koji ovise o vama jer se ne mogu brinuti o sebi, poput vašeg djeteta. Odgovorni ste za njih jer oni još nisu sazreli do točke da bi se mogli brinuti sami o sebi. S drugima morate zadržati svoj suverenitet kao ljudsko biće. Dijete još nije suvereno; neuvjetovana ljubav roditelja nužna je za njegov opstanak. Neuvjetovana ljubav, kada se primjenjuje općenito, postaje kaos jer dopuštate ljudima koji vam štete i koji ugrožavaju vaša prava da i dalje dobivaju pažnju i osjećaje od vas. Ne postoji zdravi razlog da biste osjećali ljubav prema onima koji vam štete. To je duboka psihološka trauma.

Što "ljubav" ustvari znači? Ljudi koriste tu riječ u mnogim slučajevima, ali tu se najčešće radi o emocijama ili stanjima koja se mogu opisati drugim riječima.

"Ljubav" je riječ koja se vrlo često koristi u životu, u filmovima, glazbi, literaturi, magazinima i pop kulturi. Ljudi kažu "ljubav" kao referencu na druge stvari, poput:

- Toplina

- Sreća

- Užitak

- Nježnost

- Divljenje

- Uvažavanje

- Njega

- Bliskost

- Zaluđenost

- Želja

- Romantika

- Požuda

- Ovisnost

Kažemo:

"Ja to volim!", "Volim ovaj auto/pjesmu/film/hranu"

Pod time mislimo da nam se sviđa, da cijenimo, da uživamo, želimo, da smo postali povezani s objektom, ne sa živim bićem. Ali svejedno koristimo riječ ljubav.

Također kažemo:

"Ja je volim!"

U principu, tu se referiramo na brigu, na bliskost, na romansu, na želju, zaluđenost i slično. Voljeti svog partnera drukčije je nego voljeti svoje dijete i razlikuje se od voljenja svog kućnog ljubimca. Rođenje djeteta, zalazak sunca, životinja koja pokazuje emocije prema vama, sve to može stvoriti unutarnji osjećaj na emotivnoj razini. Vi ne "volite" auto, pjesmu, film ili hranu, to je nešto drugo.

"Ljubav" može biti emocija i osjećanje senzacije, zaljubljivanje, kemijsko otpuštanje osjećaja (što je ponekad stvarno, a ponekad "trik" uma). Mi koristimo jednu riječ da bi opisali mnoge različite stvari. Primijetio sam da se neki ljudi mogu dosta povezati sa određenom definicijom "ljubavi" i da odbijaju bilo kakvu kritičku analizu te riječi iz psihološkog razloga zadovoljavanja potrebe koju su ispunili. Gotovo kao da je riječ "ljubav" sada postala "sveta", i nitko se ne smije usuditi definirati je ili reći vam što to je, kao što to neki ljudi pokušavaju sa konceptom "Boga". Ove dvije riječi koriste se da bi kontrolirale um. One su ideje u umu, koncepti koji su hranjeni od strane ljudi. To je kao čarolija. Riječi i njihove definicije i značenje temelji su za naše ideje da mi razvijamo veće razumijevanje kroz prepoznavanje uzoraka.

Čini se da se "ljubav" koristi kao oruđe manipulacije svjesnosti ljudi koji odrastaju u našem društvu, gledaju televiziju i filmove, čitaju časopise i knjige, slušaju muziku i slično. Ta riječ je postala još jedna manipulativna riječ s ciljem bacanja čarolije na naš um koja bi promijenila značenje te riječi.

Mediji često ističu ideju ljubavi na "tinejdžerski način", "ljubavnu priču gdje će svi živjeti sretno do kraja života", što stvara "kompleks princeze" koji inficira mlade žene i stvara im očekivanja koja nisu realna. Danas su slavne osobe "voljene" kao novi bogovi zabave i distrakcije. Sve ove lažne ideje "ljubavi" stvaraju nerealistična očekivanja u vezama.

Thomas Sheridan ističe da dobar dio koncepta u romantičnoj ljubavi dolazi od sestara Bronte koje su izmislile moderne romantične ideje. One su bile tri kćeri prezbiterijanskog svećenika pa su već imale ograničenja oko koncepta romanse, uklopile su ga u svoj mali svijet neuroza što bi romansa trebala biti i to je postala norma u koju su drugi povjerovali i prihvatili je. Prije toga ljudi su se vjenčavali iz nužnosti. Romantika nije ustvari ni postojala; činio bi ono što ti je rečeno u obitelji ili zajednici.

Bilo tko tko bi prekršio društvene ili obiteljske norme najčešće bi bio napadan, podvrgnut različitim ritualima ili čak ubijen od strane zajednice jer je prekršio normu a tadašnja kultura to nije tolerirala. To se najviše događalo u striktnim kulturama kao što su ekstremne religije. "Ljubav" je od strane zajednice bila doživljavana kao nešto opasno. Ne može se dopustiti da se ljudi zaljubljuju u koga žele jer to može naštetiti strukturi i integritetu društva. Roditelji i društvo su kontrolirali sve.

Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness

 www.funkymem.com