DON JOSÉ CARMEN –
ČOVJEK KOJI RAZGOVARA
Je li moguće uzgojiti glavicu kupusa od 45 kg, klip kukuruza 5 do 6 m visine, list blitve dug jedan i pol metar ili dobiti 110 t luka po hektaru zemlje ako je prosječna žetva 16 tona, a sve to bez kemije i u srcu Meksika?
Odgovor je - da.
Za ovo čudo zaslužan je meksički ratar José Carmen Garcia Martinez. S istraživanjem je započeo 1969., a od 1973. vidljivi su izvanredni rezultati tih istraživanja. U knjizi ˝L´Homme qui parle avec les plantes˝ (Čovjek koji razgovara s biljkama) Yva Pereza Berreta, don José Carmen objašnjava da isprva njegova zemlja nije davala plodove. Zbog toga se on naviknuo sjediti pokraj biljaka i moliti ih za pomoć, sve dok one nisu ˝odgovorile˝ i ˝objasnile mu˝ svoje potrebe koje je Don José Carmen nastojao ispunjavati, dok se naposljetku nisu počeli pojavljivati rezultati, i to u izobilju.
Pojavljivanje tog divovskog povrća na tržištu ubrzo je privuklo pažnju stručnjaka. Iz ministarstva poljoprivrede mnogi inženjeri agronomije došli su provesti ispitivanja vode, povrća, sjemena i zemlje jer susjedna zemljišta rađaju samo ˝običnim˝ biljkama.
ZALIJEVANJE NA ZAHTJEV BILJKE
Don José smatra da su biljke jednako inteligentne kao i čovjek ili životinja te objašnjava: ˝Započeo sam tako što bih sjeo pored biljaka i proučavao ih. Zatim sam ih zamolio da mi pomognu. Biljke, poput svega živog na Zemlji, imaju jednu vrstu inteligencije koja im omogućuje komunikaciju s nama, dovoljno je poslušati ih. Ponekad, tijekom noći, osjetim da su moje biljke žedne, pa se uputim prema polju i zalijem biljke da budu zadovoljne.˝
Nemaju baš svi ljudi takav odnos s biljkama, a niti biljke s ljudima. Radi se o kompatibilnosti, što je kod ljudi primjerice slučaj sa Rh faktorom u krvi. Biljke se same mogu grupirati po sličnosti, s obzirom na svoju energiju. Primjerice, moguće je križati crveni grah i kukuruz jer su to biljke koje si međusobno pomažu. Neke druge biljke, poput manga i avokada, mogu napasti pa i ubiti jedna drugu.
Ako se energija jedne biljke sukobi s našom, biljka će prije umrijeti nego nas prihvatiti. Neke pak biljke niču sa sposobnošću križanja i dobro se slažu s velikim brojem drugih biljaka. Za njih se kaže da su spretne. ˝Što se tiče mene, neke me biljke prihvaćaju, a neke ne: ove druge nemam pravo uzgajati˝, rekao je Jose.
PRIZIVANJE KIŠE U SURADNJI S BILJKAMA
Za vrijeme suradnje sa sveučilištem u Chapingu predložio je da svoje iskustvo iskoristi tako da uzrokuje kišu u jednoj meksičkoj pustinji, i to zahvaljujući sustavu koji on naziva ˝kiša po inerciji˝. Zasadio bi stabla po iznimno preciznim kriterijima vrste, udaljenosti, dubine i širine rupa u tri suhe pustinjske zone koje su jedna od druge udaljene više stotina kilometara.
Evo ulomka službenog izvješća o rezultatima projekta: ˝Parcela smještena u pustinji Vizcaino gdje više od 6 godina nije padala kiša: čim je sadnja završena, prema uputi Don Joséa Carmena, kiša je počela padati. Parcela smještena u Zacatecasu: uočen isti fenomen. Na ovom mjestu, gdje kiša nije pala više od tri godine, počela je padati obilna kiša 24 sata nakon sadnje posljednjeg stabla. Na parceli u Oaxacau koja zatvara krug tih triju zona, prije no što je sama sadnja završena, počelo je obilno kišiti kao i u prethodna dva slučaja.˝
Drugo važno istraživanje, mjerenje oborina u tim trima zonama, pokazalo je da je kiša pala u krugu od 30 kilometara oko mjesta pošumljenog po nalogu Don Joséa Carmena. No, unatoč tim izvanrednim rezultatima, meksičke vlasti pustile su da taj projekt padne u vodu. Kako se kaže ˝No comment˝ na španjolskom?