DOBRI SAMARIÆANIN
Jednoga je dana neki Židov došao Isusu, kako bi ga saletio s izvjesnim pitanjima. Taj je èovjek bio uvjeren da Isus neæe znati odgovoriti na njegova pitanja. Èovjek, dakle, upita Isusa: "Što bih morao èiniti da zaslužim vjeèni život"? To je bilo lako pitanje za velikog uèitelja. Ali umjesto da mu sâm na nj odgovori, Isus upita èovjeka: "Pa što kaže Božji zakon - što nam je èiniti"? Èovjek odgovori: "Božji zakon kaže: ljubi Gospoda Boga svim srcem svojim, a bližnjega ljubi kao samoga sebe". "Dobro si odgovorio. Èini tako, i zaslužit æeš vjeèni život". Ali taj èovjek nije želio ljubiti baš svakoga. Stoga je pokušao zadobiti odobrenje za svoj stav. Upita Isusa: "Tko je, zbilja, moj bližnji"? Možda je oèekivao da æe mu Isus reæi "tvoji bližnji su tvoji prijatelji". No umjesto odgovora Isus zapoène pripovijedati jednu prièu. "Jedan je Židov putovao cestom od Jeruzalema prema Jerihonu. I dok je pješaèio, presretoše ga razbojnici, pretukoše ga, oboriše ga, oduzeše mu novac, i skinuše ga do gola. Ostaviše ga uz rub ceste, polumrtva. Naišao je sveæenik. Nije zastao da bi pomogao stradalniku. Naprotiv, prešao je na drugu stranu ceste. Potom je naišao jedan službenik hrama u Jeruzalemu. Da li se on zaustavio da bi pomogao nevoljniku? Ne. Uèinio je isto što i sveæenik. Prešao je na drugu stranu ceste. Naposljetku naiðe neki Samariæanin. Je li taj Samariæanin ostavio Židova u nevolji? Da li je sebi rekao: zašto bih ja pomogao jednom Židovu?* Pa on sigurno ne bi pomogao meni, da sam ja ostavljen gol i pretuèen. Ali eto, Samariæaninu bijaše žao Židova. Nije mogao proæi kao da ga se ne tièe èovjekova nesreæa. Sjahao je, prišao èovjeku, i poèeo mu previjati rane. Ispirao ih je vinom, i mazao uljem. Potom ih je zavio takninom.
----
*Veæina Samariæana i Židova živjeli su u neprijateljstvu.
PRIÈE MUDROSNICE, zbornik prièa, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, saèinila Vesna Krmpotiæ