DNEVNIK IZ KODAIKANALA 12.- 21. 5. 2014. 

 

 

 

 

Božanski govor Bhagavana Sri Sathya Sai Babe od 16. 5. 2014.

 

 

Od 12. – 21. 5.2014. godine, Bhagavan Sri Sathya Sai Baba je posjetio Kodaikanal, poznato planinsko mjesto u državi Tamil Nadu, u Indiji i to u Svom svjetlosnom tijelu. Više od 100 studenata i gostiju Mu se pridružilo. Svakoga dana Bhagavan je govorio o različitim temama. U nastavku je prijepis Svamijevog govora od 16.5. 2014., petog dana druženja.

 

(Nadovezujući se na bivšeg Sai studenta koji je ranije govorio). Ovaj je mladić prošao kroz silnu dilemu. Bio je pod strašnim pritiskom velike grupe biznismena. Oni su tražili od njega da se bori (parniči – nap.prev.)za njih u slučaju koji nije bio ispravan, nije bio dharmičan. Bili su spremni ponuditi mu bilo koju svotu novca da se bori za njihov slučaj, ali on je to glatko odbio rekavši: 'Svami to neće odobriti. Ne brinem me novac koji će doći, no to je nešto što Svami ne bi volio. Neću sudjelovati u neispravnosti.'

Općenito u ovoj profesiji svi su isključivo lažljivci, ne odvjetnici (igra riječju liars – lawyers –nap.prev.) Svami s ponosom kaže da je on bio Bhagavanov student i sada je član Sri Sathya Sai Sarasvati obrazovne zaklade. On pomaže Zakladi kod legalnih poslova te je bio izuzetno koristan i svrhovit Bhagavanov instrument u ovoj edukativnoj misiji.

I ne samo to, njegova je supruga također odvjetnik. Ona ga je savje­tovala: 'Nikada nećemo primiti ništa što nije ispravno, što Svami ne bi odobrio. Možda bismo imali zadovoljstvo u sadašnjem uspjehu, ali dugoročno ćemo sigurno patiti jer smo povrijedili Svamija.'

Ovakvi supruzi i supruge su zaista ljudi koji mogu uspostaviti dhar­mu. Dharma nije tableta. Ako uzmete tabletu i popijete malo vode, dharma se neće uspostaviti u vama. Ne postoji prečac za uspostavu dharme.

Čovjek mora proći kroz žrvanj iskrenosti, biti voljan suočiti se sa svim preprekama koje dođu na njegov put i biti uvjeren da dharmo rakshati rakshi­tah – onog koji štiti dharmu i ona štiti njega.

Gospodin koji je upravo bio ovdje ostavio je sve. Od velikih kuća i velikih automobila došao je na malu kuću i sada je bez vozila. Ali nije odustao od Svamija. On uvijek kaže ovo: 'Ti si naše najveće blago.' Između nidhi (bogatstvo) i sannidhi (Božja blizina), on uvijek više voli imati sannidhi.

Ako imate uz sebe Gospoda imate i cijeli Kreaciju. Ne istražujte Kre­aciju i u tom istraživanju propustite priliku s Gospodom. Kada je Bog s vama, vi tada imate sve. Dječaci to trebaju učvrstiti u svojim srcima s ne­pokolebljivom vjerom.

Ima mnogo mladića koji će postati liječnici i odvjetnici, inženjeri i biznismeni, ali ako ne slijede Svamijeva učenja i vrijednosti, Svami, za njih, neće imati mjesta u svom srcu. Ako želite naći mjesto u Svamijevom srcu, važno je da slijedite Svamijeve vrijednosti, Svamijeve riječi. Veoma je lako imati Svamija u svom srcu, no pravi poklonik je onaj koji se nalazi u Svami­jevom srcu. Morate naći mjesto u Svamijevom srcu slijedeći njegove riječi. Ja se ne razlikujem od mojih riječi. Ako želite mene, morate slijediti moja učenja. To je najkraći put (prečac).

Danas poslijepodne svi ste čekali Svamija jako, jako dugo jer je razgo­varao sa studentima iz pred-univerzitetskog odjeljka kao i sa mnogim stu­dentima iz Centra za ljudsku izvrsnost, koji se otvara za kratko vrijeme, u mjesecu lipnju.

Ima mnogo mladića koji su iz veoma, veoma siromašnog okruženja. Ima ih mnogo koji čak nemaju roditelje.

Svami im je odlučno rekao: „Ako vas bilo tko pita: 'Gdje je tvoj otac? Gdje je tvoja majka? Udarite se u prsa i recite glasno: 'Svami je moja majka! Svami je moj otac'“ (Pljesak)

Svami je rekao da će brinuti o cijelom njihovom obrazovanju pa čak i njihovim hostelskim troškovima. Dok budu učili u Sathya Sai školi neće trebati platiti ni rupije za cijelo svoje obrazovanje. Neće trebati potrošiti niti jednu paisu (100 dio rupije), naya paisa. Neće trebati kupiti čak ni četkicu ni pastu za zube, a ni sapun! Sve će im dati sama ustanova. Momci, vi koji ste došli ovoga popodneva, jeste li sretni? (Dječaci odgovaraju:'Da, Svami!')

Sutra ujutro idemo na piknik na mjesto koje se nalazi ovdje blizu. Piknik ne znači da ćete ići juriti svuda okolo. Trebate se ponašati dobro i raditi ono što stariji kažu. Nakon završenog doručka, u 10 sati, svi trebaju biti spremni. Ići ćemo autobusima. Ručak ćemo imati na mjestu piknika i nakon toga ćemo se vratiti ovamo.

Vijay Sai će nam plesati i zabavljat će sve nas,(smijeh) jer je on koordinator programa. Što ćeš izvesti, bharatanatyam ili kuchipudi? (Još veći smijeh) Neće to biti Vijay Sai. Gdje je plesač? Gaurav. A tamo je momak. On ima samo majku koja se brine o njemu pa je Svami preuzeo svu njegovu odgovornost na svoja leđa. Koji ćeš ples plesati sutra? (Mladić odgovara: 'Bharatanatyam.') Naučio je bharatanatyam. Sutra će ga, za vrijeme piknika, izvesti za nas.

Je li još netko zainteresiran za ples tamo? Gdje je Tigrett? (Smijeh) Ti si plesao cijelo jutro. Zašto je plesao cijelo jutro? Jesi li vido novčiće? (Gospodin Tigertt je ranije pokazivao zlatne novčiće koje mu je Bhagavan dao.) Jesi li dobio natrag sve novčiće? (Gospodin Tigertt odgovara:'Da, Svami.?) Da, dobio si natrag sve novčiće, zar ne?

Rekao sam Vijayu Saiju da napravi jednostavan program.

Za starije, program treba biti koristan i zabavan za njih, a za djecu treba biti drugačiji program. Dakle, svi možemo sjesti zajedno i sudjelovati u tome i za vrijeme piknika svi možemo lijepo provesti vrijeme.

Mnogo godina Svami nije izlazio na piknik, ali zbog molitvi poklo­nika koji su organizirali ovo u svojoj kući, Svami ide tamo. Svami je obećao da će doći u njihov dom na ručak, koji se, ranije kada je Svami dolazio u Kodaikanal, nije mogao odigrati. Ali ovaj put Svami ide tamo i jest će ručak u njihovom domu.

Još petnaest minuta, ima li kakvih pitanja?

 

Student: Svami, što trebamo prakticirati da bismo dobili čistoću srca?

Svami: Kako ti je ime?

Student: Sriranga.

Svami: Koliko ti je godina?

Student: Petnaest.

Svami: Koliko bi petnaestogodišnjaka pitalo ovakvo pitanje? Veoma malo. Veoma rijetko koji. Nachiketas je postavljao takva pitanja Yami (Bogu smrti). Ali nitko drugi ne postavlja ovakva pitanja.  

Čistoća se već nalazi u srcu. Baš kao što je zrno riže prekriveno plje­vom, pljeva prekriva čistoću, što znači, čisto zrno riže. Ako želite pojesti zrno riže morate maknuti prekrivač od pljeve. Ako želite pojesti bananu morate maknuti njenu koru. Želite li također pojesti naranču, morate i s nje maknuti koru.

Čistoća je uvijek u srcu. Srce je uvijek čisto, ali je prekriveno željama. Želje ge čine nečistim. Kakva vrsta želja? Gorka kora oko naranče ja kao gorke želje koje imate. Ako mislite o „ja“, o sebi, onda je to gorka kora, to je gorka želja. To vam čistoću čini nedostupnom. Ako maknete gorku želju sebičnosti, odmah ćete biti sposobni pristupiti k čistoći.

Dakle, sljedeći put kad idete k Ganeši, nemojte mu reći: 'Ganeša, daj da na ispitu dobijem najvišu ocjenu iz matematike.' Trebate reći: 'Daj da svi dobijemo vrhunsku ocjenu na ispitu iz matematike!'

Koliko si ti dobio iz matematike?

Student: 99

Svami: 99! (Pljesak) Ako misliš na sve vas zajedno, onda je tu čistoća. Ako misliš samo na sebe, to je nečistoća.

 

Student: Svami, ako netko u kršćanskom društvu odluči služiti tom

društvu i posveti svoj život tome, oni slave tu priliku. U zajednici hindusa, ako netko odluči takvu stvar, zašto se to ne uzima u pravom duhu?

Svami: Koliko ti je godina?

Student: Šesnaest godina.

Svami: Zašto postavljaš ovo pitanje? Odgovor je i opet u prvom pita­nju – čistoći srca. Roditelji trebaju biti čisti. Oni ne bi trebali imati sebičnih želja prema kojima dijete treba služiti samo njima i obitelji jer je rođeno za njih.

Djeca su rođena zbog vas. Ona nisu rođena za vas. Ona imaju vlastitu karmu, imaju vlastitu prāpthi – (vlastite zasluge) zbog kojih su se rodila u odre­đenoj obitelji.

U kršćanskom društvu više vjeruju u služenje nego u sebičnost. To je ideal Isusa Krista koji je rekao da: 'Moramo voljeti naše susjede, moramo voljeti naše neprijatelje i ne trebamo razmišljati samo o sebi.'

Ali hinduistička dharma ide još jedan korak dalje, a to je, da je sve brahma – (nepromjenjiva stvarnost, Bog).

Svi smo mi sebični. Sebičnost je pokrov koji vam ne dopušta da vidite čistoću. Ako su roditelji malo više nesebični i misle ovako: 'Sin nije samo za nas, nego i za društvo', onda ćemo i mi slaviti takvu priliku.

Prema hinduističkim śāstrama svi ljudi trebaju proći kroz četiri ašramske dharme – (četiri stupnja u životu). Jedan je brahmacharya, a to je, svoje vrijeme provodiš kao i svi drugi, u svom obrazovanju. najbolje je da samo misliš o Bogu i svojoj naobrazbi.

Nakon toga dolazi gruhastha dharma, kao što je baš sada govorio Venkatesh. On sada slijedi gruhastha dharmu, ima svoju obitelj, ali tu svoju dužnost izvršava na dharmičan način.

Nakon gruhastha dharme dolazi sañyāsa. To znači da trebate biti spo­sobni odmaknuti se od vaših obiteljskih obaveza i provoditi svoje vrijeme služeći društvu. I na kraju, tu je nešto što se naziva vānaprastha dharma, a to je, vi se odvajate od društva i jedino meditirate o Bogu, tako da konačno napuštate svoj život uz kontemplaciju o Njemu. Čovjek treba slijediti sve ove četiri stvari. To su četiri načina života koje čovjek treba proživjeti u samo jednom životu.

Općenito roditelji pitaju: 'Zašto ne želiš slijediti gruhastha dharmu? Zašto ne želiš uči u obitelj?'

Tada vi trebate odgovoriti: 'U redu, ako naše śāstre kažu tako, spre­man sam slijediti gruhastha dharmu, i u dobi od 25 godina spreman sam ući u obitelj. Ali recite mi koje su vaše godine?' Ako roditelji odgovore: 'Moje doba je 55 ili 60 godina', recite im,'Vi također trebate slijediti vašu dharmu. Trebali biste biti sañyāsa. Odvežite se.'

Ne bismo trebali filozofirati da se istaknemo. Ako nešto podučavate svoju djecu, najprije sami trebate to prakticirati. Slijedite li sañyāsa dharmu, onda bi trebali reći svojoj djeci da slijede gruhastha dharmu. No zbog vlastite sebičnosti cijeli svoj život slijedimo samo gruhastha dharmu. Ne želimo to prekrižiti. Mi, u našoj kulturi, ne slavimo služenje zbog sebičnosti.

Istina je ta da svaki put kad prijeđemo iz određene dharme u sljedeću to bi trebalo proslaviti. Međutim, nije neophodno da se zbog pojedinačne koristi žrtvuje obitelj. U korist obitelji može se žrtvovati pojedinac dok se u korist društva može žrtvovati obitelj. U korist nacije može se žrtvovati društvo, a za korist cijelog svijeta može se žrtvovati nacija. I u korist Boga čak se i cijeli svijet može žrtvovati.

Ali svi nisu sposobni voditi takav život. Čovjek se za to treba pripre­mati. To također treba doći iz pūrva janma samskāras – (utisci prisutni iz prošlih života). Čovjek se treba procijeniti pa onda odlučiti može li poduzeti takav put.

Bračni život je kao bicikl. Nije ga lakše voziti. Život bez braka je kao bicikl s jednim kotačem, veoma je teško balansirati na njemu. Možete pasti u bilo koje vrijeme ako vam je koncentracija ili usmjerenost uznemirena. Zato, prije nego se odlučite za takav život morate imati snažan unutarnji poriv ili trebate imati zapovijed gurua. Samo u ta dva slučaja čovjek bi se trebao usuditi ući u tu vrstu grubih iskustava. Bicikl s jednim kotačem je uvijek teže voziti nego bicikl s dva kotača.

Za one koji misle da je bicikl njihov put, oni ga trebaju voziti. Oni koji žele bicikl s jednim kotačem mogu voziti takav. To ovisi o njihovoj snazi.

No roditelji bi trebali ohrabrivati djecu da služe društvu. Da bi služio društvu, čovjek ne mora ostati neženja. Po meni, ostati neoženjen, to ne sačinjava thyāga jīvina (čovjek koji žrtvuje život za društvo). Ljudsko biće koje živi život s osjećajem za požrtvovnost jest thyāga jīvi. Čovjek može biti oženjen ili neoženjen, to nije važno. Ona može biti udana žena ili usidjelica, to nije važno. Tako dugo dok je tu osjećaj za požrtvovnost, za Svamija su oni thyāga jīvi.

„Thyāgaineke amruthatvam ānashuh“ – put do besmrtnosti vodi samo kroz odricanje (žrtvovanje). Svi bi trebali razviti taj osjećaj. Nemojte razmišlja­ti previše sebično, mislite također i na društvo.

Ima li još koje pitanje?

 

Student: Svami, ovo nije samo moje pitanje, to je pitanje većine nas ovdje. Mi smo najblagoslovljenije duše koje se nalaze u Tvojoj božanskoj prisutnosti, Svami. Upućujemo Ti molitvu da nam daš do znanja kako možemo ostati u Tvojoj Božanskoj prisutnosti, ne samo u ovom životu, nego i u budućim životima također. U ovom životu smo s Tobom ovog trenutka. Iako nisam bio s Tobom na fizičkom stupnju, sada sam s Tobom kad si na Božanskom stupnju ili u suptilnom liku. Dakle, možeš li nam dati do znanja kako svi mi možemo biti s Tobom u sljedećem životu. Ima mnogo ljudi koji nisu imali priliku biti s Tobom u ovom životu. Dakle, uključujući njih i nas prisutne ovdje, molimo Te, možeš li nam dati na znanje kako možemo nastaviti biti s Tobom i u sljedećim životima?

Svami: Zašto si zabrinut za nadolazeći život? (Smijeh) Sadašnjost je Sveprisutna, uživaj u sadašnjosti!

Ako u vrtu nema drveta mangoa, kako možeš očekivati da ćeš ubrati mango? Moraš zasaditi sjeme u zemlju, njegovati ga, imati strpljenja čekati da ono izraste i postane drvo. Samo tada možeš jesti mango.

U sadašnjosti se sije sjeme. U budućnosti mango raste. Danas moramo raditi, posaditi sjeme dobrih djela. Manasyekam, vachasyekam, karman­yekam  - jedinstvo misli, riječi i djela. Posij danas to sjeme. Ono će automatski voditi do plodova čistoće i božanskosti. Moraš svoju prisutnost načiniti sveprisut­nom, što znači, moraš raditi u sadašnjosti. Ne brini o svojoj prošlosti niti o budućnosti.

Shankaracharya je rekao: 'Kuru punyam aho rathram' – od jutra do večeri čovjek bi trebao biti uključen u punyam djelovanja ili dobre aktivnosti. To će automatski donijeti plod u budućnosti. Ne brini za budućnost. Ako si radio ispravno u sadašnjosti, tvoja će budućnost automatski biti božanska.

 

Student: Mnogo ljudi govori da trebamo svjetski mir, a ipak se još tako mnogo ljudi bori međusobno. Mnogi su Avatari došli na svijet pomoći da se raširi ljubav i mir, ali kako možemo znati da je čitava Zemlja zaista ispunjena ljubavlju i mirom te da smo svi sigurni?

Svami: Odakle si?

Student: Iz Bangalorea.

Svami: U koji razred ideš?

Student: U peti.

Svami: On je sin jednog od naših poklonika koji je danas došao na Svamijev poziv u Kodaikanal.

Što je mir? Mir je osjećaj unutar nas. To nije izvanjski osjećaj. Kada ste u miru, cijeli će svijet biti u miru. Vraćam se natrag na isto pitanje. Mama dharma – dharma pojedinca. Ako slijediš svoju dharmu, ako svi počnu slijediti svoju dharmu, neće biti potrebe za policijom, za vojskom, neće biti potrebe za Vladom i političarima. Sve to neće trebati zato što će svi slijediti svoju dharmu. Problem nastaje jer svi ne slijede svoju dharmu. Ako učitelj dobro podučava, ako poslovni čovjek radi svoj posao ispravno, ako politi­čar upravlja državom na ispravan način, onda neće biti ratova ni razaranja. Ali budući da mi ne slijedimo našu dharmu, zato smo završili u ovakvim problemima.

Svi su avatari došli uspostaviti dharmu. Što je ta dharma? To je dharma (dužnost) vašega srca. Koja je dharma, dharma srca? Dharma vašeg srca je učvrstiti Boga u sebi. Ako ljudi postanu božanski, tada postaju duhovni, onda neće biti sebični. Postaje teško jer ljudi ne prianjaju uz pravilnu duhovnost.

Ako ulazite u mračnu sobu sa malom svjetiljkom nećete moći vidjeti cijelu sobu. No gdje god idete sa svjetiljkom moći ćete ispravno vidjeti taj dio.

Imate li u sebi mir, gdje god idete u društvo, naći ćete mir oko vas. Ne možete očekivati od čitavog društva da bude u miru, ali ako razvijete dhar­mu i mir u sebi, gdje god ćete se kretati širit ćete mir i na druge.

Kada je Svami došao, uspostavio je mir barem u srcima onih koji sjede ovdje. Ako prihvatite odgovornost da je na vama da širite mir, onda vi sami možete promijeniti svijet u svijet pun mira i ljubavi.

Avatar je došao. On je izvršio svoju dužnost. Sada je red na vama da vi izvršite svoju dužnost. (Pljesak)  

Ima li pitanja sa ženske strane? (Tišina) Samo u dva slučaja ljudi ne postavljaju pitanja: prvi, kad misle da su oni previše inteligentni, i drugi, kad misle da učitelj nije dovoljno inteligentan. (Smijeh)

 

Poklonik: Svami, nekada je daršan bio meditacija. Sada je meditacija, daršan. Pokušavali smo Te naći kroz meditaciju, ali zbog naših grešaka i rastresenosti ne možemo ustrajati u njoj. Molimo te, daj nam jednostavan način meditacije kroz koji Te možemo naći u sebi.

Svami: Meditacija je već jednostavna sama po sebi! Ne trebate jedno­stavniji način da bi meditirali. (Smijeh)

Imate pet vanjskih i pet unutarnjih osjetila. Jednom kada ih svih deset zatvorite, to je meditacija.

 Pretpostavimo da želite da u sobi bude mir. Što ćete napraviti? Vani je buka pa da buka izvana ne dođe unutra, vi ćete zato zatvoriti sva vrata i prozore.

Meditacija je ta u kojoj vi možete presjeći vanjsku buku. Onda ćete čuti Glas u sebi.

U trgovini ste. Vaš prijatelj vas zove na telefon. Zbog mnoštva auto-rikši, kamiona i autobusa ne možete čuti što vam govori. I što činite? Uzi­mate telefon i odlazite u tihi kut da bi ga jasno mogli čuti.

Sve što trebate činiti je da odete u tihi kut, i fizički i mentalno, sa vanjskim i unutarnjim osjetilima. Izvanjska osjetila se odnose na fizički svijet. Unutarnja se odnose na um. Ako možete ne trenutak prestati koristiti tih svih deset, onda ćete ući u stanje meditacije. Trebate naći tihi kut.

Ako želite da se Bog odrazi u vašem srcu, voda u jezeru mora biti mirna, a također i čista. Za to treba vremena. Misao je kao kamen. Ako je bacite u vodu, voda će opet biti uznemirena i mutna. Da se blato slegne i voda opet postane mirna morat ćete imati strpljenja da to dočekate.

Većina ljudi koji meditiraju očekuju rezultate odmah, u trenutku. Oni nemaju strpljenja čekati da se blato slegne i voda postane mirna. Oni ustaju govoreći: 'Dovoljno sam pokušavao, a nisam dobio nikakve rezultate.' Ako niste uspjeli, to samo znači da niste dovoljno dugo pokušavali.

Imajte čistoću kada želite vidjeti i osjetiti Boga u sebi, i imajte strplje­nje dočekati rezultate. Čak i ako nakon dugog vremena ne dobijete rezulta­te, ustrajte i pokušajte ponovo. Ako nastavite pokušavati opet i opet, uspjet ćete. Ali za to treba vremena.

Nitko ne nauči voziti bicikli pri samo jednom pokušaju. To traži stalnu podršku. Što se događa kada učite voziti bicikl? Vaš vas otac podr­žava straga da ne padnete. To je uloga gurua u meditaciji. Ako slijedite guruove riječi, ovo što vam Svami sada govori, o isključivanju svojih fizičkih i mentalnih osjetila, to će vam pomoći da postanete bolji. Lako je isključiti se od fizičkih osjetila, ali je jako teško zatvoriti vrata uma. Ako je samo ikakav mali prozor otvoren, vaš um ulazi. Za to stanje bez misli treba vremena, ne jedan dan, ne deset dana, ne deset godina i ne deset rođenja – to može uzeti čak stotinjak rođenja!

Kada je Dhruva otišao u šumu moliti se Gospodu Narayani, Narada je došao i ometao ga je na sve moguće načine jer je htio testirati Dhruvu je li zaista tako čvrst (odlučan) u tome da može doseći stanje u kome će imati viziju Gospoda. Nakon mnogo, mnogo mjeseci odricanja, Dhruva uopće nije bio uznemiren. Ali je Narada bio jako uznemiren.

Otišao je k Narayani te mu je rekao: 'On je tek petogodišnji dječak! Kako može imati toliku mentalnu snagu koju ni ja nemam, nakon što Ti služim tolike godine?'

Narayana mu reče: 'Ovo nije Dhruvino prvo rođenje. On je ovo radio kroz stotine rođenja i zbog toga je danas tako mentalno jak.'

Ima jedan veliki kamen. Dvadeset puta je dolazio mlad čovjek i uda­rao ga je, ali se kamen nije slomio. Mladić je odustao i otišao. Onda je došao starac i udario je kamen. Ovaj se odmah slomio. Promatrač, koji nije vidio mladića, mogao bi misliti da je starac bio jako snažan tako da je jednim udarcem slomio kamen. To nije istina.

Ako vidite ljude koji su dosegli stanje mentalne mirnoće, mentalne čistoće, to nije postignuto u ovom rođenju. Dakle, ne ulijećite u zaključke samo promatrajući fizičku dob. To se može postići uz napor kroz mnogo, mnogo ranijih rođenja. Imajte strpljenja, ustrajte i njegujte čistoću i sigurno ćete to postići.

Ne biste trebali nikada, nikada odustati, sve dok ne dobijete što želite. Ili ćete nestati ili će vam Gospod darovati blagodat.

Čovjek koji ostavi sve to na pola puta i pobjegne, nije poklonik.

 

Poklonik: Anantha koti (na desetke milijuna pozdrava), Svami, Tvojim Lotosnim stopalima! Načinom na koji si ovo objasnio upravo si potaknuo u meni ovu misao.

Svami, mi svi govorimo, stariji poklonici i djeca – da nas Ti testiraš. Mi to govorimo vjerojatno zbog našeg neznanja. Ja osjećam iz dubine srca, u kome stoluješ, da nas Ti nikada ne bi testirao. Ti samo uvijek nalaziš razloge da nas dovedeš bliže k Sebi jer Te mi često udaljavano od sebe.

Želim da nam razjasniš to, budući da čvrsto vjerujem da nas nikada ne testiraš jer se nema što testirati.

Svami: Na nekom stupnju, da, nema toga što bi se moglo nazvati testom. Ako želite proći u 10. razred, a nalazite se u 1., možete li jednostav­no preći u 10.? Što god radili nećete moći preći. Čak i da platite i napustite 1. razred, ništa nećete naučiti.

Danas mnogi ljudi kupuju diplome, kupuju obrazovanje. Oni uopće ne uče. Ali da bi došli do 10. stupnja, morate proći kroz prvi, drugi, treći, četvrti, peti stupanj, i.t.d. Ako pokušate skočiti tamo izravno, past ćete i slomiti noge.

Sve se mora učiti postepeno. No, dok to ne naučite nema svrhe dati vam više. Ako ne znate abecedu, ne možete sročiti riječ. Ako ne možete sastaviti riječ, ne možete sročiti frazu. Ako ne možete sročiti frazu, ne možete sastaviti rečenicu. Ako ne možete sastaviti rečenicu, ne možete sročiti odlomak. I ako ne možete sročiti odlomak, ne možete ispričati priču.

To su mali koraci u životu. Odustajanjem od svega, jednog lijepog dana, to se neće dogoditi. Odustajanje od malih stvari svakoga dana, pomoći će vam da jednoga dana odustanete od svega. Ali prije nego vam Svami da ono konačno, On će drmati čavao da vidi kako će se on ponašati.

 Zar vi to ne radite? Ako kupite skup izložak i zabijete čavao u zid, čekat ćete, protresti ćete ga i tek onda ćete staviti na njega izložak. Inače bi izložak mogao pasti i razbiti se u komadiće.

Dakle, da, na svakom koraku se Svami vraća i provjerava drži li čavao dovoljno jako i mogu li objesiti svoj portret ili moram čekati još neko vrijeme.

Učinit ću da to dječaci razumiju na jednostavan način. Ako trebate naučiti množenje prvo trebate znati zbrajati. Morate znati i oduzimati, ali prije toga morate poznavati brojeve.

Ako ne poznajete brojeve, nema smisla učiti vas zbrajanju, oduzima­nju, množenju niti dijeljenju. To nema smisla jer ćete tada pogriješiti. Nećete biti sposobni uživati u vašoj naobrazbi.

Dakle, to što Svami čini jest, da na svakom koraku dolazi i provjerava jeste li naučili to što vas je učio. Ako ste to naučili, dat će vam sljedeću lekci­ju. Ali to su jako, jako mali testovi.

Ako vas učitelj ne želi poslati u sljedeći razred bez testiranja, zašto bi to Svami učinio? Postoje testovi.

 

Poklonik: Hvala Ti, Svami.

Svami: Ali postoje ljudi koji mogu dobiti dvostruku promociju učeći naporno.

Sva druga pitanja ćemo proći sutra jer je kasno za večeru. Svi se treba­ju dobro odmoriti i biti ovdje za sutrašnji piknik. Sutra uvečer ćemo imati okupljanje u vezi nekih pitanja i odgovora.

Jeste li sretni ovdje u Kodaikanalu, momci? Tek malo ste sretni jer nemate dovoljno mjesta za spavanje. Iduće godine ćemo napraviti zgradu, ovdje pored toaleta, u koju ćete svi moći ući i biti u njoj. U njoj će biti mnogo prostora.

Dječaci: Pošalji tamo goste!

Svami: Kako ste vi sebični (Smijeh) Upravo sam vas učio sve o nesebič­nosti, a oni sada kažu: 'Pošalji tamo goste!' (Glasan smijeh)

To nije sebičnost, to je ljubav. Oni žele biti bliže Svamiju pa su zato voljni podnijeti svu ovu neudobnost. Veoma sam sretan!

 

 

 

 

 

Prevela: Lidija Horvat, 5. srpnja, 2014.