Komunikacija je svuda oko nas, htjeli mi to ili ne. No, koliki dio pripada onome izgovorenome, a koliko je ima u onome neizrečenom?
U današnje vrijeme kad tehnologija napreduje svakim danom sve više, komunikacija nikad nije bila lakša. Zbog mobitela smo dostupni u svakom trenutku, a sms, e-mail i internetski forumi omogućuju nam konstantnu interakciju i komunikaciju s ljudima. Kada vam je zadnji put palo napamet isključiti mobitel jedan cijeli dan? O vama naravno ovisi kakva bi reakcija slijedila da ste to stvarno učinili – napad panike ili uzdah olakšanja. Upravo ta neizravna komunikacija koja je ponekad toliko jednostavnija, doprinosi otuđenju, makar iz čisto banalnog razloga – sugovornika ne gledamo u oči. No, što je s onom ''oči u oči'' komunikacijom, tek ona može donositi prave muke. Osim što sugovornika moramo slušati, moramo pratiti i njegove geste da bi dobili kompletnu poruku. Termin ''govor tijela'' vjerojatno je poznat svima, ali što on zapravo znači? Kako mi to komuniciramo i što točno prenosimo sugovorniku? Čovjek se pri interakcijama licem u lice najviše usredotočuje na svoje riječi, pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti kazuju svoju priču.
Neverbalna komunikacija sastoji se od mnoštva znakova od kojih svaki ima svoje značenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomoću tih znakova i čitamo ih kod drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. Upravo zato što neverbalne znakove interpretiramo podsvjesno i tako zapravo ne znamo točno reći što smo vidjeli, ali smo stekli određeni dojam - taj bi dojam mogao biti prilično točan. U većini slučajeva ne znamo vlastite svojstvene pokrete i izraze lica. Mnoge geste čak naučimo od okoline u kojoj živimo, a određene su i kulturom, spolom pa čak i dobi. Kao i mnogo toga drugog i neverbalna komunikacija je ostatak onog životinjskog u nama. To može biti nastavak komunikacije naših davnih predaka, ali isto tako je produkt genetičkog nasljedstva. Svaka kultura ima svoje karakteristične geste koje pripadnici usvajaju kao i ostatak baštine. Zato jedan prosječan Nijemac treba vremena kako bi shvatio svog poslovnog partnera iz Japana, a mlada Zagrepčanka teško će od prve razumjeti pripadnika nekog afričkog plemena.
Psihološka istraživanja govore da samo malih 7% komuniciramo riječima ; 38% komuniciramo korištenjem tona glasa, a čak 55% poruke je neverbalno – geste, pokreti, izrazi lica. Riječima oblikujemo poruku, ali značenje joj dajemo svime ostalim. Neverbalna komunikacija nam ne dopušta prekid komunikacije, čak i šuteći mi šaljemo određenu emociju. Ali što zapravo spada u neverbalnu komunikaciju? Općeniti neverbalni znakovi su organizacija vremena, govor tijela, izraz lica, geste i ton glasa. Tonom glasa možemo istoj rečenici dati različito značenje, a izrazi lica su zapravo najmoćniji jer komuniciraju osjećaje. Mnogi bi mogli pomisliti kako ovaj vid komunikacije najbolje dolazi do izražaja kroz muško ženske odnose, ali može biti i vrlo zanimljiv u odnosu poslodavac – zaposlenik.
Javit ćemo vam se
Svatko će se barem jednom u životu naći u potrazi za poslom. U tom trenu mora proći onaj zastrašujući dio koji se zove prijemni razgovor i stati pred strašni sud mogućeg poslodavca. Procjenjivanje naime počinje i prije nego izgovorite prvu rečenicu, a ono što vas u tom trenu može spasiti ili ''pokopati'' je upravo neverbalna komunikacija. Rukovanje je prvi test, a čvrsti stisak suhim rukama ostaviti će najbolji dojam. Iskrivljeno sjedenje, prekrižene ruke i buljenje ili izbjegavanje kontakta očima odaje nesigurnu osobu. Češkanje, treptanje očima, ulaženje u tuđi osobni prostor također su greške koje se ne bi smjele događati ako stvarno želite taj posao. Stručnjaci navode još mnogo sitnica koje nisu poželjne, a spominju se i razni savjeti kako popraviti taj bitni prvi dojam. Ono najbitnije je biti prirodan i opušten jer tada naše tijelo šalje iskrenu emociju, a bit neverbalne komunikacije ionako jesu osjećaji. A kako ćete znati da ste dobili posao? Osim onog unutarnjeg osjećaja, javit će vam, naravno.
Neverbalna komunikacija u neformalnom okruženju
Što se ostalih odnosa tiče, ne nužno muško ženskih, tjelesni kontakt, također svojstven za neverbalnu komunikaciju, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji između dvoje ljudi. Osobni prostor često je ''svetinja'' i uglavnom jasno definira odnose s osobom s kojom smo u interakciji. On je možda najbolji pokazatelj onih životinjskih ostataka jer isto kao i životinje upadanje u osobni prostor smatramo napadom i automatski branimo svoj teritorij. S druge strane, ako s nekim želimo stupiti u bliskiji kontakt, a fizička udaljenost je prevelika, pokušat ćemo to nadoknaditi čestim i dužim vizualnim kontaktom.
Rukovanje je jedan od čestih načina kako razbiti taj zid i pustiti nekoga u osobni prostor. Grljenje pak, kao jedan od najjačih pokazivatelja intimnosti, znači da zid definitivno više ne postoji. Općenito, što su nam sugovornici draži lakše ćemo njima prenositi emocije upravo iz razloga jer na njih više ne moramo ostavljati dojam. Ostale ipak moramo barem malo osvajati. Odjeća, frizura i šminka načini su prikazivanja sebe te pružaju drugima informacije o društvenoj klasi, supkulturnoj grupi ili bračnom statusu. Na taj način se aktiviraju društveni stereotipi, a oni sami upravljaju dojmovima. Taj cjelokupni proces ustvari doprinosi predvidljivosti socijalne interakcije, a i uvelike je olakšava.
Osim rukovanja i grljenja tu je niz drugih znakova koji se mogu tumačiti pozitivno ili negativno. Križanje ruku na prsima dugo se tumači kao stvaranje barijere između vas i sugovornika. Naravno, ponekad nam može samo biti hladno pa se rukama stisnutim uz tijelo pokušavamo zagrijati. Kontakt očima, čišćenje nevidljivih mrvica, doticanje kose, smjer u kojem su nam okrenuta koljena u komunikaciji... sve su to signali koje dobri ''čitači'' mogu iskoristiti u svoju korist i biti društveno jako uspješni.
Muškarci i žene u neverbalnoj komunikaciji
Kao i u mnogim drugim stvarima, i u komunikaciji, čak i neverbalnoj postoje razlike među spolovima. Muškarci su, recimo, općenito manje osjetljivi na neverbalne komunikacijske vještine od žene. Također se koriste s više prostora dok sjede, odnosno ruke i noge pružaju od tijela, dok žene sjede s nogama i rukama prema tijelu. Muškarci više i izražajnije gestikuliraju rukama, a manje su izražajni u izrazima lica. Žene češće spuštaju pogled i vještije su u interpretaciji i u slanju poruka izrazima lica. Također se više smješkaju od muškaraca pa čak i kada nisu zadovoljne i češće uspostavljaju i održavaju kontakt očima za vrijeme razgovora. Žene se koriste s otprilike pet tonova glasa dok govore i zvuče emocionalno dok muškarci koriste otprilike tri tona glasa i zvuče više monotono. I na kraju žene će se češće od muškaraca koristiti zagrljajem i dodirom kako bi iskazale podršku, brigu, toplinu i utjehu.
Opažanje i tumačenje nužni su sastojci šarma
Neverbalna komunikacija stalni je podtekst svega što činimo; ne možemo prestati pokazivati izraze lica ili držanje, ili prikrivati ton kojim nešto govorimo. Za društvene sposobnosti ključno je opažati, tumačiti i odgovarati na emocionalne i međuljudske signale. Od velike je važnosti usvojiti neizgovorena pravila društva, čija je funkcija omogućiti svima koji sudjeluju u društvenoj interakciji da se osjećaju ugodno. Mnogo je sitnica koje nam savjetuju kako upravljati neverbalnom komunikacijom, kako lakše prepoznavati signale, ali nema univerzalnog načina kako preko noći postati odličan sugovornik. Ljepota međuljudskih odnosa ionako leži u jednostavnosti pa su detaljna analiziranja ponekad i suvišna. Ipak, neverbalne vještine mogu pomoći u stjecanju međuljudske uglađenosti, a i nužni su sastojci šarma i društvenog uspjeha. A tko ne bi želio da se baš njega spominje kao ugodnog i šarmantnog sugovornika!
edin.kecanovic
