DIONIZIJSTVO

Svi vjerski (kult) i inicijacijski (Misterije) fenomeni u vezi s Dionizom (Grčka) il Bakhusom (Rim) sa samosvojnim:

- Vjerovanjima: Dioniz je bog ekstatičkog delirija.

- Obredima: (odlazak u planinu zbog slavljenja orgija), dijasparagmos (čerečenje žrtvene životinje), omofagija (jedenje prijesna mesa žrtvi), noćni sabori.

- Običajima: zanos, glazba (frule, udaraljke, bubnjevi), ditirambi, svečanosti (četiri godišnja dionizijske svečanosti ustanovljene oko 550 g. p.n.e.).

Etape:

a). Počeci u trakiji (Homer, Ilijada).

b). Legende o Dionizovu djetinjstvu

c). Atičke Misterije (Herodot, VI st. P.n.e.).

d). Aleksandrinske i rimske Misterije.

Bit će jasnije nakon objašnjenja pojmova ekstaza, mamia, orgija, tijaza, tirs.

Opreka: Apolinijstvo (kontemplacija umjesto ekstaze, bavljenje budućim životom, a ne zemaljskim postojanjem itd.)

DISSCIPLINA ARCANI

Latinski izraz koji znači disciplina arkane.

Pravilo ili škola koje je kršćanskim vjernicima i svećenicima u prva četiri stoljeća zabranjivalo da se katekumenima (kandidatima za pokrštavanje), nevjernicima, poganima, pa čak i običnim vjernicima otkriva teologija sakramenta, posebno euharistije, te neki obredi (formule), dogme (o Trojstvu, transsupstanciji), simboli (riba) itd.

Zastupnici discipline arcani bili su Origen (+254 g.), sv. Epifan (+496 g.), sv. Ivan Hrizostom (+407 g.), Klement Aleksandrijski (+215 g.), sv. Bazilije (+379 g.), Sozomen, pseudo-Dionizije Areopagit (Vst.), sv. Inocent (+417 g.), sv. Kiril Jeruzalemski (+386 g.).

Katolički teolozi u tome ne vide ni traga ezoterizmu.

„ Niti sv. Pismo nije dopuštalo da se sve izruči prvome koji naiđe“. – (Klement Aleksandrijski).

DISCIPLINA ARKANE

Obredna obveza čuvanja tajne ezoteričnog inicijacijskog učenja ili prakse što i sama ulazi u sadržaj pripadajućeg ezoterizma, odnosno inicijacije.

Možda najstarija formulacija discipline arkane glasi: „Obrede kroz koje ćeš proći ne može vidjeti novak. Ne smije ih vidjeti ni stranac koji nije primljen među učitelje proročišta, osim pod cijenu života. Tumačiti ih smije samo posvećenik, onaj koji nije posvećen ne smije saznati za njih jer to bi bilo oskvrnuće velikih bogova Anua, Enlila i Eja“.

Zatajivanje (predostrožnost više društvene nego inicijacijske prirode, zatajnost riječi u slučaju više sile ili velike opasnosti. Šijiti to nazivaju taqiyya, za razliku od ketman „disciplina arkane“: „Obznani im vjeru u kojoj si rođen. Pred njima ne moraš paziti na zatajivanje“ (navod apud H. Corbin).

Više o ovome kod arkan1, ezoterizam, ezotericizam4, Hermetizam IV, misterijaI, okultan, tajna, zakletva.

DISCIPLINA DISANJA, DISCIPLINA DAHA

Inicijacijska tehnika temeljena na podešavanju disanja, obustavljanjem disanja ili mijenjanjem ritma za vrijeme udisaja, zadržavanjem daha ili izdisaja, povezujući to s meditacijom ili proizvođenjem određenog glasa, s usmjeravanjem daha u unutrašnjost tijela ili s traženjem daha unutar tijela.

Najpoznatije su tri škole disanja:

- yoga: pranayama (rasprave o hathayogi)

- Taoizam: embrionarno disanje (Taoizam i kineske religije)

- Hesihizam: molitva Isusu (Nikefora Pustinjaka iz XIII st.).

DIV

1. Homerovi divovi

Mitološke ličnosti, golemi, moćni, zastrašujući, okrutni sinovi Urana (Neba) i Geje (Zemlje), smrtni su i bore se protiv olimpijskih bogova nastojeći im preoteti vlast.

Kiklopi (npr. Polifem), Giganti (npr. Antej), titani (npr. Kron).

2. Prethistorijski divovi (sporan paleontološki pojam).

3. Primhistorijski divovi:

Visoki i snažni ljudi. Neki autori smatraju da su postojali u prošlosti (Filon Aleksandrijski, O divovima) ili da postoje još i danas (R, Charroux, Historie inconnue) jer se spominju u svetim knjigama (npr. Postanak), legendama, te na osnovi oruđa, arheoloških i prethistorijskih iskopina. Divovima se često pripisuju izuzetna znanja ili moći, mogu biti dobri ili zli.

4. Prvobitni div

Mitska ličnost, Makantrop (Veliki Čovjek) koji iz svojeg žrtvovanog tijela porađa svijet (npr.Ymir kod Skandinavaca, P'an Kou u Kini), rase, kategorije, vrste, klase ili sve to zajedno (npr. Puruša u Indiji).

„Kad rastavljaše Čovjeka (Puruša) / na koliko rasklopiše? / Brahman mu usta postaše, / ruke rajanyom (ratnikom) stvore se, / bokovi to što vaisya (radnik) jest, / šudra (sluga) se rodi od nogu. / Mjesec se rodi iz duha, / od oka Sunce postade“. (Rgvedski himni).

DIVINIZACIJU ću objasniti kad dođemo do obožavanja.