Mnogi se od nas još sjećaju da su prije liturgijske re­forme Drugog vat. sabora svećenik i vjernici na kraju svete mise kleknuli, kako bi izgovorili molitvu Majci Božjoj i molitvu arhanđelu Mihaelu. Ovdje bih želio pre­dočiti tekst ove druge molitve, jer je to lijepa molitva ko­ja se može moliti s dobitkom:

"Sveti arhanđelu Mihaele, čuvaj nas u borbi; budi naš zaštitnik protiv đavolskih pakosti i zamki. 'Bože, naloži mu to', molimo usrdno. A ti, kneže nebeskih četa, otjeraj Božjom snagom u pakao sotonu i druge zle duhove koji lutaju svijetom da bi iskvarili duše. Amen."

Pater Domenico Pachenino piše o nastanku te molitve u časopisu Ephemerides Liturgicae (1955. god.): "Ne sje­ćam se više točno godine. Jednog je jutra veliki papa Lav XIII. slavio svetu misu, a zatim sudjelovao u misi zahval­nici. Odjednom je vidio kako je glava celebranta bila snažno povučena uvis, a zatim otkrio nešto iznad njegove  glave. Pažljivo je gledao onamo ne trepnuvši okom, ali s osjećajem straha i čuđenja. Pritom se promijenila boja njegova lica i njegov izgled. U njegovoj se nutrini događalo nešto neobično, nešto veliko.

Njegovi su ga službenici zabrinuti žurno slijedili. Ponizno su ga upitali: "Vašoj Svetosti nije dobro?" On je pola sata kasnije dao pozvati tajnika papinske upravne vlasti i predao mu list papira s nalogom da se to tiska i pošalje svim ordinarijatima svijeta. Što je bilo napisano na tom papiru? Molitva koju na kraju mise molimo s pukom, dakle molitva molbe Mariji i usrdni poziv knezu nebeskih četa da zamoli Boga da može otjerati sotonu u  pakao."

U pismu koje je 1886. bilo poslano svim ordinarijatima, naložio je papa i to da se ta molitva izgovara klečeći. Kao potvrdu toga što piše pater Pachenino želio bih citirati iz pastirskog pisma tadašnjeg biskupa Bologne, karyci            dinala Nasallija Rocce, što ga je napisao u vrijeme posta 1946. godine: "Tu je molitvu napisao sam Lav XIII. Riječi: 'koji lutaju svijetom da bi iskvarili duše' imaju povijesno objašnjenje koje nam je često priopćavao njegov osobni tajnik, monsinjor Rinaldo Angeli. Lav je zaista imao viđenje paklenih duhova koji su se okupili nad Vječnim gradom (Rimom). Iz toga je doživljaja nastala molitva koju je želio poslati u čitav svijet koju sam molio svojim snažnim glasom. Često smo je slušali u vatikanskoj bazilici. On je osim toga vlastoručno napisao poseban egzorcizam koji je sadržan u Rimskom obredniku. Biskupima i svećenicima je preporučio da u svojim biskupijama i župarna često mole te egzorcizme. On ih je sam molio često tijekom dana."

Zanimljiva je i jedna druga činjenica koja je još po­većala vrijednost molitava koje su se molile poslije svake svete mise. Papa Pio XI. zahtijevao je u alokuciji od 30. lipnja 1930. da se te molitve mole s posebnom namjenom za Rusiju. Podsjetio je na vjerske progone u Rusiji i po­zvao vjernike da se obrate svetom Josipu, te završio rije­čima:

"O da bi svi mogli bez muke i poteškoća nastaviti taj sveti križarski rat, određujemo da te molitve koje je nalo­žio naš preteča blažene misli, Lav XIII., mole svećenici i vjernici poslije mise, s tom posebnom nakanom, dakle za Rusiju. Radi toga trebaju biskupi, te svjetovni i redovni­čki kler uvijek iznova podsjećati narod i nazočne pri sve­toj misnoj žrtvi na ovo gore rečeno." (iz: Civiltà Catolica, 1930., Vol. III)

Pape su, kao što se vidi, jasno ustanovili zastrašujuću nazočnost sotone. Pridodana molitvena nakana Pija XI. odnosila se na središte krivog nauka našeg stoljeća koji nije utjecao samo na život naroda, već i na samu teologi­ju. Ako se nalozi Pija XI. nisu slijedili, tada su za to bili krivi oni kojima su oni bili povjereni. Oni su u svakom slučaju u skladu s karizmatičnim priopćenjem što ih je Bog prenio ljudskom rodu ukazanjima iz Fatime, iako su ona bila dakako neovisna o tome- Fatima je tada još bila nepoznata u svijetu!

Sotonini darovi

I sotona daje svojim pristašama neke sposobnosti. Budući da je on pravi lažljivac, ne razumiju odmah pri­matelji porijeklo tih moći ili ga ne žele razumijeti, jer se veoma raduju besplatnim darovima. Tako se može dogo­diti da poneka osoba ima dar vidovitosti; drugi spontano pišu poruke na više stranica ako im se stave u ruku bijeli papir i nalivpero; drugi opet imaju dojam da se podvostručuju i da jedan dio njih može ulaziti i u veoma uda­ljene kuće i krajeve;'a veoma je raširen fenomen da netko čuje "glas" koji mu kazuje ili da moli ili da čini druge stvari.

Mogao bih nastaviti nabrajati. Odakle potječu te oso­bite sposobnosti? Jesu li one darovi Sv. Duha? Jesu li to darovi đavolskog porijekla? Ili se posve jednostavno radi o metafizičkim fenomenima? Da bi se utvrdila istina, po­trebno je podrobno ispitivanje ili prosudba od strane mje­rodavne osobe. Kad je sveti Pavao bio u Tijatiri, slijedila ga je neka ropkinja koja je znala vračati i tim svojim darom pribavljala veliku zaradu svojim gospodarima. Ali to je bio dar đavolskog porijekla kojega je nestalo odmah nakon što je sveti Pavao izagnao zla duha (usp. Dj 16, 16-18).

Kao primjer bih želio citirati svjedočanstvo potpisano s "Erasmo di Bari" i objavljeno u Rinovamento dello Spi-rito Santo (rujan 1987. god. - u zagradama su moje napo­mene).

"Prije nekoliko sam godina upoznao 'igru časa', ali nisam znao da se radilo o vrsti spiritizma. Poruka je bila formulirana na jeziku mira i bratstva (ali iza maske dobra krije se đavao). Nešto sam kasnije imao u Lurdu, gdje sam obavljao službu, neobične sposobnosti (vrijedno je spomena i to da se đavao pojavljuje i na tako svetim mje­stima).

Imao sam sposobnosti koje se u parapsihologiji ozna­čavaju kao izvanćutilne, dakle vidovitost, čitanje misli, klinička dijagnoza, uvid u srca i u život živih i umrlih osoba i druge sposobnosti. Nekoliko mjeseci kasnije bila je tome pridodana još jedna, naime sposobnost da se po­laganjem ruku oduzima fizička bol i time ublažava ili okončava stanje trpljenja. Je li to bila takozvana prano-terapija?

Sa svim tim sposobnostima nije mi bilo teško uspos­tavljati vezu s ljudima; ali oni su poslije susreta bili za­prepašteni onim što sam im rekao i osjećali su duboku uznemirenost, jer sam ih jasno upozorio na grijehe koje sam vidio u njihovim dušama. Kad sam čitao riječ Božju, shvatio sam da se moj život nije promijenio. I dalje sam bio lako razdražljiv, zlopamtilo, nepopustiv i osjetljiv na uvrede. Bojao sam se nositi svoj križ, plašio se nepoznate budućnosti i smrti.

Poslije duga lutanja i strašnih nezgoda priveo me na­posljetku Isus obnoviteljskom pokretu 'Rinnovamento'. Tamo sam sreo nekoliko braće koja su molila nada mnom i pokazalo se da ono što mi se događalo nije bilo božan­skog porijekla, već je dolazilo od đavla. Mogu dakle po­svjedočiti da sam upoznao moć imena Isusova. Uvidio sam svoje grijehe prošlosti i ispovijedio ih. Pokajao sam se i odrekao svih okultnih djela. Izvanćutilne su sposob­nosti nestale i Bog mi je oprostio. Na tome mu zahva­ljujem."

Ne zaboravimo da i Biblija izvješćuje o slučajevima takvih neobičnih sposobnosti koje su s jedne strane po­tjecale od Boga, ali s druge i od đavla. Neka čudesa što ih je Mojsije činio po Božjem nalogu pred faraonom, činili su i magičari dvora. Stoga nije dovoljna činjenica uzeta izdvojeno da bi se navelo porijeklo te moći kad se radi o fenomenima te vrste.

Želio bih još dodati da u ljudi koje su zadesili takvi zli utjecaji, postoji osobita osjetljivost. Oni odmah osjete ima li neka osoba negativno zračenje, unaprijed vide bu- duće događaje i osjećaju se prisiljenima polagati ruku na psihički slabe ljude. Tada imaju i dojam da mogu utjecati na živote drugih ljudi, čineći im zlo pakošću koju osje­ćaju u sebi. Da bismo se domogli spasenja, moramo se oduprijeti svim tim nastojanjima!