PREMA RAM SVIMA!

Dharmavahini

Sve što je vidljivo sjaji kao gayatri, jer zvuk ili govor (vac) jest gayatri svi elementi (bhuta) jesu zvuk ili govor, na njih govor ili zvuk (vac) ukazuje i obuhvaća ih. Vac je dakle govor ili zvuk. Vac ih opisuje, pojašnjava i obilježava. Svi su elementi isto tako od svijeta (prthivi). Ništa ne može ići iz­van njega. Ovaj je svijet čovjekovo tijelo, čovjek ne može iz tijela iskočiti. Postoji životni dah (prana) kojim se tijelo održava. Dah (prana) se nalazi u "srcu" (hrdaya). Životni dah ne može izaći izvan srca (hrdaya).

Gayatri ima četiri stopala i šest obilježja, a to su: govor ili zvuk (vac), elementi (bhuta), svijet (prthivi), tijelo (šarira), dah (prana) i srce (hrdaya). Božansko biće (puruša) kojega se veliča uz pomoć gayatri uistinu je uzvišeno, sveto i veli­čajno biće. Sve to mnoštvo elemenata, kao što je bilo reče­no, tek je mali dio njegova tijela. Broj i priroda tih elemenata (bhuta), veličina i njihovo značenje onkraj su razumijevanja, pa ipak sve je to tek jedna četvrtina veličanstvenosti božanskog bića. Ostale tri četvrtine čini njegov sjajan besmrtan oblik.

Nemoguće je shvatiti tajnu tog sjajnog oblika. Ta je božanska osoba, koju se veliča uz pomoć gayatri mantre, uistinu brahman.

Ona je prostor (akaša) i nalazi se iznad domašaja čovjekovog shvaćanja. O toj se osobi govori kao o prostoru izvan čovjekove osobnosti (bahirdha-purušakaša). To je obilježje budnog stanja, ta je božanska osoba (puruša) prostor (akaša) u čovjekovoj osobnosti ili antah-purušakaša. To je obilježje "stanja sna". Božanska je osoba prostor (akaša) u čovjekovom srcu. Čovjeka to božansko biće (puruša) ispunjava u potpunosti i to je "stanje dubokog sna". Tko god sazna ovu istinu, postiže ispunjenje i brahmana. To znači da onaj tko poznaje tri stanja svijesti (avastha): budno (jagat), sanjanje (svapna) i duboki san (sušupti), sam je brahman.

Kako je žalosno to da je čovjek, koji je poznat kao božansko biće (puruša) i koji nosi naziv utjelovljenja atma­na (atma-svarupa), smio postati spremište sebičnosti i nečistoće koja iz nje proizlazi, uključen u nedolična djela ne­pravde! Kako je to jadno! Zbog toga što se i danas naziva "božansko biće (puruša)", čovjek se mora držati puta koji će mu dati atom te božanske veličajnosti.

Što dakle možemo reći o dharmi božanskoga bića (puruša-dharma)? Kako mogu božanska bića (puruša) koja ne haju da steknu čak ni beskonačno maleni dio slave Prvotnog Božanskog Bića (puruša), očekivati da sprovode puruša-dharmu? Čak ni najrevnije traganje sada neće otkriti djelić toga. Kao što je drevni mudrac govorio:

To znači da kad onaj koji je dvaput rođen odustane od izvođenja sandhya obreda neće moći ubirati plodove ikakvih drugih obreda, te zapada u prokletstvo. Tako kaže cjelokupna indijska predaja (smrti). Oni koji zanemaruju sandhya obred, nemaju pravo na nijedan drugi obred. U drevna su vremena sveci godinama izvodili sandhya obred i zato su postigli dug život, ugled, slavu, mudrost i sjaj božanskosti. To je spominjao i Manu, zato s koje god točke gledali, ni­jedan svećenik ne može zaslužiti taj status ako ne meditira o gayatri.

Naravno, svećenik (brahmana) u ovom smislu podrazumijeva onog čovjeka koji je ostvario Boga kao bezobličnu stvarnost (brahma-tattva) i koji je sebe pročistio uz pomoć vježbe, neprekidno kontemplirajući o Bogu. To nema nikakve veze s kastom pa čak ni s religijom. Ali oni koji su naslijedili naziv "svećenik" (brahmana), imaju osobitu odgovornost u vršenju sandhya obreda i gayatri.

Što je ustvari sandhya? San znači pravilno, a dhya proizlazi iz riječi dhyan i znači meditacija. Tako se sandhya odnosi na pravilnu i duboku meditaciju (dhyana) o Gospodu, to znači usredotočenost na Boga. Da bi se um usredotočio na Boga, moraju se obuzdati aktivnosti. Da bi čovjek uspio u procesu nadzora nad svojim djelima, on mora svladati zapreke što ih postavljaju tri svojstva prirode (guna) i to: sattva, rajas i tamas. Kada se ti oblici prirodnih impulsa prevladaju i nastoji ih se usmjeriti njihovim tokovima, čovjek mora moliti Boga da poništi njihov utjecaj. To je prva dužnost čovjeka koji stremi k Bogu.

Pravilo prirode nalaže daje "jutro" razdoblje satvičkih osobina, "podne" je rajasičke prirode, a "večer" tamasičke. U osvit dana um se budi iz ugode sna oslobođen uznemirenosti i depresija i on je tada miran i bistar. U to doba dana i u tom mentalnom stanju, kao što znate meditacija o Gospodu (dhyana) vrlo je uspješna. Sto­ga se preporuča pratah-sandhya obred. Ali ne znajući znače­nje tog obreda ljudi ga i dalje izvode mehanički, samo zato što su ga propisali njihovi preci. Sljedeća čovjekova dužnost je da izvodi sandhya obred, nakon što je shvatio njegovo dublje unutrašnje značenje.

Kako dan prolazi, čovjek je sve više prožet aktivnom snažnom prirodom (rajo-guna) dok obavlja svoj svakodnevni posao i rad. Prije podnevnog obroka propisi mu nalažu da ponovno meditira o Gospodu i da posveti svoj posao, a njegove rezultate preda samome Gospodu. Tek nakon tog čina posvećenosti i prisjećanja na Gospoda te zahvalnosti prema njemu, on može započeti s obrokom. To je značenje podnevnog štovanja (madhyamika). Kad se čovjek drži to­ga obreda, rajo-guna se drži na uzdi. Tako se rajo-guna savladava uz pomoć sattva-gune. To je treća čovjekova dužnost.

Kad se spušta noć, čovjeka obuzima treće svojstvo prirode (tamas) i on se žuri kući da se najede i odmori i tada ga svladava san. No čeka ga još jedna dužnost. Jesti i spavati sudbina je lijenčina i besposličara. Kad najgore od svojstava – tamas - prijeti da zavlada čovjekom, on mora uložiti osobit napor kako bi izbjegao njezin utjecaj. To će uspjeti kad se okrene molitvi zajedno s onima koji veličaju Gospo­da, koji čitaju o njegovoj veličajnosti, njeguju dobre osobine te se odlučno pridržavaju pravila dobrog ponašanja. To je večernja sandhyavandana koja se preporučuje.

Stoga, um koji se budi iz praznine sna valja pravilno usmjeriti i savjetovati, mora se osjetiti da su blaženstvo meditacije (dhyana) i radost koja nastaje kada se povučemo iz izvanjskog svijeta, mnogo veći i trajniji od ugode koju donosi dnevna količina spavanja. Ovo blaženstvo, ovu radost mogu osjetiti i ostvariti svi, moć razlučivanja će vam to pri­bližiti. To je čovjekova četvrta dužnost.

Čovjek koji se, sve dok u njemu ima života, pridržava sandhya obreda tri puta dnevno, uistinu je najviši uzor, on je uvijek blažen, on postiže sve što želi. Nadasve, takav je čovjek oslobođen čak i dok je još u tijelu, on je jivan-mukta.

Mora se paziti da se sandhya obred ne izvršava rutinski, da se ne smatra samo još jednim obredom više kojeg se valja pridržavati. On se mora obavljati sa svjesnošću o njegovom značenju, razmišljajući o unutrašnjem smislu. Čovjek bi trebao jasno razumjeti smisao gayatri mantre. Potrebno je da se osjećate poistovjećenima s tim sjajnim Bićem (Atma-svarupa) kojega spominje mantra. Samo oni koji ne znaju značenje gayatri, zanemarivat će ovu mantru.

Manu posebice ističe da je gayatri sam životni dah svećenika (brahmana). No, to nije samo njegova tvrdnja - to je istina.

Što je sjajnije za duhovno uzdizanje od meditacije (dhyana), od sjaja koji obasjava i hrani čovjekov intelekt? Što je važnije, plodonosnije od molitve koja moli za spase­nje uma od grješnih nakana?

Za čovjeka nema bolje zaštite od njegovanja vrlina. Manu tvrdi da svećenik (brahmana) neće izgubiti svoj status sve dok se drži gayatri mantre i sve dok ga nadahnjuje njezi­no značenje. Manu kaže da ukoliko je um previše slab da nastavi s proučavanjem Veda, onda mora barem ponavljati gayatri mantru i slijediti je do kraja života. Drevni duhovni tekstovi i predaja (smriti) isto tako kažu da nema blaga većeg od gayatri.

Snaga duše može obaviti sve zadatke što ih svijet postavlja pred nju, a kako gayatri daje unutrašnju snagu i podupire ju, mora ju se njegovati s posebnom pažnjom, bez zapuštanja. Za rast i razvitak tijela potrebna je satvička hrana, zar ne? Tako se isto i sjaj sunca mora privući kako bi obnovio unutrašnji čovjekov sjaj koji ima oblik stvaralačke mašte (bhavana).

Kada snaga duše ojača, osjetila se isto tako pokrenu i usmjere u korisne pravce. Kad ona oslabi, malaksaju i osjetila i iznevjere vas. Zato, ako u kritičnom trenutku privučemo energiju sunca, to će biti kao kad se u određeno godišnje doba posije sjeme, tada će i žetva biti osigurana. Može li tama nešto sakriti i pomutiti kad se pojavi sunce i okupa zemlju svojim svjetlom? Može li nas nadvladati tuga kad upijemo taj sjaj? Kako možemo biti lišeni snage kad nju crpimo sa samog Svevišnjeg izvora — Boga (brahman)? Tehnike ovog procesa utemeljili su naši preci, za dobrobit svih onih koji tragaju za istinom. Naučite te tehnike i primjenjujte ih. Vlastito će vam iskustvo omogućiti da svjedočite o istini njihovoga puta.

Kakva je svrha upanayana obreda? Koja se mantra toga dana dobija? Zašto se tada poučava jedino ta mantra? Zašto se drugim mističnim formulama ne pridaje jednaka važnost? Promislite o tome i tada ćete otkriti da je gayatri vladarica nad mantrama. Isto ćete tako otkriti da će obredi zasjati novim značenjem, obredi i provođenje stroge discipline imat će svoju svrhu, a djela i iskustva naših predaka činit će se uistinu vrijednim. Ako ne pokušate saznati značenje, tumačit ćete ih kako vam mašta nalaže i tada ćete se upusti­ti u varke i lukavštine uma da pobjegnete od obveza koje vam nalaže život. Bit ćete tada uhvaćeni u nepravdu (anyaya) i nemoral (adharma).

Koje je dakle pravo značenje riječi gayatri? Pokušava li ga itko danas otkriti? Ljudi misle da riječ označava ili božicu Gayatri ili mantru. Gayatri je ono što štiti (thra) životne dahove (gaya ili prana) odnosno osjetila (indriya), od kojih je prvi govor (vac).

Osim toga, kaže se da se ono što spašava osobe koji je izgovaraju, štuju i ponavljaju, ili o njoj meditiraju naziva gayatri:

Ova je sveta mantra preobrazila kraljevskog mudraca (rajarši) kao što je bio Višvamitra, u božanskog mudraca (brahmarši). Majka će Veda (vedamata) izliti sve blagoslove na one koji je štuju. Božica je opisana uzvišenim riječima u svetim tekstovima kao što su brahmane i dharma- sutre. Ako ih dobro razumijete, tada gayatri možete spoznati izravno.