Demon noćne strasti

29

Da demon noćne strasti ne muči moj krhki um, prekinuo bih san i oproljetio tamu. No nemam dovoljno soka za noćne pupoljke... Prečesto primoran uzalud bdijeti nad njihovim spokojem, oči u oči sa samim sobom, sneno se zadržavam u bezobličnom mislima. Što bih mogao izmisliti u pustoši ideja, u nijemoj ništici osjetila? Ipak, volio bih da fantastična bića zagrizu umorno tijelo, pa neka krv uzavre i pretvori se u dušu.
Bez otrova strasti ne dolazi zora, prasak naših rana na samome kraju noći. Krvariš? Onda vrebaj zoru, pa će se sunce oblikovati u tebi. Sve što živi rađa se iz jačanja boli u borbi sa svjetlošću. Dan? Zdravlje naši poroka.
Dekadencija zore...

Napomena: Izvadci iz "brevijara poraženih" u kojem EMIL CIORAN, svetac ništavila i skutonoša svoje slučajnosti, traži utjehu u svjetlosti poezije i glazbe. ČOVJEK JE PROSJAK POSTOJANJA. priredio: nenad rizvanović, prevela: vanda mikšić. objavljeno u novom listu, subota, 3. listopada 2009. http://www.novilist.hr/

       Za vas je priredio Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/