SLOBODA – je multidimenzionalni pojam koji se često mjeri stupnjem odsutnosti vanjskih ograničenja ili kontrole, ne bivanjem podređenim ili u poziciji služenja. Slobodu se još naziva unutarnjim mirom, prisustvom unutarnje kontrole, unutarnjim iskustvom izbora, unutarnjom autonomijom, spontanosti, ispunjenosti i spiritualnosti.
Smisao slobode još bolje dočarava ova definicija - sloboda je moć djelovanja ili govorenja ili razmišljanja bez ograničenja nametnutih izvana, odvojenost od dužnosti i obveza (ne generalno, jer svatko ima određene dužnosti, ali u ovom slučaju ih sami postavljamo).
Pojam slobode se može raščlaniti na dva dijela: na vanjsku koja je stvar društvenih i političkih djelovanja te unutarnju koja je rezultat filozofskih i psiholoških pitanja. Oba dijela slobode nalaze se u međuodnosu – društvo pokušava dobiti moć nad individuom tako što joj nameće njezine vrijednosti, a individua se bori za društvenu prihvaćenost etabliranjem osobnih vrijednosti u društvu.
Francuzi su utvrdili da je sloboda urođena čovjeku, s obzirom da posjeduje dušu i svijest, a što se više upliće u društvo to više gubi svoju slobodu.
Sloboda u duhovnom aspektu ima najšire značenje. Ona predstavlja potpuno prihvaćanje realnosti, onakvom kakva ona uistinu jest.
U svojoj definiciji ona sadrži odsutnost vanjskih ograničenja i sputavanja. Ostvarenje ovog oblika slobode ovisi o našoj percepciji te o okolini u kojoj živimo. Čak i prirodni zakoni ograničavaju ovaj oblik slobode. Primjerice, iako ponekad želimo u roku od minute biti na drugom kraju svijeta, to nam je zbog materijalnog univerzuma u kojem živimo nemoguće.
Sposobnost djelovanja putem unutarnje autonomije predstavlja zapravo upravljanje vlastitim unutarnjim stanjima. Ovaj oblik slobode nam dopušta da djelujemo u skladu kako sa svojim vrijednostima i vlastitom istinom, tako i s univerzalnim vrijednostima. Unutarnju autonomiju obilježava upravljanje vlastitim unutarnjim svemirom. Gandhi je primjer osobe koja je dosegnula taj oblik slobode, a njegova izjava u svezi toga glasi:
"Slobodu se može dosegnuti jedino kroz unutarnji suverenitet."
Nema osobe koja ne voli slobodu, kao ni one koja ju ne želi. Do pogreške dolazi u trenutku kad pomislimo da sloboda znači činiti sve što nam dođe da činimo. To bi prije bila definicija neodgovornosti. Zašto? Primjerice, zato što nam nije dopušteno da uđemo nekome u kući i da uzmemo od tamo što god poželimo.
"Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi."
(Jean-Jacques Rousseau)
Slobodu je teško generalno u potpunosti točno definirati. Ono što nekome od nas predstavlja riječ sloboda, drugome to nema veze s njom. Zašto? Zato što definiranje tog pojma ograničava sustav vjerovanja i moral koji nije u skladu s jasnom definicijom osobne slobode i njenih ograničenja.
Čovjek po imenu Andrew Galambos dao je definiciju slobode koja glasi: "Sloboda je društveno stanje koje postoji kad svaki pojedinac ima potpunu kontrolu nad svojim vlasništvom.". Ova definicija se ne bi trebala prebukvalno shvatiti iz razloga što riječ vlasništvo u definiciji obuhvaća puno veći spektar od očekivanog. Pa što ta riječ znači? Prije svega vlasnici smo svog tijela, uma i emocija te smo kao takvi vlasnici samih sebe. Moralne dileme nastaju u trenutku kad se sudare dva vlasništva. Tada je jako teško utvrditi čija istina slobode je prava. Rješenje za to je definirati svoju slobodu tako da ne narušava nikoga i ništa oko nas.
Ljepota prirode slobode je ta da možemo sa svojim «vlasništvom» činiti što god poželimo i to u stopostotnom omjeru.
Postoji još definicija slobode koje pobliže označavaju ovaj pojam. Pa tako postoji "sloboda od" i "prava sloboda". Između ove dvije vrste slobode postoji razlika. "Sloboda od" se odnosi na slobodu od bilo koje materijalne forme koja nas drži u nekom obliku zatočeništva, bila to neka energija, stvar, prostor ili vrijeme. Isto tako bilo mentalni poredak u umu koji je u neravnoteži može nas staviti u osobni zatvor mada uopće nema razloga za njega.
Mnogima se događa upravo ovaj oblik zatočeništva. Dopuštajući da nas zarobe mentalni, emocionalni, fizički ili bilo kakvi drugi oblici obrazaca u kojima se krećemo, stvaramo nevidljivi zatvor u kojem možemo ostati vječno, ako to ne osvijestimo.
"Sloboda od" je sloboda koja ima dvije strane. Kad bi si postavili pitanje da li smo "slobodni od", odgovor bi bio da i ne. Sve je relativno kod pojma slobode. Ono što nas navodi da kažemo ne, jest činjenica da živimo u svijetu, da smo pod utjecajem linearnog vremena i prostora, što je već prilično dosta razloga za ne biti slobodan od, zar ne?
No što je s "pravom slobodom". Ostvarivanje prave slobode ide kroz višu svrhu. To znači da svaku stvar koju činimo u životu, činimo zato što iza toga stoji neka viša svrha koju želimo ostvariti, nešto puno veće od nas samih i naših djela koje činimo. Dosezanje «prave slobode» je dugoročan proces. Ono što je bitno je to da imamo sliku prema kuda se želimo kretati. Trebamo izmisliti svoju igru, postaviti pravila i način kretanja kroz nju te zakoračiti na njezinu stazu.
U svakom slučaju, kao i svaka emocija, i sloboda je nešto što izvire iz nas samih. Trebamo samo to probuditi.
"Sloboda i radost ne postoje izvan tebe. Reci da su u tebi i u tebi su. Reci da su tvoje - i tvoje su."
(Richard Bach)