DARKO PLAŽANIN  ( 1957 - 2009 )      

 

Biti čovjekom prije svega, najteže je oduvijek bilo. Prisjećati se Darka Plažanina a ne spomenuti njegov doprinos afirmaciji haiku poezije, bilo bi ne moguće...   

 

"... Darko Plažanin rođen je 30. kolovoza 1957. u Pakracu, a od sedamdesetih godina prošloga stoljeća živio je u Samoboru. Samoborskoj, hrvatskoj i svjetskoj javnosti bio je poznat kao izniman haiku-pjesnik. Pjesnički put počinje u drugoj polovici sedamdesetih prošloga stoljeća kao jedan od osnivača samoborske pjesničke skupine Katarza i od tada je trajno u hrvatskom pjesništvu. Jedan je od osnivača Hrvatskoga haiku-društva te član Ogranka Matice hrvatske Samobor od početka njegova obnovljena djelovanja. Jedan je od pokretača Samoborskih haiku-susreta (1993), najuglednije domaće haiku-manifestacije, koju je do posljednjega dana organizirao i vodio te putem nje ostvario plodnu suradnju s mnogim istaknutim domaćim i svjetskim pjesnicima haikua. Bio je urednik mnogih publikacija, pisao članke i recenzije te bio izbornik i predsjednik povjerenstava na mnogim manifestacijama haiku-pjesništva. Darko Plažanin objavio je četiri samostalne zbirke pjesama: Žubor vode (1989), Svakidašnji put (1990), Samobor (1994) i Iz crne rupe (1998) te dvije zajedničke. Svoju posljednju samostalnu zbirku pod naslovom Svakidašnji put (2) nije dočekao. Njegovi stihovi prevođeni su na desetak stranih jezika, zastupljen je u brojnim domaćim i svjetskim haiku-antologijama, a za svoje stvaralaštvo primio je niz domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada, među kojima i glavnu nagradu 1990. u Japanu." - o Darku je pisao Zvonimir Perović.    

"Na Vancouver Cherry Blossom Festival - Haiku Invitational 2006., u dalekoj Kanadi i u velikoj međunarodnoj konkurenciji pjesnika koji vole i znaju pisati u haiku formi, među nagrađenima je Plažaninov haiku. 

    Tih i staložen, kakvog ga poznajemo, samo je prokomentirao: - Eto, još i to. Poslao sam jedan haiku pa... Izrekao je to kao da je nagrada stigla tu negdje s naših strana, s kojeg od brojnih haiku susreta." - Joža Prudeus 
 

blossoming cherry
one bough hiding
the whole town  

 

Darko Plazanin

Samobor, Croatia  

 

-----------

 

U svojim pjesmama Darko Plažanin je prečesto Putnik. Tu su prisutni i dani lutanja, Putnika na Putu.

škripe kotači
noć iskri i cvili
vlak ide dalje

jedno svjetlo
u noći iznad Peruna
bijeli oblak

planinski put
iz neba silazi
u more

Darko Plažanin je u svojim haiku često opisivao i surovu prirodu. On uspjeva da oštro izrazi njenu ljepotu izazivajući šok u svijetu haikua.

travanjska kiša
zgažene gliste leže
po pločnicima

Ljepotu prirode i njenu snagu koja se okrutno okomila na najslabija bića, na gliste koje leže zgažene po pločnicima.

Slično gornjem ispisu iznenađen sam Darkovim haiku, ispisanim u Samoboru travnja 1998. godine

Srdačno pozdravlja
sve ljude oko sebe
mladi pogrebnik.

Još jedna duša je napustila ovaj svijet nečujno sa zemaljskih regiona, ka rajskoj dolini uz pratnju zvonjave.

Zimsko jutro
iz doline kristale
zvuci zvonjave.

Darko Plažanin je na vrhuncu kada povezuje objektivno (prizor) i subjektivno osjećanje.

nepomićan
uhvaćen sam u mrežu
babljeg leta.

Po svojoj prirodi ovaj jednostavan haiku, hvata nas u mrežu muzike sfera. Pjesnik omamljen ljetom i ne primjećuje snagu prirode. Iznenada u toplini dana i sparini noći pjesnik umoran i nemoćan leže i tek tada osjeća ljeto. Ono što je tako udaljeno i ono što je sasvim blizu, ono veličanstveno i veliko i ono majušno tijelo i duša pjesnika, sjedinjeni postaju u njegovom umu kao što su sjedinjeni u prirodi, postaju Jedno.

 

"... Sjećam se kada sam čekala s nestrpljenjem da prva mi zbirka iziđe, Darko mi reče: Zauvijek se pamti ta prva knjiga, sve one koje dođu nakon nje, ne mogu se mjeriti s tim osjećajem divnim koji te ispuni.

I bio je u pravu.

Darko ode, uzleti na nebo i sada je i on plavi, krilati, bezazleni anđeo koji nas gleda i čuva i sa neba nam se smiješi onim svojim divnim, dječačkim osmijehom što iz duše čiste, nevidne izlazi. 

Doviđenja, dječače zlatni, doviđenja!" - Ljubica Šego 

"Izgubili smo velikog pjesnika i velikog čovjeka. Skroman i nesebičan kao malo tko među nama. Njegov dragi osmijeh i blagi pogled nikad se ne zaboravlja. Postoje ljudi koje upoznamo i zaboravimo. Postoje i oni kojih se ponekad sjetimo. A postoje i oni koje upoznamo i koje nikad ne zaboravljamo. Ostaju u našim srcima i kad odu s ovoga svijeta. Darko je jedan od tih koji se nikad ne će zaboraviti. Imala sam čast družiti se s njim i učiti od njega. Hvala mu za mnoge lijepe trenutke provedene u kreativnom druženju."  -  Slavica Čilaš

 

  " Od mladenačkih dana, vremena naše Književne grupe Katarza u Samoboru intenzivno smo dijelili i poeziju i život.Darko je bio rijedak čovjek neiskvarene prirodnosti i neposrednosti.Zato smo i bili istinski prijatelji. Sve što je Darko radio, radio je od srca i s dubokim uvjerenjem. Pokrenuo je Samoborske haiku susrete iz kojih je niknulo i Hrvatsko društvo haiku pjesnika, časopis Haiku i drugi susreti u Hrvatskoj. Njegov svakidašnji put završio je nenadano, ovdje u ovom trenu. No, siguran sam da ćemo se negdje ponovo sretati u boljim vremenima i prostorima. Dotle nam ostaju pjesme i sjećanja." - Milan Žegarac Peharnik

 

Darko Plažanin bio je i ostat će nepročitana knjiga, a o njemu još će se dugo raspravljati i pisati...

----------

http://www.worldhaiku.net/poetry/
si/d.plaznin/d.plananin.htm


---------





U Rijeci, 18.02.2009. godine          pjesnik i slikar, Borivoj Bukva