Broj: 3074.              

Godina: X              

16. prosinca (decembra)  2014.

 

 

„POZNAVATI BOGA MOGUCE JE SAMO U SEBI. DOK GA NE NADJES U SEBI, NECES GA NACI NIGDJE. NEMA BOGA ZA ONOG TKO NE ZNA DA GA NOSI U SEBI”. Lav Nikolajevic Tolstoj

 

Dragi prijatelji,

Kuca ili dom kao metafora duse u upaljena svijeca kao metafora bozjeg blagoslova, poanta su pjesmene poruke iz „Bijele kule” za danasnje tihovanje. Samo je potrebno te metafore sobom ucitati u vlastitu bit –

smisao svojega zivota:

 

 

12. DAO SAM TI SVIJECU UPALJENU

 

        Dao sam ti svijecu upaljenu, i rekao ti: “Ponesi to svojoj kuci, i pazi da ti putem vjetar ne ugasi plamen. I pazi da ti svijeca ne dogori, prije no sto prijedjes kucni prag.”

        Kojim si to obilaznim putem posla kuci? A vecer vec sa visova klikce, a sjene vec plaze iz pecina.

        Zar ne znas gdje je tvoja kuca? Okreni se u smjer odakle si krenula. Tvoja je kuca tamo, gdje ti je svijeca upaljena, tvoj prag je Moja ruka pruzena. Kuda si od svoje kuce svjetlost odnijela, kroz vjetar svoga straha, po bespucu svoje zbunjenosti?

        Pozuri svojoj kuci, i pazi da ti svijeca ne dogori prije, no sto prijedjes rodni prag.

 

“Bijela kula”, knjiga 15. Zapisala Vesna Krmpotic

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa