"ZA VRLINU NIJEDAN  PUT  NIJE  NEPROHODAN".  

 Latinska poslovica      

Dragi prijatelji, Pogledajmo suglasnost latinske sentence i pjesme pristigle iz "Bijele kule" za današnje stihovanje. To se dešava već 108. put. Ljuti megdan između prezira i ljubavi na čiji poligon Bog ulaže BUKTINJU SUĆUTI, MAČ BLAGOSTI I VRLINU PRAŠTANJA zbog finalnog raspleta ovog megdana: DA OPROSTIŠ ŠTO SE ČINI NEOPROSTIVO:    

 

17. DAO SAM TI ONO, ŠTO NE CIJENIŠ

 

Dao sam ti ono, sto ne cijeniš,        

tek rekavši ti: “Za ljubav te pitam, a ne za sud.”

Prezir je tvoj nijem i strašan,     

poput tihe vode, 

koja drobi gležanj brijegu;        

dubok i jak on zove ljubav na megdan,

da bude jača, ili da umine.          

Na treći poziv pojavi se, ljubavi,        

labudom predvođena,        

buktinjom sućuti obasjana,        

mačem blagosti opasana.          

Nijem i strašan stoji crni vitez,        

čekajuci da spališ spaljivo,        

stališ rastaljivo,        

da oprostiš što se čini neoprostivo.  

 

"Bijela kula", knjiga 41. Zapisala Vesna Krmpotic    

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa