DAN OSLOBOĐENJA RIJEKE

POLAGANJEM VIJENACA NA SPOMENICIMA I ODAVANJEM POČASTI OBILJEŽEN DAN OSLOBOĐENJA RIJEKE

Antifašizam u temeljima današnje Hrvatske

Danas mnogi žele umanjiti ulogu narodnoslobodilačke borbe i prikazati je ideološkom, ne žele shvatiti da su i NOB i Domovinski rat bili oslobodilački i državotvorni pokreti, rekao gradonačelnik Vojko Obersnel

RIJEKA – Predsjednik riječke Udruge antifašističkih boraca i antifašista Dinko Tamarut poručio je s jučerašnjeg obilježavanja Dana oslobođenja Rijeke ispred Spomenika oslobođenja na Delti da neće proći ponovno pisanje povijesti.     – Nameću nam se izmjene Ustava i to čak pojedinci iz našega grada. Oni žele da se ...

 

Pogledajte molim vas kako su i što su na spomeniku ispisali primitivci uoči proslave i polaganja vjenaca... na to sve ostajem bez komentara...

Preuzeto iz Novog Lista    http://www.novilist.hr/

-------




--- On Sun, 5/3/09, Sandi Basic, Rijeka.....wrote:

From: Sandi Basic
Subject: 3.maj

Date: Sunday, May 3, 2009, 3:54 PM

-------------------

Danas je 3. maj, dan na koji je naš najdraži grad, grad koji je prvi u svijetu iskusio strahote crnih košulja na svojim ulicama, oslobođen od nacifašizma...
Bilo je to pred 64 godine, kad su ljudi prepuni ideala vodili završne borbe za slobodu i pravedniji svijet...
Kako je sve ispalo, drugo je pitanje...
Šaljem vam pjesmu koju sam napisao prošle godine otprilike u ovo vrijeme...
Boh i se!

4. Maj 1945. ( Dan poslije... )

 

 

Polagano otvaram oči, vjeđe teške podižem,

vjeđe slijepljene poput odavna zaboravljenih,

zahrđalih zasuna na vratima ladanjske vile nekog starovijekog aristokrata...

Gdje sam ovo, moj Bože?

 

Pa ja to ležim na krevetu, glava mi na mekanom jastuku.

Nemoguće...

Pokušavam se snaći, s lijeve mi je strane nešto što nekoć možda, u pitomija vremena,

zvalo se prozor...

Sunce kroz tu rupu bliješti, bjelina zidova skuplja mi zjenice do granice boli...

Usne su suhe, pri svakom pomaku lica kao da osjetim neizdrživ plam paklenih vatri. Vode...molim vas,sričem,ali glas ne izlazi iz utrobe,preslab je...

 

Privikavam se na danje svjetlo, ali sporo...,

sporije i od krtice koja se budi iz zimskog sna...

 

Dok sljepoća me prolazi, gledam kroz razbijeno staklo, nazirem već i nekakve konture...

Vidim crvene krovove kuća i kuće bez krovova, vidim plavetnilo mora i razrušene lukobrane, vidim gradsku uru i na njoj ponositog orla,

vidim Učku i obale stare Liburnije...

 

Ovo je...Rijeka!!! Ja sam u Rijeci!!!Voljeni grade moj...

 

Oblaka se mnogo sniježnih na obroncima Učke zabijelilo,

a više ih je još koritom Riječine proteklo,

otkad sjedio nisam na tvojim dobroćudnim terasama,

O Ljepotice bijedna, u vjeke vjekova krvnicima od krvnika iznajmljivana...

 

Koliko li je samo Korzo koraka raznih čulo i izbrojalo svo vrijeme ovo

što ne pamte me ulice moje?

Ulice nikad prežaljene...

 

Kao da sad na njima čujem dječjih cipelica cvrkut,

i damskih potpetica zavodljivi ritam,

tupi zvon radničkog potplata zakrpanog stoput,

i škornje stare dobre mlekarice zbog kojih nektara nijednog više željan nisam...

 

I jedva čujan korak bosonoga ribara što opet mrežu krpa ljut......

 

A onda teški bat fašističke čizme, zvuk što bezbrižnost mladosti lomi!

 

Izazvan Duša je urlik...

Generacija se moja digla da ih zgromi...

 

 

  Da...Ali, dok se glave u ponosu dižu gubi ih se lako,

ponekad se sjetim palih drugova mojih...

Put od školskih klupa pa do pred Zid smrti, to zlotvorima suviše je kratko,

pa su mladošću okitili i noževe vrlih ubojica svojih...

 

I dok su Crne uniforme pijano pjevale nad prerezanim vratovima mojih školskih simpatija

i na krvlju umrljanim čizmama raznosile nevinost bezbrižnih dana okupanih drugačijim,

čistim i neiskvarenim, slobodnim i neizdanim majskim suncem,

ja sam gazio svoje ideale u bjesomučnoj utrci preostalog mi vremena i metka,

tražeći smisao u gnjevu i opravdanje u ljubavi...

Bezuspješno...

 

Poput slučajno nađenih obiteljskih razglednica,

izblijedjelih u nesmiljenoj žestini neumoljiva vremena,

nadolaze u sjećanje mi lica dragih ljudi, koji po ovoj zemlji natopljenoj krvlju

i krivih i nevinih, i nesuđenih i presuđenih, ne hodaju više...

I mjesto da ih kćeri i sinovi zazivaju glasovima umiljatim,

njihova imena na mramornim pločama lagano će ispirati kiše...

 

Dali su sebe u temelje naše...

 

A gdje se Gospod skrivao u ovo Vrijeme nazubljenih očnjaka?

Ne znam, možda je imao neka preča posla...

 

Ili se samo uvjeriti htio da Onaj  nije otišao iz duša ljudskih i da njegovo još je

kraljevstvo na Zemlji...

 

Autor pjesme: Sandi Bašić

 

  ---------

hvala sandiju na ovoj pjesmi.

lijepi pozdrav tebi i mladosti našeg voljenog grada rijeke.

boro

 

--------

međutim ima i drugačijih razmišljanja i tko

će svima ugoditi? ono što vrijedi uvijek ide dalje,

a niš koristi ostat će na ropotarnici nam povijesti...

čitaj niže:

--------------

--- On Sun, 5/3/09, Arsen, Rijeka.........wrote:

From: Arsen
Subject: Dan žalosti
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Sunday, May 3, 2009, 5:11 PM

----------------


Čestitam ti dan oslobođenja Rijeke od okupatora! Ujedno dijelim tvoju žalost uz sutrašnju obljetnicu Titine smrti. MI SMO TITOVI - TITO JE NAŠ !!
I POSLIJE TITA - TITO!!
TITO, PARTIJA, OMLADINA, AKCIJA!!   Jučer je rekao tvoj Rojs da je Tito, koji se predstavljao kao Tito, bio ubačeni ruski špijun. Pravom Titi falila su 2 prsta, a ovaj je imao sve. Sad ne znam tko je zapravo pokopan u kući cveća. Čovjek s komplet prstima ili s manjkom. Rojs je rekao da će o tome napisati knjigu. Bolje da se predbilježiš na vrijeme, jer će biti navala. A to svakako treba raščistiti.

--------------------

pozdrav arsenu, i brine me tvoja briga na priče česić rojsa.
zadrži si ga za sebe, budno motri i čitaj njegove ispise, da
te prosvjetli i neka ti bude za sva vremena svjetlonoša, a ti
se uzdaj u njega i njegov prosvjetliteljski duh...

boro

-------------------


U Rijeci, 04.05.2009. godine              Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/