DAH ŽIVOTA    

56    

Obično svi vjerujemo da smo puni života, hvalimo se uloženim trudom i njegovim plodovima. Zapravo na ramenu nosimo praznu vreću koju povremeno punimo mrvicama stvarnosti. Čovjek je prosjak postojanja. Smiješan nosać u nestvarnosti, krpač prirode. Sagradiš sebi dom u svijetu i misliš da si mu tako umakao. Više ništa oko sebe ne vidiš. A kad pomisliš da si posve sam, shvatiš da tvoje utočište nema krova. U kojem ćeš smijeru pljunuti? Prema suncu ili prema noći? Prostorom širiš ruke. Prsti ti se lijepe za prazninu. Ne lijepe se ni za koje biće, jer bitak gori. Stvarnost grebe, stvarnost boli. Disanje je mučenje. Dah života.


Napomena: Izvadci iz "brevijara poraženih" u kojem EMIL CIORAN, svetac ništavila i skutonoša svoje slučajnosti, traži utjehu u svjetlosti poezije i glazbe. ČOVJEK JE PROSJAK POSTOJANJA. priredio: nenad rizvanović, prevela: vanda mikšić. objavljeno u novom listu, subota, 3. listopada 2009. http://www.novilist.hr/

Za vas je priredio Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/