Broj: 3414.          

Godina: XII         

11. veljace (februara)  2016.

 

"VRLINA JE ZAJEDNICKA VEZA SVIH SAVRSENOSTI I SREDISTE SVAKOG BLAZENSTVA. ONA CINI COVJEKA RAZUMNIM, OBAZRIVIM, MUDRIM, RAZBORITIM, SREDJENIM, HRABRIM, NADMOCNIM, CESTITIM, SRECNIM, DOBRIM, COVJEKOM ISTINE I JUNAKOM U SVAKOM POGLEDU. VRLINA JE SUNCE MIKROKOZMOSA ILI MALOG, SICUSNOG SVIJETA, A NJEGOVA JE KEMISFERA CISTA SAVJEST. VRLINA JE TAKO LIJEPA DA NALAZI MILOST I PRED BOGOM I PRED LJUDIMA".    

Valtazar Gracijan

 

Dragi prijatelji, 

Dobro, jasnoca i jeste kad odgovor ponisti pitanje, ali NISTA NIJE JASNIJE OD ODGOVORA, KOJEGA PITANJA NE MOGU DOSECI – tu tvrdnju nam donosi pjesma iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, stoga cu se zadrzati samo na podvlacenju ovog, finalnog stiha pjesme, jer su dimenzije prostora i vremena nedosegljive mome umu:

 

21. DA LI JE NIKADA

 

Da li je nikada bilo ikada?

Da li je bilo vrijeme, trenutak, 

kad nisi bio?

Da li je u nekom od tih nekada  

ikada bilo to sto nikada 

moze biti?

Nista nije jasnije od odgovora, 

kojega pitanja ne mogu doseci.

 

"Bijela kula", knjiga 72. Zapisala Vesna Krmpotic  

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

 

 

 

28. siječnja 2016. 

Ako se ne pridržavate istine, svaka dužnost i svako djelovanje po dharmi bit će vam teško poput tereta. Dakle, morate tragati za stvarnošću iza svih tih događaja u svakodnevnom životu. Ta će potraga izvršavanje svih vaših dužnosti, koje su dharmičke, učiniti lakim i ugodnim. Bog je stvorio ljude takve da budu naklonjeni Njemu, oduševljeni širenjem vlastite vizije te sretni kada su moralni i čestiti. Stoga ljudi moraju djelovati u skladu sa svojim najboljim interesima držeći se svoje prave prirode, koncentrirajući se na Božansko (Brahman), ustrajno njegujući istinu i strogo se pridržavajući ispravnog ponašanja (dharma).

 (Dharma Vahini, 13. poglavlje)

Vaše dobro ponašanje je vaše pravo bogatstvo. (Baba)

29. siječnja 2016.

Čak i kada dosegnete stanje življenja s Bogom i stapanje s božanskim oblikom (sarupya-mukti), i dalje će u tragovima postojati osjećaj razlike. Samo zato što poklonik ima Božji oblik, ne mora imati i moći stvaranja, održavanja i uništavanja koje ima Bog. Samo kada svaki trag razlike nestane i ostvari se jedinstvo, doseže se najviša razina. To je pravo jedinstvo (sayujya). Ono dolazi od božanske Milosti osvojene pomoću biti duhovne prakse svakoga; ne može se dobiti kao plod uloženih napora. Poklonik želi služiti Bogu na način koji mu odgovara te doživjeti radost oblika koji je pridao Bogu. Ali Bog, iz Svoje milosti, pokloniku ne omogućava samo život s Bogom, stalno svjedočenje Božanske slave te prožimanje Božanskom sviješću nego i sayujyu – jedinstvo s Bogom! Put predanosti isto tako rezultira stjecanjem konačnog znanja (brahmajnana). Premda poklonik i ne žudio za time, Bog mu to osigurava.

 (Prema Vahini, 54. poglavlje)

Neprekidno prisjećanje božjeg Imena (namasmarana) jest tajna oslobođenja od vezanosti. (Baba)