U mnogim kulturama simbolizacija polazi poglavito od cvijeta i njegovih oblika, a alegorizacija od cvijetova i njihovih boja. Oblik cvijeta nadahnuo je stvaranje simbolizma čaške, koja simbolizira primanja (dimenzije zemaljskog) i plodnosti (dimenzija nebeskog) kiša, rosa....Prema drevnoj egipatskoj estetici cvijeća svijet je nastao,o pojavku boga Sunca, iz lotosova cvijeta, „cvijeta vode i zemlje“ :on se naime, iz blata izvija prema svijetlu, simbolizirajući čežnju za besmrtnošću.
U svetom pismu susrećemo jasne primjere toga dvoznačja.

Kod proroka Izaije koji opisuje uzvišeno bogatstvo i neprolaznost Božje riječi čitamo;
“Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.“(Iz 40,8)
Slično i Psaltir, izriče misao:“Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo
( Ps 103, 15-16)
U pjesmi nad pjesmama „Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe.“( Pj 2,10-12)
„Dođi dragi moj, ići ćemo u polja ...da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju“(Pj 7,12-13)
Sveto pismo donosi primjere: osim što imenica cvijet nosi različita značenja, od prolaznosti do sklada, tom više značnošću bremenit je glagol cvjetati, i to na još jasniji način: „Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! Udanima njegovim cvjetat će pravda i mir veliki- sve dok bude mjeseca.“(Ps72,6-7)
„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena.“(Iz 11,1:Rim15,12)
Stoga su crkveni oci Krista nazivali „Davidovim procvatom“ a njegove učenike “Jakovljevim procvatom“: „Dolaze dani kad će Izrael procvasti“
„Pravednici, zasađeni u Domu Gospodnjemu, cvatu u dvorima Boga našega (Ps 92,14 )
Proces cvjetanja poziva nas na procvat, što je znak Božjega izabiranja i svetosti onoga tko je pozvan.

U zavjetnom kovčegu, pohranjenom u Svetinji nad Svetinjama (Heb9,4) bila je čuvana „zlatna posuda sa manom, hranom s neba“(Ps78,2425;105-40 ) hranom pripravljenom bez ljudskog truda, kadrom zadovoljiti svačiji ukus. Ta hrana s neba bila je znak Božje ljubavi prema njegovoj djeci; svatko je prema svom ukusu doživljavao njezinu slast jer se preoblikovala u ono što je tko želio“
(usp. Mudr 16,20-21)
Kovčeg je sadržavao i ploče saveza te Aronov štap koji bijaše procvao “Štap onoga čovjeka koga ja (Gospodin) izaberem propupat će.
I gle: Štap Aronov propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi“(Br 17,20-23)

Kavu je poruku moguće izvući iz ovoga ?

Poruke su mnoge. Ambrozije Milanski u Hoksameronu ruže je pridružio mučenicima ;“kao ruža što niče na obali toka vodenoga“(Sir 39,13)
Rabanus Maurus u djelu De universo, Isusa (dobrog pastira) uspoređuje sa ljiljanima ;“ ....on pase stado među ljiljanima..“(Pj2,16;6,3)
No srednjovjekovno čitanje Pjesme nad pjesmama po marjanskome ključu ljiljan je dalo Mariji.
“Ja sam (kaže Zaručnica) ljiljan u dolu. Što je ljiljan među trnjem (kaže Zaručnik), to je prijateljica moja među djevojkama .“(Pj2,1-2)
Marijansko razumijevanje Mudrosti, Mariji je pripisalo i ružu:
“Uzrastoh (govori mudrost) kao ružičnjak u Jerihonu“ (Sir24,14)
U liturgijskoj ikonogafiji slijedila je oduvijek zaručničku ikonologiju Krista i njegove Crkve....

U samostanima kontemplativnih monaških zajednica klaustar- unutarnje dvorište u kojem se odvija redoviti tijek monaškog života- oblikovan je kao vrt s livadskim biljem, s travom i grmljem, ali bez biljaka cviječarica.
U crkvi pak, gdje se zajednica okuplja na liturgijsko slavlje i gdje provodi trenutke koji su slavljenički prekid svakidašnjeg tijeka života,nalazimo cvijeće.Govor cvijeća jest govor slavlja jer je cvijet uvijek na razmeđu između budućega-koje je dovršetak jednolične i mučne priprave i rasta - i početnoga, odnosno klijanja u kojemu je ishodište napornoga rada i rasta.

Autor: Zdenka

http://alfaiomegaduhovniforum.forums-free.com/