ČOVJEK

 

1.Ljudsko biće (stupnjevi razvoja).

 

- vlastito ime (Djelomični čovjek, Anthropos protagonos – prvo sjeme).Prvi, simbolički, mitski predstavnik današnjeg ljudskog roda (za razliku od čovjeka ranijeg Zlatnog doba, višeg, edenskog stanja) upoznaje razmnožavanje i smrt, koji radi i pati, živi odvojen od bogova i ne druguje s životinjama.

 

- „Čovjek (Adam=čovjek, crven) pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina pa reče: ' Muško sam čedo stekla pomoću Jahve'“

 

- Anthropos protoplasmos (Prvobitni čovjek; prije, a ne poslije „Pada“).

 

 

2. opća imenica (Stvarni čovjek)

 

- Ljudski rod, današnje čovječanstvo, hominalno kraljevstvo (izraz „hominalan“ susrećemo u Fabre d'Oliveta: Filozofska povjest ljudskog roda, 1824. g.)

 

- „Čovjek je stroj“ (Gurdjieff)

 

- Anthropos telelos (Savršeni čovjek), Ideja Čovjeka, a ne ljudska vrsta).

 

- čovjek (početni naslov), Ostvareni čovjek, čovjek u stvaranju, Hijeronim (sinonim), titula, kvalifikacija. „Vi ste nazvani imenom čovjeka, drugi narodi nisu“ (Sefer ha-Zohar)

 

- Anthropos kosmikos (kozmički čovjek, mikrokosmos po Anaksimonu.

 

2. čovjek (moralni smisao)

 

- Unutrašnji čovjek / Vanjski čovjek (sv. Pavao, Druga poslanica Korinćanima).Ova opreka je preuzeta od  stari Grka, vrlo česta u kršćanski mistika i ezoterista. Unutrašnji čovjek je božanski, spiritualni vid, a Vanjski čovjek je tjelesni, smrtni vid. „moj vanjski čovjek više nije htio pisati.......I upravo tada je ustao unutrašnji čovjek u meni i prihvatio dragocjenog vodiča“ (J. Bohme, Zeozofske poslanice).

 

- Novi čovjek / Stari čovjek ; opet sv. Pavao u poslanici Korinćanima, no ova opreka je preuzeta od Židova, prisutna kod kršćanskih otaca i hermetista (alkemičara) te Manihejaca. Novi čovjek je obnovljeni, pneumatični čovjek, a Stari je pali, duševni čovjek.

 

- Uzvišeni čovjek / Dovršeni čovjek. Ovo je kineska opreka između, s jedne strane  (uzvišeni čovjek - tche jen, ili istinski čovjek - tchen jen, odnosno sveti čovjek - cheng jen) SVECA, taoističkog čovjeka koji slijedi put nedjelovanja, ekstaze, prirode, spontanosti; i s druge strane (dovršeni čovjek - tch'en jen, plemić – kiun tseu, uljuđen čovjek – wen jen) MUDRACA, konfučijevskog čovjeka, koji slijedi put djelovanja, obreda, vrline i društvenosti. Tao je shvaćen kao metafizičko načelo i etički ideal.

 

- Zbiljski čovjek /Uzvišeni čovjek, opet kineska opreka svojstvena Taoizmu

 

- Anthropos (mitske kategorije).

ČUDO

Latinski prodigium znači javno iskazivanje božanskog autoriteta. Neuobičajen događaj religijske ili gatalačke vrijednosti (npr. nakazno rođenje, izuzetno iscjeljenje, prikazanje božanskih bića, iznenadni udarac groma). Čudo ne uključuje nužno vrijednost pretkazanja ili kazne prirodnog, božanskog, karmičkog reda i sl. Ono može biti očitovanje okultnog svojstva.

ČURINGA, ĐURINGA

Izraz potječe od australijskuh urođenika i na jeziku aranda znači; „tajna po sebi“, „tajna kao takva“.

 

1. Čuringa je predmet ili vrijednost predana ljudima posredstvom duhova

 

2. Čuringa u pravom smislu jest obredni predmet od drveta, kamena ili kovine, smatran svetinjom na čijoj su površini urezani shematski crteži, često u obliku ribe. Čuringa se pomnjivo čuva i u njezinu čast se održavaju svečanosti. Za onoje je najčešće zadužen ravnatelj ceremonije.

 

3. (uži smisao); romb načinjen od drveta.

 

ČUVAR PRAGA

 

Izraz i njegovu glasovitost dugujemo Rozenkrojceru sir Ed. Bulweru (Zanoni), sam pojam nosi jedan zastrašujući prizvuk (nebeski carinik ili zapovjednik). Čuvar Praga je mitski ili izmišljeni lik koji brani pristup u pojedinu nebesku sferu; on označuje točku prijelaza na višu inicijacijsku razinu.
 U religiji i umjetnosti, čuvar praga je čovjek ili likovni prikaz koji simbolički ili zbiljski čuva ulaz u hramove ili na sveta mjesta (npr. „tri čuvara praga“ jeruzalemskog Hrama; Jeremija 52,24)

 

 

 

DAIMON, DEMON

 

Grčka riječ kojom se naziva neka neodređena sila i izražava vjerovanje u učinak te sile.

 

HOMER: božanstvo i njegovo djelovanje u ljudskom svijetu, s dobrim ili zlim ciljem

 

HEZIOD: biće kojhe posreduje između bogova i ljudi, personifikacija vrlina i moralnih kvaliteta, te kozmičkih sila – čovjek Zlatnog doba.

 

PITAGORA: duša koja lebdi u zraku („...zrak je sav ispunjen dušama koje zovemo demonima ili herojima. Ove duše šalju snove i pretkazuju bolesti i zdravlje....“).

 

SOKRAT: (ovisno o autoru koji izvješćuje) glas savjesti, idealna ličnost, vanjsko božanstvo (Jamblih), božanski dio duše (Porfirije), duša pokojnika (Plutarh). „Sokratov demon“, „demon prisjednik“ (daimon paredros) koji vodi za vrijeme i poslije života, osobni zaštitnik, pratilac i vodič...(„....govorim da se u meni javlja nešto božansko i demonsko....To je neki glas koji mene prati...., i kad se javi, uvjek me odvraća da ne činim ono što namjeravam činiti, ali me nikad ne nagovara (navraća)“ – Platon ).

 

PLATON:demon prisjednik (Fedar, 242),

- Vodič čovjekov za života,, poslije smrti vodi dušu pred sud.

- Demon-duša, razumna duša dana svakom čovjeku pri rođenju (Timej, 41 a)

- Porod boga i smrtne žene (Zakoni, IV, 717b)

 

KSENOKRAT: zao demon (dobri se demon otada u Corpusu Hermeticumu i Orfičkim himnama navodi kao Agahos daimon).

 

GNOSTICI: božanski um s kojim se gnostik na kraju poistovjećuje.

 

O ovome pogledajte još: anđeo (u ranijoj arhivi), a bit će još riječi koje ovu temu dodatno ilustriraju kao: duh, duh pomoćnik, duša, genij, Ja....